Dolazak u Zagreb na studij glume na zagrebačkoj Akademiji kazališne umjetnosti koristi za stjecanje iskustva u profesionalnim kazalištima - Zagrebačkom dramskom kazalištu (današnje Gavella) i HNK.

Nakon završetka studija angažiran kao glumac u Zagrebačkom dramskom kazalištu« B.

Uz to je u Zagrebačkom dramskom kazalištu odigrao Camillea Desmoulinsa u Büchnerovoj Dantonovoj smrti.

Na studij glume upisao se 1953. godine u zagrebačkoj Akademiji kazališne umjetnosti, nakon čega je odmah glumio u Zagrebačkom dramskom kazalištu, 1957. godine.

Godine 1950., 1. studenoga, u matičnoj knjizi iščitavaju se imena samo dramskih umjetnika, onih koji su prije bili angažirani u Kerempuhovom vedrom kazalištu ili pak Zagrebačkom dramskom kazalištu. Tako je počelo: opereta Zemlja smiješka izvedena je koncem godine bez i jednog stalno zaposlenog pjevača-solista ili člana zbora ili baletnog plesača; stalno je bilo angažirano samo pet glazbenika u orkestru.

Na liniji kazališnih istraživanja i novoga dogodila se u Zagrebačkom dramskom kazalištu 1958. Ionescova tragična farsa Stolice u režiji Koste Spaića i u podjeli: Starica, 94 godine Nela Eržišnik.

Slijede dva velika uspjeha: Mandragola i Jazavac pred sudom, prodor na institucionalna zagrebačke pozornice (Hinkemann Ernsta Tollera u Zagrebačkom dramskom kazalištu), osnutak Teatra TD (Daktilografi) i prva predstava za djecu Pinocchijo u Zagrebačkom pionirskom kazalištu, tj.

S Viktorom Beckom i Zvonimirom Rogozom Gavella je nastojao u novoosnovanom mladom Zagrebačkom dramskom kazalištu premostiti jaz između tradicije i suvremenih kazališnih nastojanja, između glumačkih očeva i djece, ali nije našao ni jedne istaknute, velike glumačke majke.

Pinterove drame Kolekcija i Ljubavnik prvi put su izvedene na britanskoj televiziji 1961, zatim u kazalištu Aldwych u Londonu 1962. Samo dvije godine poslije, kao prvo djelo Harolda Pintera u ovom dijelu Europe, režirao ih je 1964. u Zagrebačkom dramskom kazalištu redatelj Georgij Paro.

Uzmimo za primjer novu premijeru u Zagrebačkom dramskom kazalištu.

Rane su šezdesete godine dvadesetog stoljeća, od početka rata prošlo je dvadesetak godina, a u Zagrebačkom dramskom odlučili su, pored suvremenih i svevremenih klasika kojima se inače bave, postaviti jednu predstavu o ožiljcima recentnih sukoba.

Prvim predstavama u HNK, Večerom u osam i Svetom Ivanom (1955), Pobunom na brodu Caine i Colombe (1956), preporodivši ansambl u maštovitim i blistavim spektaklima, Stupica stvara kreativnu umjetničku konkurenciju Gavelli i Zagrebačkom dramskom teatru u Frankopanskoj ulici.

No, umjetnički rezultat toga događaja posve je druga priča koja se, na žalost, vrlo skladno nadovezuje na uglavnom nizak kvalitativni nivo predstava, koji je posljednjih godina postao pravilom u ovom nekad iznimno cijenjenom zagrebačkom dramskom kazalištu.

Razgovarala Vlatka Kolarović Jedan od naših najcjenjenijih i najizvođenijih dramskih pisaca uskoro će dočekati uprizorenje svoje drame Dolina ruža koja će u režiji Krešimira Dolenčića praizvedbu imati sredinom travanja u zagrebačkom Dramskom kazalištu Gavella.

Od 1955. godine je angažiran u Zagrebačkom dramskom kazalištu (poslije Dramsko kazalište Gavella), 1972. prelazi u samostalne umjetnike, a od 1989. do umirovljena 1995. član je Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.

Već kao student objavljivao je glazbene i kazališne kritike, bavio se lutkarskim kazalištem, a na poziv Gavelle prihvatio je 1953. posao prvog dramaturga u netom osnovanom Zagrebačkom dramskom kazalištu.

Četiri godine kasnije (1957.) diplomira i glumi u Zagrebačkom dramskom kazalištu (ZDK).

Kao student glume nastupa u Zagrebačkom dramskom kazalištu« Gavella », a nakon završetka studija 1958. potpi suje prvi profesionalni ugovor s Hrvatskim narodnim kazalištem.

U svoje doba ti su prijevodi, primjerice u Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas GDK Gavella) Kralja Edipa u režiji Dine Radojevića s Tonkom Lonzom u naslovnoj ulozi i Vjeročkom Žagar-Nardelli, kao Jokastom više nego dobro zvučali u Zagrebu, Pragu i na drugim pozornicama gdje su gostovanja završavala ovacijama.

I dok je taj film, barem po kritičkoj recepciji, više manje ponovio domete Bakonje fra Brne, ovaj put u adaptaciji romana Svetozara Ćorovića, koji je, kao i Matavuljev roman, bio izrazita društvenokritičkog realističkog izvorišta, i opet koristeći formu Bildungsromana, Svoga tela gospodar nastao je prema noveli Slavka Kolara, odnosno prema njezinoj inscenaciji u Zagrebačkom dramskom kazalištu.

Nakon rada u Zagrebačkom dramskom kazalištu, ponovno se vraća u HNK Zagreb, u čijem ansamblu ostaje do umirovljenja.

Predstava " Stilske vježbe " u kojoj nastupa s glumicom Lelom Margitić, izvedbom u zagrebačkom Dramskom kazalištu Gavella 19. siječnja, obilježit će 40 godina izvođenja.

Probe će se održavati u zagrebačkom dramskom kazalištu " Gavella " koje je Ludens teatru već po samom osnutku pružilo veliku podršku, a pogotovo kroz ustupanje prostora za probe.

Dodaje kako je u svojem gotovo 40 - godišnjem angažmanu u Zagrebačkom dramskom kazalištu, poslije Dramskom kazalištu " Gavelli ", ostvarila u suradnji s najvećim hrvatskim redateljima zapažene i brojne uloge svjetskog i hrvatskoga dramskog repertoara, od kojih se ističu uloga Dorine u Moliereovu " Tartuffeu ", Arsinoe u " Mizantropu ", dječaka Rake u " Gospođi ministarki ", zatim Anke u Krležinu " Kraljevu " i mnoge druge.

On me pozvao u HNK nakon što sam dvije godine proveo u Zagrebačkom dramskom.

Prve scenske izvedbe Kraljeva pedesetih godina bile su u suglasju s realističnim-konvencionalnim kazalištem i neprijepornom autoritativnošću najvećeg našeg autora: »Sve što je napisao za scenu radi hommagea Krleži moralo se i pojaviti na sceni.« Gledao sam, vjerojatno, prvu izvedbu Kraljeva 1955, u izvedbi Beogradskog dramskog pozorišta prilikom njegova gostovanja u Zagrebačkom dramskom kazalištu.

Nakon izvedbe Kraljeva u Varaždinu 1957, u režiji Slavka Andresa i Kraljeva Studentskog eksperimentalnog kazališta u režiji Bogdana Jerkovića 1959, na trgu u Gornjem gradu, te nakon što je Gavella 1954. odustao poslije dvije-tri čitaće probe od Legende i Kraljeva u Zagrebačkom dramskom kazalištu, Dino Radojević se osmjelio 1970. režirati Kraljevo i didaskalije; bila je to Radojevićeva asocijativna režija autorove režije, jer su i same didaskalije svojevrsna metaforična režija Kraljeva i nekonvencionalnog kazališta.

U Zagrebačkom dramskom kazalištu režirao je 1957. praizvedbu vlastite drame Ljubav u koroti.

Prva predstava premijerno je izvedena u zagrebačkom Dramskom kazalištu Gavella 2001, a u naslovu je postojao grdelin (Poletija grdelin iz žuja), koji je dosad letio više od stotinu puta, mahom po manjim mjestima.

objavljeno: 05.10.2012 - 09:25 Gavelline večeri od 12. do 20. listopada Kazališni festival 27. Gavelline večeri, koji se od 12. do 20. listopada održava u zagrebačkom Dramskom kazalištu Gavelli, donosi osam predstava, od čega sedam u konkurenciji za je