Raskrilio Ti si na Golgoti ruke, Zemlje da zagrliš c ' jele, plemena i puke, - I svi će v ' jekovi živjet Od poljupca tvoga.

- sjedneš na sredinu sjedala, jako raširiš noge, on klekne na pod ispred, komad bi mu taman trebao biti u visini tvoje pice, koja čeka na rubu sjedala.. (jako dobra poza za vođenje ljubavi, onak ga zagrliš rukama i nogama, uh: top:)

eto zašto nisi velik, a da nisi nešto posebno odavno osjećam. jer da jesi velik, a nisi, ne bi mogao preko vrata prije nego ivi kažeš hvala, prije nego je dobro pogledaš i čvrsto zagrliš. jer, toliko je osoba koje na jendu riječ glavnih i odgovornih poslušaju, pognu glavu. iva je radila svoj posoa, a ja mislim da ovim pismom ne možeš ispraviti svoj loš potez ma koliko bio smušen u datom trenutku. trenutak koji ostaje za povijest ne stječe se naknadnim zahvaljivanjem. i da sam ja na ivinu mjetsu lijepo bi ti se zahvalila na zahvaljivanju i nastavila svoj posao raditi pošteno i odgovorno.

NJIHOVA LOVA JE SMRT JER SELJAČINE, KAO I MNOGI OVDJE, NE ZNAJU ŠTO ĆE S NJOM, NEMAJU POJMA O KAPITALIZMU, PA SE NJIHOV SUICID NJOJ DOGODIO, TAKO REAGIRA STUPIDNO KRDO. same ženske su preslobodne, ukrajinke, pa se stvara loša kolektivna psihoza i dečki popizde, kak sam ja na renee dok veli da se svršiti nemre. svaka žena može svršiti i može plakati od radosti. može ti u krilu kada ti se svije na prsa svršiti, ako je naučiš da te voli. može kada je zagrliš čvrsto odriješiti iz sebe jedan mali orgazam i gačice su da ih možeš cijediti. nije to nekaj novo.

Vjerujem Isuse da si uvijek tu prisutan da me zagrliš i uvjeriš da se ne bojim jer ono sutra dolazi u još ljepšem sjaju beskraja tvog postojanja...

Molim te Oče, ljubljeni tatice moj da me zagrliš čvrsto na putu prema tebi, da mi cvjetaju ruže znala bih, da sam daleko od tebe.

Znam da se sjećaš kada sam ti napisala jednom da bi dušu prodala vragu da me zagrliš.. a sjećaš li se što si odgovorio? Oprezno sa željama, da ti se nebi ostvarile. I dalje želim...

I tada, zagrliš me snažno i preneseš drhtaje na mene.

Pogledaš me, prevlačeć odsutnost na platnu pogleda toplinom osmijeha, slegneš ramenima poduprijevši još svoju sigurnost u riječima«... pronaći ću drugi. », zagrliš me, pa stisneš na sebe ko dijete,«... Toga se ne bojim.

Podignem obje ruke u vis i zagrlim te jako-jako..... oh.. toliko sam željela taj zagrljaj.... pogledi su namo ponovo u ravnini... i dok te gledam u oči približim se tvome licu i nježno te poljubim... zbunjen si... primaš me za ruku.. u drugoj vučeš torbu... vodiš me doma.... Stižemo doma... ulazimo i uljudno mi objašnjavaš gdje da se smjestim... spuštaš moju torbu i već vidno nervozan neznaš gdje bi sa sobom..... prilazim ti i tražim ti pogled... pronalazim ga i sada se već opuštaš... priđeš mi bliže i provučeš mi prste kroz kosu i snažno me zagrliš.... i ja tebe grlim... osjećaš mi srce... osjećaš i svjestan si da kuca zbog tebe.... tik.. tak.. spuštaš se na moje usne i strasno me ljubiš... ljubim i ja tebe.... želim te osjetiti cijelim tijelom.... i sve sam ti bliža... želim da ovaj tren potraje... vječnost... sretna sam što sam konačno uz tebe... i od sreće zaplačem... ljubiš mi oči i moliš me da neplačem jer nema razloga da smo u " bedaku ", zajedno smo, konačno zajedno... ljubim te i dalje.... spuštam se prema tvom vratu... sada osjetim miris tvoje kože.. baš je onakav kako sam ga zamišljala... ljubim ti vrat... i pogledi nam se opet sreću... znamo da mislimo na isto... primiš me za ruku i vodiš me do kreveta... spuštaš me nježno na ležaj... i ljubiš me cijelu... lice, vrat... svojim snažnim rukama primaš moje grudi iz kojih moje srce samo što nije iskočilo... zagrliš me jako i želimo oboje jedno... ostati tako zagrljeni cijelu vječnost... spuštaš se pored mene... na bok..... želiš me gledati kao i ja tebe.... ali u tom trenu se ja okrenem.. zagrliš me i tako ostanemo jedan tren... tako ostanemo vječnost...

Još bi direktno rekla: " Hoću da me desnom rukom čvrsto zagrliš " Ha-ha

Da nekog zagrliš koga ne poznaš, završio bi na policiji ili na psihijatriji.

Sjećam se da sam, nakon što je otišla, rekla nešto u smislu: " Zašto mene nikada tako ne zagrliš? ".

Ponoć je, a teška je ova noć jer nisi pored mene da me zagrliš.

Ti si cijelo svoje tijelo bio Bogu za žrtvu prikazao i po tom zaslužio da Isusa u obličju premilog djetešca u svoje ruke primiš, zagrliš i svojim čistim usnama poljubiš.

A ti ih zagrliš i kažeš nisi ti, nisi, ili šššš ako se ne mogu zaustaviti.

Lončar rekao: Među nama se nalazi mlada ženska osoba koja je pokušala samoubojstvo i ona ti se, Gospodine, obratila da je primiš u svoje naručje i zagrliš je.

Srdine grudi s dvije sitne dječačke bradavice, pomalo nepravilne i razroke, njezine ruke, kraljevski tanke i dugoprste, besposleno položene niz bokove i bedra, njezine noge duge kao u manekenke, pravilne i pune, noge Meštrovićevih slavenskih čuvarica; sve je na Srdi tako savršeno točno izrađeno, kao da nije obična žena, ili djevojka, djevojčica zapravo, jer koliko god bila lijepa i privlačna, da ju sad zagrliš i više ne puštaš, nešto na njezinome tijelu kazuje da joj je tek trinaest, možda četrnaest, najviše petnaest godina.

svake godine me oko toga dana uhvati malo tuga..... jer te nema sada tu.... ali sutra je dan.. kada bi te trebala vidjeti i nadam se da će tako biti... zasuze oči kada se sjetim svega... previše toga je bilo između nas.... naša zajednička kupanja, nezaboravno ljetovanje, škicanja dečkiju, naše pjesme, naše svađe, naše djetinjstvo..... bilo je lijepo dok je trajalo.... ali sada boli dok je nestalo.... ali sam sigurna da će to zauvijek ostati u sjećanju.... kako bi sada bilo ludo i lijepo, sigurna sam u to... ali sudbina je htjela drugačije..... moralo je nešto stati nešto između nas... ponekad samo želim da se sve vrati na staro.. bila si moj idol.. bila si moja najbolja seka koju nemam..... puno puta te se sjetim... i samo bi htjela da si tu... da me zagrliš... ne znaš ni sama koliko mi fališ..... u jedno sam sigurna... u mom srcu imaš mjesto... volim te seko moja....

Ja molim i vapim da budeš milostiv i da ga zagrliš u svojoj ljubavi.

Sebe ne mogu odrediti u odnosu na želje koje uglavnom skrivam od tvojih pitanja, pogleda bilo čega što bi ti dalo naslutiti kako u istom času želim da sam jedina ljubav tvoja, kao i da me uopće ne poznaš, kao da ne postojim, da me nikada više ne zagrliš.

Sušec četvrtak, 11.8. Svi govoru za atletiku da je kraljica sportova, a kad vidiš onih naših pet-šest iz ASK-a kako trčkaraju gori po Splitovon igralištu, ili kako itaju koplje i skaču u dalj, po onoj buri, kiši ili zvizdanu, dođe ti da in odneseš sendvič i čaj, da ih zagrliš i rečeš: Dico moja, a za koga? E, ali to je slika naše atletike, di se osin za Blanku i onu malu šta ita kladivo, ne zna za nikoga drugoga.

Pronađi priliku da ovoga tjedna zagrliš tu osobu.

Djevojka: Svejedno, hoću da me zagrliš.

Poželim viknuti, da me zagrliš, poljubiš, odvučeš u kakav mračni kutak i činiš samnom što te volja, ali odustajem...

Želim da me zagrliš, želim da ti čujem glas, želim... želim svoga tatu natrag.... trebam tvoj savjet, trebam tvoju ruku da me vodi....

Više nema izloga da zastaneš i pogledaš izlog, zagrliš si curu i nešto blesavo prokomentiraš, uđeš, probaš, zezaš se s tetom u borosanama i tako uživaš u blejanju po rodnom gradu.

I diš stat da se malo zagrliš, nego da se nasloniš na stablo stoljetnog hrasta (hehe).

Duša plače, ali nema tebe da nas zagrliš..

Kad zamisliš koliko su samo na te nošnje sati šivanja i dotjerivanja potrošile njihove žene, majke, sestre i kćeri, taj neviđeni, a sveprisutni " odred ljubavi ", kojeg malo tko i vidi, a kamo li zahvali, dodje ti da raširiš ruke i zagrliš svih odjednom, kad bi mogao... a ne možeš