Putnika namjernika drže nepismenim imbecilom, a kad vide da isti radi na kerozin za razliku od njihovog zagušljivog mazutskog pogona, slijede uvrede, optužbe, insinuacije, pa i prijetnje.

Jednog zagušljivog mirnog poslijepodneva unajmio sam auto i odvezao se do Mar Azula.

Makni se, ženo, konačno od zagušljivog... stvarno će te zagušiti

Negdje što dalje od tog zagušljivog mirisa čempresa.

... vidjela sam te. u snovima, naravno. i nikad neće postojati nitko bolji od tebe. ti, koji si imao malo početno slovo, a zaslužuješ veliko. najveće moguće. i hvala ti na trenucima koji me sada ispunjavaju ugodnim osjećajima.... što ljude tjera da budu zli? da budu pokvareni, dvolični, egoistični kreteni? jer takvih ima svakim danom sve više i više. pričaju, blebeću, bez ikakvog smisla i razloga, pričaju samo da bi pričali a ne da bi nešto konkretno i rekli. da, naporno je to, slušati i doživljavati - ili je bolji izraz - proživljavati? svatko nosi svoj križ, figurativno, naravno... nisam uvijek bila ni divna, ni draga, ni obazriva, ni milosrdna, ni optimistična, ni ljubazna, niti sam ikada imala dovoljno vremena, nisam ni bila dostupna kad sam trebala biti; da, bila sam ljubomorna, indiferentna kad nije trebalo, okrutna i nemoguća... mogla bih nabrajati danima... neću. nema smisla. i ja sam samo čovjek, ljudsko biće. sa svim svojim vrlinama i manama.... čemu uvijek težiti ka boljem, stremiti ka višem cilju? zar nije dovoljno ovo sada, ovdje? izgleda da nije. ja želim biti tamo, ti želiš biti tu. potrudi se, uloži u sebe, daj svoj maksimum. gledala sam sinoć nekakvu idiotsku emisiju na zone reality o par djevojki u ny koje žele upoznati " onog pravog ". nevjerojatno je da neke još uvijek vjeruju u bajke. ili urbanu legendu, ako ćemo bajku prebaciti u moderno doba. i dane provode misleći o njima, spremajući se, sa kilogramima make-upa na licu navečer izlaze. a izlazak... blago rečeno, očaj i katastrofa lokali prepuni zagušljivog dima cigareta, hrpa ljudi sa parfemima i svojim tjelesnim mirisima, smrad alkohola svih vrsta i inih supstanci - i to je izlazak? izlazak može biti noćna šetnja uz lungo mare, izležavanje u nekom nepretencioznom loungeu; uostalom, čemu izlaziti? hm, ako se netko pronalazi u ovom zadnjem dijelu.. neka potraži link za mail skriven na blogu...... It was true that I didn t have much ambition, but there ought to be a place for people without ambition, I mean a better place than the one usually reserved.

Ovakva nesvjestica može nastupiti i iz duševnih razloga (zaprepaštenost, uzbuđenost, pogled na krv, žalosna vijest), od zagušljivog zraka u prenatrpanim prostorijama, zbog naglog gubitka krvi, zbog jake boli.

Oblak smrdljivih plinova izašao nam je ususret i napunio nam pluća, tako da smo još čak u Napulju kašljucali od zagušljivog sumpora.

To su recimo utrke na koje se ljudi dođu zabaviti i družiti se a uz to i odraditi nekakav trening a što je najbitnije probati se barem na trenutak maknuti od kompjutera, posla i zagušljivog prometa i grada.

Sa stajališta jednog pisca, ispala sam iz zagušljivog zraka upakiranog u niskopodnu novotariju, držeć se za grčevito za Šalkovića (no ne za njega osobno već za njegova Zeca, a ni ovo nije dobro ispalo), i upala u ugodno tople (toliko ugodno da sam isti tren pomislila kako bi tako trebalo biti cijele godine) ali ni izbliza vrele kako su znale biti, sunčeve zrake kojih nije bilo na strani grada s koje sam došla.

Ali, ne treba biti cjepidlaka jer stara narodna kaže: " Di ima dima ima i vatre ", pa su tako i rukometaši sigurno sretniji da ih se bučno bodri u oblaku zagušljivog dima, nego da ugodno dišu pred praznim tribinama.

Oduvijek sam znala da ću oči smrti ugledati jednog ljetnog, zagušljivog dana, i da ću, dok oko mene bude proticao život u svojoj brojnosti i gluposti - zauvijek ostati zagledana u te oči, i te ralje koje od mene oduzimaju ono što sam najviše voljela.

Sumpor-diklorid (S2Cl2), narančasto ulje koje se na zraku dimi, zagušljivog vonja, nadražuje oči na suzenje.

Koja mi pila mozak gore od Zagušljivog

Koju u žvotu nisam vidjela, najmanje kad sam se udavala za Zagušljivog i spavala s njim u krevetu.

Proljeće je već dobrano oko vas, a nikako da se odljepite od posla i zagušljivog ureda, kuće i televizije, a rezerve energije sve su vam tanje?

Iz tog je razloga redovito prozračivanje vrlo važno radi: reguliranja vlažnosti zraka i temperature u prostoru zamjene zagušljivog zraka svježim izbjegavanja kondenziranja i plijesni stvaranja zdravog ozračja i ugodnih uvjeta stanovanja

Coetzea, Kabul Yasmine Khadre pakao je na zemlji, mjesto gladi, č amotinje i zagušljivog straha. Uistinu, takva je atmosfera do č arana ve ć u uvodu: samo kovitlanje vjetra u predjelima koji nisu drugo do bojišta, pješ č are i groblja

Unajmio sam na nekoliko dana stan u Splitu, na Spinutu, u kvartu koji me najviše podsjeća na zagrebačku Knežiju, drveće je lijepo izraslo među socijalističkim kubusima, rječiti grafiti,« kapitalizam je droga za siromašne », Knežiju od gradskih senzacija odsijeca željeznička pruga, Spinut je zazidao Kineski zid, najveća splitska spavaonica, zastrašujuća zgrada koja zaklanja pogled na svijet, na stadion, unajmio sam taj stan poslovno, jer nije bilo mjesta u hotelima, na njemu je stajala pločica, s prezimenom moje bivše supruge, dolazili su pisci, donosili još mnogo podudarnosti, o sebi, o meni, o svijetu koji je naoko zajednički, došao je Karakaš, donio je jabuke iz Dugopolja, pozdrav od Beadera, koji se guši u Dubrovniku, kojiput je prespavao, kojiput nije, isti je lik iz svojih priča, kao i o Beaderu, i o njemu sam već napisao pjesmu, zaključujem da je još zabrinutiji, misli brzo, neočekivano, malo jede, mršav je, lebdio je između života i smrti, vrelina se provlači kroza škure, gledamo u televizor, on sjedi uspravno, preblizu, neće ništa piti a žedan je, žedan je, štedljiv naspram budućnosti, usamljen je među ljudima, od danas do sutra, ispod prevelikog šešira, navratio je Šovagović, i o njemu sam napisao pjesmu, zamračili samo dnevnu sobu, objesio sam ćebe o kuhinjski prozor, sad će pokus monodrame, Karakaš luta, i dalje luta, ozbiljno shvaća svaki dar prirode, čak i civilizaciju, čašu iz koje je pio samo jednom, lio sam u sebe velebitsko pivo tjedan dana ranije, poslije premijere filma Kino Lika, u vrtu pulskog kafića, snimio ga je po Krakaševim novelama isto Ličanin, Matanić, Karakaš je osjetio trenutak kad tri tisuće ljudi u Areni zaplješće njemu, potom se povukao, patrolira splitskim kalama, upoznajem njegove urbane likove, svoje vršnjake, jedan je doktor, u svojoj branši najbolji u gradu, rastao se, neprestano pokušava, prošle dvije Norvežanke koje, čuje, traže skipera, i odmah se prijavio, pola sata ranije na Peristilu plesačice salse, pita najpogodniju kako bi mogao postati član kluba, kad prvi put može doći?, drugi je sudac, općinski, bude ga u tri ili četiri sata ujutro, jebu mu majku, gone ga letvama, nabio šiltericu, uljudno se skriva, pokazuje diskretno, samo pogledom, spodobe u mnoštvu ispred skupog kafića,« ovoga sam, evo, osudio na četiri mjeseca... », kruži priča da je u sudnici zmaj, neumoljiva grčka sudbina, a izvan nje je, eto, svjestan vlastite nemoći, u jednom zaostalom društvu, gdje poštene suce mlate letvama kao da su malomišćanski lere, treći je Karakašev prijatelj patolog:« Em ti boga, svaki dan četri mrca rastavim za devet hiljada kuna misečno », piju pivo, na godišnjem su, nikamo neće poći, Šovagović se za koji dan pojavio na Pagu, čekao sam ga, i on će odigrati vlastitu monodramu, svoju najveću ulogu u životu, sad, u četrdesetima, je li naučio tekst?, bolje se osjećam, poveo sam pleme, djevojku i sina, i prvo jutro pisao sam novinski članak, u svijetloj sobi zagušljivog apartmana, a oni su se umirili, gule krumpir čuo je za nju, ali svega su se dosad jednom vidjeli, sad su skupa započeli dan, petogodišnjak ima brojne planove, upada tati u sobu, juriša na tastaturu, intervenira u tobože svet poredak, izbacujem ga, kao da ih više ne čujem, još sam pisao pa sam dopisao, kroz kuhinju, sobu, ravno na terasu, nosili su plastične kante s vodom, jednu za drugom, možda desetak kanti, kad bi je napunio u umivaoniku, dječak bi veselo zapomagao« poplava », tek što bi dovukla deset litara na balkon, on bi ih izlio, bilo je vruće, njega sam našao u kupaćim gaćama, polivenog, mokrog, ushićenog, vodonošica je istom kuhala i pekla, izmorena, oboje su nešto krivi, ne znam što, pa kažu, pokucala je bila, na vrhuncu zabave, gazdarica, opazila je slapić što se sjurio s balkona ponad njezine debele glave, pa je zarežala:« Znate li koliko mi plaćamo kubik vode? », u Karakaševoj noveli i Matanićevoj slici seljak je uskrati i bolesnom djetetu, prije će je dati volovima,« Mi ni cvijeće ne zalijevamo, čekamo kišu », odbrusila je na ispriku, a petogodišnjak se isprsio, prekrižio ispred sebe plastičnozlatne, baroknokineske mačeve i rekao joj:« Otrovna babo », i de facto je otjerao, nestala je iza vrata, pa su se smijali, zavoljeli su se, kiša neće pasti možda još mjesec dana, sve ima svoju cijenu, Šovagović je igrao za budućnost, dojurila su tri cigana, u velikom, starom opelu, iza ponoći, na brdo ispred crkve sv. Marije, gdje se povukao posljednju noć, posljednju noć prije praizvedbe, da proba gledajući u zid, dotjeran pred zid, istom su ga ohrabrili, sebi smotali joint, drže štandove, govore sve jezike, početkom lipnja mađarski, u drugoj polovici češki i slovački, srpanj je za sve pomalo,« samo Nijemaca više nema », Slovenci, osobito dragocjeni Nizozemci, a onda, u kolovozu, u paški konclogor za turiste pristignu Talijani, čiji jezik i smisao za kupnju i cjenkanje ovi naši ponosni Romi najviše cijene, Šovagović je pak svoj krucijalni tekst pohranio u fascikl s logotipom krovne hrvatske romske udruge, i tu ga na brdu, u tamno i divnožuto osvijetljeno doba noći sustižu podudarnosti,« Moj djed je rekao da smo mi, potvrdio je da smo mi, Šovagovići, Cigani », priopći vižljastim poliglotima, a oni se uozbiljili, sjao je mjesec, unio je nešto ponosne patetike u taj prizor, sutradan uvečer odigrao je čudesno uspješno, u svemu je pogriješio, osim u odluci da bude na sceni, moj se petogodišnjak smijao na točnim mjestima, zbližio se s mojom djevojkom, zbližio se toliko da je grli, i tuče je, mali, zbunjen čovjek, bori se za prevlast u svijetu odraslih, popeo se na pozornicu iza Šovagovića, pokraj kreveta su ostali bokal s vodom i čaša, bio je žedan, bio sam žedan, prvom sam njemu natočio i napomenuo:« To je čarobna glumačka voda, jesi li siguran da je želiš popiti? », on je, naravno, htio, znao je da Šovagović proba noću, i da Karakaš sam sebi može odvojiti palac od ruke i skriti ga u dlan druge, a i uvjerio sam ga i da je starinski krevet, na kojem je počivao Šovagović, specijalno za predstavu ukraden jednoj zločestoj babi.

Kada je nestalo tog zagušljivog ozračja, dogodilo se nešto prekrasno.

U stanci za ručak izađite iz zagušljivog ureda i prošetajte na svježem zraku.

Protekli je tjedan za Murterine bio prava " hripska mora " u obliku gustog, crnog dima i zagušljivog, smradnog zraka koji su se nad otok nadvili nakon što je u prošli petak došlo do samozapaljenja odloženog otpada.

Prođoše ljudi (?) pokraj mene k ' o pored turskog groblja, ali drugo nije bilo ni za očekivati.... sve se pitam kako je samo nanjušio tog odvjetnika, jer osim po školi, ni po čemu drugom se ne razlikuju... Sjeli tako njih dvojica na drugi kraj hodnika, pa pita Zagušljivog odvjetnik " koliko su mu djeca stara "... aaaa, super, mislim ja, budala ni ne naslućuje da mu je lik uzeo lovu, a da predmet nije ni taknuo od veljače, kada je sve pokrenuto... A Zagušljivi pobožno gleda u njega, kao u svoga spasioca i glasnogovornika, jer opće je poznata stvar da Zagušljivi - ne govori...

Neka strgne s očiju dvije tisuće godina zagušljivog patrijarhata, plemenskih obiteljskih pravila i ratničkog rodnog kodeksa i neka ono što se u subotu dogodilo pogleda u kršćanskoj esenciji tog događaja.

Baš guštam otkačen od polutame, provincijalnog političkog podzemlja, memljivog, zagušljivog, gramzljivog i ljigavog.

Svojim Twitter ' pratiteljima ' dala je jasan uvid u svoj nauljeni i posunčani dekolte koji u najmanju ruku može izazvati srčani zastoj, pogotovo onima koji njezine fotonizirane sise promatraju iz zagušljivog ureda.

Tama bi natkrila sve nedostatke mojega nikad odmorenog tijela, svu neprobuđenost zagušljivog svijeta; u mladosti gordu tromost mojih udova, u starosti ćelu u koju se svjetlost groznomorno poput sjekire urezivala.

Izašla sam iz zagušljivog tramvaja negdje kod glavnog kolodvora i odmah nakon smrada ljudi osjetila smrad sjećanja i uspomena koje su navrle čim sam ugledala tu namrgođenu statuu kralju Tomislavu, koja kao da cijela stoji kao metafora namrgođenoj povijesti ovog naroda.

Šetnja do malenog, pretrpanog i zagušljivog policijskog kombija činila se vrlo dugom.

Tako njih dvadesetak ostaje zatočeno u carstvu vječne tame, zagušljivog i vrućeg prostora.

Čini se, kao da me iz polumraka gleda sa smiješkom i razumijevanjem, da zna o čemu pričam, ali fizički je odvojena od naša dva svijeta, ovog u sobi i onog na slikarskom platnu, koji se nekako stapaju u amalgam od zagušljivog zraka i vreline što prodire u svaku poru tijela