Kad si napokon spremna, trk iz garderobe da ne zakasniš na početak svog nastupa, vrtiš stopalima i zagrijavaš prste, isprobavaš možeš li lijepo stajati na prstima, da li ti se papučice izuvaju, nedajbože da te grč baš sad uhvati, a kad se upale svijetla i čuješ spikera kako pozdravlja sve prisutne: panika, ubrzano dišeš, učiteljicu ne smiješ više ništa pitati jer ne razumije više nista, nije ti u stanju odgovoriti iza pozornice buka, stalno ušutkujemo jedna drugu, pssssssssssssssssst, čekaš svoj red, izlaziš, a tad žarka svjetla, vrućina, (koliko je stupnjeva pod ovim svjetlima?), cijedi ti se šminka i osjećaš kako ti se triko natopio znojem, ali bradu gore i spuštaš ramena jer držanje je najvažnije i ideš.