Saldo mortale Ive Josipovića u posljednja dva mjeseca doista je impresivan: u travnju je kod Mojsijeva kipa na zagrebačkom Mirogoju odao počast žrtvama holokausta, zatim se u Ahmićima poklonio ubijenim bošnjačkim civilima, potom ubijenim Hrvatima u Križančevu Selu, da bi onda položio vijenac u Jasenovcu, gdje su u najvećem broju ubijani Srbi, Romi i Židovi; u svibnju je pohodio stratište Hrvata na Ovčari kod Vukovara, potom stratište srpskih civila u Sijekovcima u BiH, onda stratište bošnjačkih civila u Kozarcu kraj Prijedora, te stratište hrvatskih civila u Briševu, također u blizini Prijedora; u lipnju je najprije otišao u Tezno kod Maribora, gdje je masovna grobnica u kojoj su pokopani ubijeni pripadnici kvislinških vojski i civila, zatim je istoga dana produžio na Bleiburg, gdje se tradicionalno obilježava masovno stradanje ustaša i civila, onda je još jednom skočio do Ovčare, da bi turneju završio u Jadovnom, gdje je tokom pretprošloga rata funkcionirao ustaški logor smrti...

Posljednji ispraćaj bit će u srijedu, 10. listopada, u 13.20 sati u mrtvačnici na zagrebačkom Mirogoju.

Na njegov grob na zagrebačkom Mirogoju u ponedjeljak ujutro došli su njegova supruga Ankica, sin Miroslav te kćer Nevenka, ali i visoko izaslanstvo HDZ-a, na čelu s predsjednikom Tomislavom Karamarkom.

Generali Markač i Gotovina, 10.12. 2012. na zagrebačkom Mirogoju položili su vijence na grob prvoga hrvatskoga predsjednika. To je bio moj predsjednik, moj zapovjednik, mi smo pobjednici u svim operacijama. (general M. Markač) Predsjednik Tuđman je ustrojio oružane snage koje su oslobodile Domovinu.

Umro je 1987. godine, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Povodom 17. godišnjice smrti Drage Stipca, izaslanstvo predsjednika HSS-a položilo je cvijeće i zapalio svijeću na njegovom grobu na zagrebačkom Mirogoju u subotu 4. veljače, a Sv. misa zadušnica služila se u nedjelju, 5. veljače u 18,30 sati u župnoj crkvi sv. Petra apostola - Zagreb, Vlaška 93. Drago Stipac rođen je u Busovači, 25. srpnja 1920. godine, a za predsjednika HSS-a izabran je na ujediniteljskoj Skupštini HSS-a 25. 05. 1991. godine u Zagrebu.

Okreće se Natko Nodilo u grobu kao trotul, ali u Splitu to ne čuju, valjda zato što je pokopan na zagrebačkom Mirogoju.

U Hrvatskoj od 1985. godine postoji jedan krematorij i to na zagrebačkom Mirogoju.

Na sprovodu generala Čačića na zagrebačkom Mirogoju okupio se velik broj djelatnika OS-a i MORH-a te brojni Čačićevi suborci iz Domovinskog rata.

Grob Siniše Glavaševića na zagrebačkom Mirogoju.

Gledajući danas šačicu omladine kako polažu cvijeće i pale svijeće na vječnom počivalištu, na zagrebačkom Mirogoju, kroz misli mi odzvanjaju note Kalelarge, Tamo gdje sam rođen, Nek se vrate vremena stara, Sveti Ante...

Nerazjašnjene okolnosti pod kojima je gradnja tunela Sv. Ilija u Zagvozdu progurana prije vrgorskog tunela, usprkos ranije zacrtanim planovima. 10. Nesaniranje odlagališta Ajdanovac usprkos godinama obećavanja. 11. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje zaobilaznice Vrgorca. 12. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Vatrogasnog doma. 13. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Gradskog muzeja i Gradske galerije. 14. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Doma mladih. 15. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Gradskog bazena. 16. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje gradskog parkirališta. 17. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje pristupnog puta Gradini. 18. Obećano, ali nerealizirano osnivanje Razvojne agencije Grada Vrgorca. 19. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje ceste Majići-Zavojane. 20. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje vodovodnog sustava u Poljicima Kozičkim, Žlibini i Mijacima. 21. Obećana, ali nerealizirana rekonstrukcija Doma športova. 22. Potpuno neadekvatan prostor Gradske knjižnice. 23. Neuređen ulaz u Pčelinjak. 24. Neuređen zapadni ulaz u Vrgorac (od Ravče). 25. Neizgrađena zaobilaznica Milošića. 26. Neriješeni imovinsko-pravni odnosi na nacionaliziranim zemljištima na kojima su izgrađene gradske zgrade, Dom športova, gradsko parkiralište i slično. 27. Trošenje pola milijuna kuna na reprezentaciju (iće i piće) godišnje, odnosno u prosjeku preko 1350 kuna dnevno. 28. Pokušaj otprije nekoliko godina da se Ajdanovac pretvori u odlagalište makarskog komunalnog otpada. 29. Potpuno beskoristan dokument zvan Plan ukupnog razvoja (PUR) Grada Vrgorca. 30. Nedovoljno uređen Gradski park. 31. Neadekvatnost i neuređenost prostora na kojem se nalazi Gradska tržnica. 32. Masovno asfaltiranje nerazvrstanih cesta bez ikakve strategije i plana. 33. Izgradnja dječjih igrališta po mjesnim odborima bez ikakve strategije i plana. 34. Podjela studentskih i učeničkih stipendija bez ikakve strategije i plana. 35. Gradskoj vlasti je stranački interes uvijek ispred interesa Vrgorca i Vrgorčana. 36. U Vrgorcu je stvorena paralelna vlast koja radi isključivo za interese vladajuće elite. 37. Obmanjivanje javnosti pričama o novim radnim mjestima i pokretanju gospodarstva. 38. Pokretanje i podržavanje izlaženja Glasnika Vrgorske krajine kao intelektualne, kulturne, izdavačke i svake druge sramote Vrgorske krajine. 39. Pretvaranje Gradskog kulturnog središta u agitacijsku i propagandnu ustanovu HDZ-a. 40. Šikaniranje i ignoriranje nepodobnih medija usprkos odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. 41. Šikaniranje mjesnih odbora u kojima većinu nemaju HDZ ili poslušničke nezavisne liste. 42. Okrivljavanje Vlade Republike Hrvatske za probleme nastale uslijed nesposobnosti i nedjelovanja gradske vlasti. 43. Intelektualno i stručno srozavanje gradskih ustanova uslijed zapošljavanja podobnih, a ne sposobnih kadrova. 44. Huškanje i svađanje naroda pred svake lokalne izbore. 45. Plašenje naroda crvenom opasnošću, posebno u Dusini i Hercegovini. 46. Etiketiranje političkih suparnika raznim ideološkim i kvazi-ideološkim nazivima. 47. Održavanje predizbornih skupova za vrgorske lokalne izbore u Hercegovini. 48. Korištenje službenog gradskog automobila i druge gradske logistike za osobne ili stranačke svrhe. 49. Katastrofalna nepripremljenost i nesposobnost gradske vlasti pokazana tijekom snježne nepogode u veljači 2012. godine. 50. Nevoljkost gradske vlasti da dopusti da bar pojedini vijećnici oporbe budu članovi upravnih i drugih odbora gradskih institucija, ustanova i tvrtki. 51. Nedovršen projekt kolodvora. 52. Nepostojanje strategije razvoja turizma. 53. Apsolutna zavisnost komunalnih redara o lokalnoj vlasti po pitanju provođenja komunalnog reda. 54. Nesposobnost da se stvore uvjeti za otvaranje ijednog radnog mjesta u realnom sektoru. 55. Nedopustiva ranija agitacija pojedinih crkvenih osoba za HDZ. 56. Financijsko pomaganje samo onih udruga građana koje su poslušne i čiji su članovi politički podobni. 57. Gradonačelnikovo suzdržano glasovanje u Hrvatskom saboru u točci o vrgorskom sudu, koji je ubrzo nakon toga ukinut. 58. Nedovoljno zalaganje za Vrgorac zastupnika Borisa Matkovića u Hrvatskom saboru. 59. Potpuna nepripremljenost gradske uprave za izradu projekata za natječaje pretpristupnih i drugih fondova Europske unije. 60. Potpuno nefunkcionalna i beskorisna gradska uprava. 61. Apsolutna nesposobnost za rješavanje problema poplava i suša u Vrgorskom polju, Rastoku i Bunini. 62. Nepopisana, neoznačena i nekatalogizirana materijalna i nematerijalna kulturna baština Vrgorske krajine. 63. Nepostojanje monografije ni tematskih (povijesna, geografska, arheološka) karata Vrgorske krajine. 64. Vrlo mala korist za kulturu Vrgorca proizlazi iz načina na koji se troši proračun Gradskog kulturnog središta. 65. Pretvaranje Gradskog vijeća u stroj za izglasavanje prijedloga gradonačelnika i HDZ-a. 66. Nerazjašnjene okolnosti micanja Igora Majstrovića iz Slobodne Dalmacije 2008. godine. 67. Nerazjašnjene okolnosti promjene trase autoceste 2005. godine, te udio lokalnog HDZ-a u pritiskanju mjesnih odbora i građanstva da prihvate novu trasu. 68. Nerazjašnjene okolnosti prelaska vijećnika HNS-a na HDZ-ovu stranu 2001. godine. 69. Pretvaranje HMNK-a Vrgorac u filijalu HDZ-a. 70. Potpuna zapuštenost vrgorske stare gradske jezgre. 71. Bolesna potreba vodstva vladajuće stranke i lokalne vlasti da kontrolira svaki vid društvenog života u Vrgorskoj krajini. 72. Gradonačelnikovo proglašavanje slogana Vrgorac Vrgorčanima nacističkim. 73. Srozavanje gradske tvrtke Komunalno nepostojanjem realne strategije rada, političkim uhljebljivanjem podobnih radnika i pretvaranjem direktora u marionetu gradske vlasti. 74. Favoriziranje KUD-a Vrgorska krajina, na štetu ostalih društava. 75. Milijuni kuna poreznih obveznika izgubljenih u sporovima Komunalnog zbog nesposobnosti odgovornih. 76. Nesposobnost naplate različitih naknada od građana. 77. Zapuštenost Pakline. 78. Ostavljanje na cjedilu srednjoškolaca brdsko-planinskih krajeva Vrgorske krajine po pitanju školskog autobusnog prijevoza 2011. i 2012. godine. 79. Uvođenje pa ukidanje populističke odluke o naknadi od sedam tisuća kuna za svaki sklopljeni brak. 80. Nepostojanje demografske i pronatalitetne politike u Vrgorcu. 81. Organiziranja preskupih Svečanih sjednica Gradskog vijeća tijekom proslava Dana Grada. 82. Ljetne redukcije vode u brdsko-planinskim krajevima Vrgorske krajine uslijed lošeg stanja vodovoda, a koji se nije obnavljao i dograđivao kada je bila novca. 83. Dodjeljivanje različitih naknada i subvencija poljoprivredi bez ikakve strategije i plana njezina razvoja, već u svrhu socijalnog zadovoljenja poljoprivrednika i kupovanja njihovih glasova. 84. Nesređen katastar Vrgorca. 85. Politički projekt otvaranja područnog vrtića u Dusini, a bez adekvatnog prostora. 86. Komunalna zapuštenost urbanih dijelova Vrgorca. 87. Nesposobnost lokalne vlasti u sprečavanju različitih pojedinaca u njihovom ilegalnom iskorištavanju i prisvajanju javnih gradskih površina. 88. Potpuna nebriga za obnovu i održavanje spomenika i drugih obilježja iz vremena Antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu na području Vrgorske krajine. 89. Nedolazak gradskih čelnika na otvaranje izložbe fotografija i dokumenata posvećene 70. obljetnici stradanja Vrgorčana od četnika iz 1942. godine, u Dragljanima, 2012. godine. 90. Sramotna obnavljajuća Skupština Matice hrvatske 2010. godine. 91. Uživo neprenošenje sjednica Gradskog vijeća na programu Radio Biokova. 92. Iskorištavanje žrtava Drugog svjetskog rata za aktualne političke potrebe na terenu. 93. Formalno podržavanje rada braniteljskih udruga i branitelja, a u stvarnosti njihovo pretvaranje u poslušnike vladajuće stranke. 94. Srozavanje Nagrade grada i drugih gradskih priznanja uslijed dodjeljivanja podobnim pojedincima i grupama bez ikakvih kriterija. 95. Izgradnja spomenika braniteljima u Vrgorcu koji ni na koji način ne dočarava karakter i sudjelovanje Vrgorčana u Domovinskom ratu. 96. U Vrgorcu nijedna ulica ne nosi ime Mate Svjetskog ni Vrgoračke satnije. 97. Opća zapuštenost posljednjeg počivališta pjesnika Tina Ujevića na zagrebačkom Mirogoju.

Pa ako još niste uspjeli pročitati prigodna mudrovanja kako primjerice, odlazak na groblje budi filozofa u svakome od nas, ili o nadgrobnoj sreći stranca koji se za Sisvete zatekne na zagrebačkom Mirogoju, ili proučiti sve detalje objavljenih vodiče po mrtvoj Hrvatskoj, svakako to učinite ovih dana.

Bruno Bušić, uz veliko mnoštvo nazočnih Hrvata iz čitavog svijeta, pokopan je na pariškom groblju Pere-Lachaise, na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi iz pjesme Dobriše Cesarića " Trubač sa Seine ", na hrvatskom i francuskom jeziku. (Godine 1999. kosti Brune Bušića pokopane su na zagrebačkom Mirogoju u Aleji hrvatskih branitelja.)

Dr. Branko Gopčević bit će pokopan na zagrebačkom Mirogoju, a Metković će se od njega oprostiti ispred Gradske mrtvačnice u subotu, 30. lipnja u 18 sati.

Dana 21. rujna 2012. na zagrebačkom Mirogoju delegacije Hrvatske čiste stranke prava i Hrvatske stranke prava zajednički su obilježili 21. godišnjicu smrti hrvatskog viteza Ante Paradžika.

U povodu 18. obljetnice smrti legendarnog zadarskog pjevača Tomislava Ivčića, izaslanstvo Kluba zadarskih studenata položilo je vijenac na njegovo posljednje počivalište na zagrebačkom Mirogoju.

Najbolji primjer tih ideoloških zastranjenja, koja su sad zamotana u stranački, partijski omot, ali bome i državni, jest bilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća na zagrebačkom Mirogoju za Sve svete.

Predstava koju su pripremili Miloš Varchausky i Eduard Moliner, a za današnju situaciju u Hrvatskoj pripremio ga je Saša Božić, odigrana je na zagrebačkom Mirogoju.

Josip Hamm preminuo je u Beču, 23. studenog 1986. godine, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Neki se nisu vratili Mramor Zida boli na zagrebačkom Mirogoju dosad je povezao oko 13.500 žrtava Domovinskog rata.

Gotovo dva tjedna nakon što je Ivica Račan kremiran na zagrebačkom Mirogoju, njegovi posmrtni ostaci još uvijek nisu sahranjeni niti se zna gdje će biti grobnica, doznaje Nacional.

Umro je 1973. godine, pokopan u anonimnoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju.

Ivanu na Mirogoju ispratilo nekoliko tisuća ljudi Neutješni roditelji Zvonimir i Ljerka-Mintas Hodak u suzama su primali sućut od tisuća ljudi koji su se poslijepodne okupili na zagrebačkom Mirogoju.

U povodu obilježavanja Dana Oružanih snaga RH i Hrvatske kopnene vojske državni vrh polagao je vijence na zagrebačkom Mirogoju.

S Vladimirom Šeksom, koji je 2005. kazao da Gotovinu treba " locirati, identificirati, uhititi, transferirati " susreo se na zagrebačkom Mirogoju na obljetnici smrti Franje Tuđmana.

Predmet sukoba je Đamonjin spomenik svim žrtvama Domovinskog rata koji je jučer predstavljen na zagrebačkom Mirogoju.

Na zagrebačkom Mirogoju u ime HKS-a cvijeće su položili glavni tajnik HKS-a Željko Drakšić te Nikola Rukavina, član Upravnog odbora.

Pružio si mi najljepših dvanaest dana u mom životu ", riječi su djevojke ubijenog Jakše Denicha na njegovu posljednjem ispraćaju na zagrebačkom Mirogoju.

Akademik Glavičić preminuo je u nedjelju u 84. godini života, a pogreb će biti danas u krematoriju na zagrebačkom Mirogoju.