Ne pričamo o utemeljenju države, pričamo o najvećoj organiziranoj pljački hrvatskog naroda od te iste stranke u koju se ti zaklinješ.

hahaha molim te ne ljuti se @blendarica moram se malo šaliti i provocirati jer se zaklinješ u slobodu govora, a kod tebe nema komentiranja, a šta ćeš to je valjda takva sloboda nije to za nas balkance, ne razumijemo mi to.

- JBL-u tj. jedinom bijelom lavu @Duji ponovno pitanje čemu senzacionalizam i iščekivanje, čemu komploti i urote, što ne rečeš kako si to mene naivna navukao, zašto s tim čekat večer pa neće i to shebati Maminjo.Što si objavio a da znaš sto posto a ne čitajući dnevne tiskovine.Strah me da ti nisi direktno Mate Peroš s obzirom da znaš čak i tko će stolice mjenjati na Poljudu (u stvari znaš apsolutno sve samo nesmiješ kazati........) Govoriš o dobrobitu Hajduka, spominješ malverzacije ali nenavodiš imena i činjenice-da to nije unošenje nemira oko Hajduka.Danima pričaš o bombama a onda se zaklinješ u tajnost, dižeš ekipu u euforiju a onda u depresiju ako se ne ostvari ono što si ti rekao da sto posto već je-da to nije unošenje nemira i destabilizacija Hajduka i Torcide (kako će gledati na upravu ako sad ne dođe " bomba ") Zašto brljati pa ako se pogodi super ako ne okrećemo drugu stranicu jer naravno većina zaboravlja tko je što rekao a stado je stado i treba ovna..

Odmahuješ glavom i proklinješ pogane skotove, taj glupi nakot, i zaklinješ se NIKAD VIŠE

Da sam bolna od ljubavi. 9 Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša među ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ? 10 Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama. 11 Glava je njegova kao zlato, zlato čisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana. 12 Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani. 13 Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče. 14 Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost pokrita safirima. 15 Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju.

Ti okružio PROTIV zbog generala Ante, iako je Ante rekao da će zaokružiti ZA i to preporučio svojim vjernicima.Neposluša ti svoga u koga se zaklinješ.

Jedni misle da si to veći Hrvat što si veći sluga Njemačke, drugi misle da si to veći Hrvat što se više zaklinješ u papu i Svetu Stolicu, Starčević je pak naspram svega toga uzdizao Muhameda i Tursku, pa to su totalno oprečne stvari.

Više... »u masliniku tada masline moliš da ti rode, ako uz to i gnojiš tada ih zaklinješ da rode, ali ako ih redovito i pravilno režeš tada ih prisiljavaš da rode.

Najveća pederastija i pedofilija je kod tvojih popova, na koje se zaklinješ.

ivoivic3 @ stari svaka ti čast šta si napisa, pogotovo ako si zaista bija branitelj... kamo sriće da je više takvih razboritih nebi se branitelji vatali ka na baketinu... pa to je nevjerovatno, država u kolapsu, sve pa tako i braniteljske penzije vise o koncu, sve više gladnih i jadnih, banke otimaju, firme propadaju, nezaposlenost, korupcija, ogromne pronevjere državnog novca (našeg novca)... a oni udri priču o nekakvom ustanku u Srb-u... neosporivo je da je taj ustanak u Srbu rezultat kojekakvih manipulacija u bivšoj Yugi.. ali ljudi probudite se više... pa sve je to naručeno i izrežirano od vladajućih i njihovih dupelizaca na plaći da vam se skrene pažnja sa gorućih problema... ovi šta zovu i podržavaju ovi masovni odlazak branitelja u Srb su ili slabo prokrvljenog mozga ili su na plaći vladajućih... " uhljebili " su se oni nekako.... a ovi južni Hrvat, to oće reć da nije Dalmatinac jer južni Hrvat je izmislija JNA general, tebi sinko ni dragi bog nemože pomoć u kojega se zaklinješ.. ti si sinko otrovan tako šta si odgojen u mržnji... i šta je najgore svoj otrov bališ okolo

Kristijan će rješiti problematiku sa gđom Cigler i bez Sentačine, jer jedino je Sentačina nepopravljiv i neuravnotežen slučaj. naravoučenije: ostavi Sentačo svoj e-mail da ti napišem što mislim o tebi kao žrtvi pedofila, o tebi kao profesru knjižavnosti, o tebi koja se zaklinješ u istinu i argumente, o tebi kao korisniku besplatnog interneta i naravno na kraju o tebi kao o največoj i najobičnijoj alapači

Evo mi završio Inspektor Rex pa vas mogu malo poškakljati @Robi lakše malo, nisam ti ja @branitelj (citat): Neposluša ti svoga u koga se zaklinješ. Gdje su tu principi?

O značaju rezidbe na rod rečeno je puno, međutim, najupečatljivija je rečenica koju je još u prvom stoljeću izrekao Junius Modestus Columella, veliki poznavatelj agrikulture, a glasi: ⠀ žAko obrađuješ tlo ispod masline moliš je da rodi, ako je uz to gnojiš zaklinješ je da rodi, ali ako je režeš tada je prisiljavaš da rodi⠀.

Okrenula si svojim riječima, mislima i djelima desetke ljudi protiv sebe na forumu i onda ustraješ i dalje.. Zar nema samokritike u tebi? Svi nepošteni a jedina ti poštena.. Na forumima sam skoro 15 god. i još nisam dosad sreo osobu kao ti.. toliko spletkariš, čupaš iz konteksta sa puno.. jako puno skrivenih namjera.. Ženo, da ti zaista toliko vjeruješ koliko se zaklinješ povukla bi se sa neta i radila ono što bi tribala radit

Zar je ljubav kada se zaklinješ na nju?

Ajde Boro ne laprdaj, zaklinješ se u sve zadarsko, a sta si na stranu mandrila koji je je poltron u službi nekoga ili nečega (isto kao i ti), pa ste zato vjerovatno frendovi i nušite se jer ste isti kalibar karaktera.

A danas ti osporavaš to pravo hrvatskom narodu i zaklinješ se u antifašizam komunističkog tipa.

Što je tvoj ljubljeni više negoli drugi ljubljeni da nas tako zaklinješ? " - " Moj je ljubljeni bijel i rumen, najistaknutiji između njih deset tisuća.

Ponekad joj se čini da je sve dobra šala, vješta improvizacija Kandinskog u onoj galeriji kojoj se više ni imena ne sjeća, kreirana u jednom nepromišljenom impulsu, u dobro iskorištenom trenutku kad su pogledi bili upijeni u neke boje narandže ili limuna, ili zelenog svemira i kada nitko nije ni primijetio da je nestala, stopila se sa slikom ispod crvenog namaza boje njenog kaputa, valjda je sliku i odabrala zbog sklada boja koji joj je omogućio trenutnu nevidljivost, stapanje s jednim fragmentom koji je mogao ostati tako zaseban, kao slučajno stvoren, kao slučajno ostao baš tu gdje jeste, a da može i ne mora biti dio neke cjeline, a u početku ju je to i zabavljalo jer je imala beskrajno slobodno vrijeme i bujnu maštu, pa su joj misaoni procesi artikulirali nevjerojatne oblike mračnog ili sjajnog jutra u sobi u kojoj je spavala i budila se spremna i puna ideja da obogati sebe i svoje boje nijansama jednog ludog, nezaboravnog dana, pa je u tom beskrajnom vremenu uvijek pred njom bio dan koji obećaje, dan poput onih u filmovima kada sve izgleda slučajno iako se kockice tih slučajnosti savršeno uklapaju u jedan potpuno savršeni scenarij čija smišljenost je poznata samo autoru, ne i gledaocima koji su uvijek impresionirani kako nekom slučajnosti idu na ruku, a njima se nikad i nikako to ne dešava, uvijek samo nekom drugom koji onda u njihovim očima postaje miljenik sudbine koja stvara najbogatije kolore i na mjestima sa kojih se inače svaki premaz boje ljušti, kako god ga vješta i strpljiva ruka nanosi, čak i na mjestima izvan svih planova grada, u nepoznatim ulicama koje se samo čine poznate ali su pune neočekivanih detalja poput cvjetne žardinjere ili table s oznakom tramvajske stanice iako tramvaji ne voze niti tom ulicom, niti tim gradom i gdje tada zastaneš pitajući se da li si se izgubio ili si pogriješio odredište pa se zaklinješ da ćeš ubuduće uvijek stavljati u neki pretinac torbice planove grada najnovijeg izdanja, ne misleći da se možeš izgubiti i u vremenu pa definirati danas u sasvim krivoj kalendarskoj godini, no njoj se to nije moglo dogoditi jer vješto naslikani fragmenti mogu biti ubačeni u bilo koju sliku, na bilo kojem mjestu na kojem su je viđali, bila to fikcija ili stvarnost, prošlost ili budućnost, dovoljno je bilo da zakorači, da učini nekoliko koraka i opisala je granice grada, označila ulice, bljesnula osmijehom između crvenih krila okovratnika, ponekad omotana šalom malo bljeđe nijanse, ponekad sa treperavom niskom koralja i srebra u nekom separeu i sa šalicom vruće čokolade na uglačanom stoliću, opušteno sa nogom prebačenom preko noge bez ikakvih pitanja samoj sebi da li je to sve što može i želi, jer sasvim je zadovoljna iako sluša ponekad borbu anđela i demona u svom glasu koji u govoru malo brže zatreperi, zadrhti tek malo blizu frekvencije koja bi je mogla otkriti, koja bi mogla dati naslutiti njenu nervozu koju je zaboravila pod paučinastim pokrivačima svog kreveta i zato je usavršila brzinu pojavljivanja i nestajanja bar do brzine zvuka, ako ne i brzine svjetlosti, jer tada je nemoguće pratiti tragove koji se izgube negdje na pločniku prije nego su i nastali, a ne ostaje ni miris skupog parfema koji se potpuno razrijedi na tom pravcu nedefiniranog smjera i ona je već negdje drugdje, kao da traži veći prostor i čišće nebo za širenje krila, nitko ni ne sluti da ih nema kad kao priviđenje izroni iz kišnog dana iako je kilometrima daleko i pojavi se kao dva-tri takta zadovoljnog smijeha u kojem ni najvještiji znalac ne bi mogao naslutiti bilo kakav napor, bilo kakav krivi ton ili nijansu koja bi pokazala njezinu pravu i nepostojanu prirodu crvenog fragmenta iz improvizacije Kandinskog, iz one galerije kojoj je i ona sama zaboravila ime i koju ne spominje nikom i nikad čak ni u šali

Prisjetio si se neizmjerne istine, i zaklinješ se da ju nikada ponovo nećeš zaboraviti.

Zmaisli kako jedan " prosječni građanin " pun brige za vlastitu egzistenciju doživljava frikove koji ga dave snimkama iz klaonica, propovjedima kako su zli i neetični zato jer jedu meso i vode klince u zoo, zato jer se voze u autima i troše struju i plin, zato jer nemaju vremena ni živaca misliti o životinjicama Indonezije..... jedino što možeš postići je popeti im se na jetra - - - - što i nije baš nešto naročito za cilj u koji se tako žarko zaklinješ

Nešto ne vidim da iznosiš te jake argumente u koje se zaklinješ

Ma sram te bilo sve do neba u koje se toliko zaklinješ..

Ti sigurno nisi za ono što se predstavljaš, i sramotiš vjeru za koju se zaklinješ da je slijediš jer je ne doživljavaš, a pisluk izvire iz riječi Tvojih

To je riječ koja nije isključiva, koja nije histerična, koja dobroćudna, blaga i puna razumijevanja da ispred tebe kad stoji čovjek ne stoji nitko drugi nego taj isti bog u kojeg se zaklinješ - manifestiran svaki put kao posebno i neponovljivo biće....

A ti se onda čudiš nekim stvarima (o kojima raspravljamo na jednom drugom mjestu)........ ti, koja se toliko zaklinješ u glazbu i tvrdiš da ti je to jedna od dvije najveće ljubavi, trebala bi znati da glazba ne poznaje granice niti bilo kakve razlike...... zato, upoznaj nešto što se zove tolerancija....... jebena ti je ona rečenica: on pjeva na " bre " srpskom.... da, i?....... ako ne voliš njegovu glazbu, u redu..... i reci da ga ne voliš jer ti se muzika ne sviđa..... ali, nemoj trkeljati ovakve gluposti....... ako se možda u tebi naglo probudio nekakav patriotizam, u redu...... ali, vjeruj mi, Balašević i " nacionalnost " glazbe nemaju apsolutno nikakve veze s tim, ma koliko ti tvrdila suprotno...

Pazi onda na kaj se zaklinješ na promociji..

Ja ti čitavo vrijeme govorim da je zakletva na kojoj se brak temelji, izrečena u sklopu bračnih zavjeta, ono ključno, ono što braku daje mnogo dublju dimenziju od običnog izvanbračnog odnosa, zbog čega sve one obveze na koje se zaklinješ u bračnim zavjetima znače mnogo više nego kad iste te stvari kažeš u nekom drugom kontekstu

Zaklinješ se na brak (onaj ko je u crkvi) dok nas smrt ne rastavi, u vjernosti.. zar ne.. A malo se odvojiš i odma amo daj drugu/og