Al kao što zaključismo večeras: a) ostarili smo b) vani nije više ko prije (il nama nije jer nismo više svaki petak-subota pijani)

Zaključismo stoga da joj ne treba puno smetati, da nove meke, lagane i svjetlucave haljinice (njene najdraže) čekaju i da bi gospođu stoga trebalo što prije ostaviti na miru.

Markirani bi dio (krenuo put Državnog odvjetništva, a premijerka Kosor bi krenula put Pantovčaka) pravilno glasio: krenuo prema Državnom odvjetništvu, a premijerka Kosor krenula bi prema Pantovčaku, no kao što zaključismo cilj opravdava sredstvo.

Kako je ova zadnje spomenuta bila zadana tema, zaključismo da su moguće mnoge definicije psihološke zrelosti, te da svaka od njih izriče tek ponešto, a niti jedna nije apsolutna, sveobuhvatna.

Potaknuti rekorderstvom i nezdravim ambicijama, zaključismo da bi bilo baš lijepo testirati ovaj podatak i ove godine ugurati i treći objekt dulji od 1000 m na popis najduljih objekata Hrvatske.

Odgovor možemo potražiti na prvom crkvenom saboru u Jeruzalemu u Djelima 15. Tamo se govori, a znamo da je raspra bila nemalena tko je bio donositelj uredbi (discipline) za vjernike: Zaključismo Duh Sveti i mi Dj 15, 28.

Stoga zaključismo da bi vrijedilo potegnuti čak do Kamanja i čuti ih uživo.

Dakle Zaključismo da nam ne trebaju ovi glupi nadimci (Nožićka i Kockica).

Nakon mukotrpnog rastavljanja vuka koje potrajalo cijeli jedan školski sat, zaključismo kako bi nam bilo pametnije da smo rastavili pajpera nego što smo rastavljali vuka.

Uz neizbježnu čašicu razgovora u obližnjem svratištu zrakoplovaca, zaključismo kako je ovogodišnjoj sezoni definitivno kraj, no veliki se planovi kuju za 2009. Ovogodišnja termika nije nas podarila ekstremno visokim bazama i redovitim 5 - metarskim dizanjima kao 2007., ali bi se to moglo nadoknaditi nagodinu.

Iako od Jahve strogo i minuciozno navedene i nabrojane bogoslužne i disciplinske odredbe, kao u Levitskom zakoniku, Brojevima ili Ponovljenom Zakonu, također nisu bile bez istog tog nadahnuća zaključismo Duh Sveti i mi:

A ne smije se zaboraviti i još jedan faktor: u svojoj osmoj godini (ako kao prvi računamo Velebitski treking iz 2003.) i šestoj godini lige, treking kod nas doživljava pravi Bu (m) nakon Raba, vrijedni Paliska objavit će konačne brojke, a kad se u obzir uzmu Risnjak, Učka i Mosor, koji privlače brojnu populaciju ljubitelja planina, brojka onih koji su ove godine pohodili barem jednu treking utrku u Hrvatskoj, približit će se tisućici, što uopće nije čudno jer odavno zaključismo da je treking koncept najbolja sportska zabava za sve: one koji se žele razbiti na ultri, one koji se žele ozbiljno natjecati, a ipak nisu toliki mazohisti kao always ultra girls and boys, što im pruža planinarska kategorija, koja je u rangu maratona ili teža, ali u, za razliku od ceste, puno privlačnijem ambijentu te za one koji se žele prošetati, bilo u toj istoj, bilo u onoj novoj, trećoj i najmanje zahtjevnoj kategoriji gdje mogu započeti budući treking ovisnici i ovisnice.

A festivala vani po imenu sponzora itekako ima ko blata, ne znam odakle informacija da toga vani nema, ali je potpuno kriva. mislim da nije toliko problem naziv kao takav, nego šetanje naziva od sponzora do sponzora svake godine. dakle ako se nesto nazove badel festival i postoji odredjen niz godina, sve super. kad badel odluci ne raditi festival, festival je umro i gotovo... a ne da je to jedne godine badel fest, druge končar fest a trece glumina banka fest. zapravo je suludo da se ide na takav koncept iz perspektive organizatora, jer mi se cini da je daleko teže privući raju izvana (a zaključismo da je tržište premalo) i prikupiti nove sponzore proizvodom čije ime, termin, tematika i mjesto održavanja bivaju drugačiji svake godine.

Sabor zaključuje poslati izaslanike među krštene pogane i daje tim izaslanicima pisani tekst zaključka: Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta povrh onoga što je potrebno.

O tome je izdan i službeni pisani dokument koji novoobraćenicima preporučuje: Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima,.. i od bludništva.

Razmišljali smo o tome da za ovaj put složimo simpatičnu kolekciju aplikacija ' back to school ' ili ' back to work ', no obzirom da su to proteklih dana svi radili, zaključismo da nema smisla.

Naime, znali smo da ne smijemo ići previše lijevo prema samom križu jer su tamo najjači, a isto tako niti previše desno jer onda odosmo u Blata, pa tako na jednom proplanku, kad je neke već počela hvatati panika, zaključismo kako idemo dalje prema zapadu pa kako bude.

Birali mi po Rijeci mlađe dame za intervju, al neke uobražene, jedne previše fine, a neke i pametne, pa zaključismo da u Rijeci neće od toga biti ništa.

Pokušavajući barem na trenutak razmišljati što bi doista učinio ratni ideolog i najpoznatiji psihijatar na čelu nekog naroda, zaključismo da u priopćenoj nam narodnoj mudrosti " ima dima ".

Zapravo, sladoled od vanilije i dalje nije moj izbor, moji okusni pupoljci više inkliniraju pistacciu (i dalje govorimo o sladoledu, ej i tko je sad to pomislio na bananu? nemoj da ti ja dođem) No ukusi se kako zaključismo, hvalablogu mijenjaju i nadopunjuju, pa osim crnomanjastih komada sada inkliniraju i bredićima-pitićima što je jedna odlična stvar, pokazuje u najmanju ruku - razbijanje predrasuda.

Ujutro smo krenuli dalje, Stein pa Krems. (Tu nam je palo na pamet kako bi Zagrebu dobro došao neki muzej na obali Save, da malo oživi grad, malo smo se ljutili na Bandića, sjetili smo se kako svašta radi i o mnogočemu vodi briga, a o mnogočemu i nebriga te zaključismo da je stvarno strašno da u metropoli nisu u stanju asfaltirati prolaz koji vodi ispod Savskog mosta prema pizzeriji Stara Sava a kojim svakodnevno prolaze i pješaci i biciklisti, koji je u potpunom mraku i u kojem se osjeća zadah što ljudske što pseće mokraće.

Čujemo, u već spomenutom ulomku iz Djela apostolskih, kako se apostoli u pismu kršćanima po Antiohiji, Siriji i Ciliciji, a u smirivanju situacije koja je nastala zbog nereda koji su u prvu kršćansku zajednicu unijeli oni koji su od kršćana iz poganstva tražili održavanje Mojsijeva zakona, jasno pozivaju na taj dar Branitelja Duha Svetoga: Zaključismo Duh Sveti i mi Duh Sveti je dar crkvenom učiteljstvu i cijeloj Crkvi da bi mogli i mogla dozivati u pamet ono što je Krist govorio, ali i to tumačiti u svjetlu znakova vremena, pomažući Crkvi da unatoč grješnosti i sukobima koji će je razdirati i nevjerodostojnosti pojedinaca koji će svojim djelima nagrđivati njezino lice, već sada bude odraz onog nebeskog Jeruzalema o kojemu nam je progovorio spomenuti ulomak iz Knjige Otkrivanja, a u kojemu vidimo obrise svoje slavne budućnosti kojoj se nadamo i zbog koje se, s povjerenjem u Kristovu riječ, ne uznemirujemo i ne strašimo zbog sadašnjih poteškoća.

Na kraju zaključismo da je pitanje tko bi od odraslih izdržao ovo planinarenje ovako kako su ga izdržala djeca.

Nismo vikend narkomanke, tj. vikend slikarice, zaključismo, zadovoljne ovom etiketom... slikarstvo je preozbiljna materija... radije ćemo sjediti u kafani uz vino i priču... beskonačnu... ljeto je, srećemo mnoge poznanike... svi vole popričati sa Sanjom i Sonjom... hodam tim gradićem, mnogi su slikari po cesti izložili svoje radove... ja poznajem sijaset njih, baš tako sam zamišljala da će jednom biti, u vrijeme kad sam bila anonimna - Sonja

Da ne duljim previše, satrasmo se Luka i ja pošteno, zaključismo da nema više onako dobrih i ludih tuluma, da se trebamo češće naći i da je ženska ljubomora jedna jako zajebana stvar.

Kapitul između ostaloga treba biti i mjesto odlučivanja, odnosno, zaključivanja, kako čitamo u Djelima Apostolskim: Zaključismo Duh Sveti i mi (édoxen tô pneúmati haghío kaì hemîn: Dj 15,28).

zabijanje noža u leđa ponekad boli, ponekad ne boli, ponekad boli sasvim lagano pa se preko toga prijeđe, ponekad bi moglo zabolit, ali drugu stranu. primjerice, zabijanje noža u leđa koji su napravili kolege i donedavni prijatelji, nije boljelo, tek je pecnulo, no međutim, što je tu je. tamo negdje krajem srednje škole, već na prvoj godini faksa, nož u leđa mi je zabila tada najbolja frendica iz srednje, sjedile smo skupa, vikende provodile jedna s drugom i jedna kod druge. djevojka je, naime, prohodala s tipom s kojim sam ja prekinula nekolicinu vremena prije. srednjoškolska ljubav koja se potrošila. no, problem je bio u tome da se ispostavilo, budući smo ona, ja, moj tadašnji dečko i njen tadašnji dečko bili nerazdvojivi frendovi, da se neko nabacivanje događalo cijelo vrijeme. pa je tako, primjerice, kad je ona imala frku sa svojim dečkom, koji se usput budi rečeno meni jadao, ona plakala na ramenu svog frenda, a mog dečka. tek naknadno mi se razjasnilo, kad sam išla u rekonstrukciju, da je u biti cijelo vrijeme glumila frendicu, a barila mi dečka. no, znam da je njeno prijateljstvo bilo iskreno, kao i sva srednjoškolska prijateljstva, no činjenica ostaje: barila mi je dečka, a on joj, kao nešto više od frenda, kao, nije bio ni na kraj pameti. iako smo razgovarale o tome i zaključile da je činjenica da je njeno prijateljstvo s dotičnim bilo ipak više od prijateljstva, no da nije problem za naše prijateljstvo to što je ona sad s njim, odnosi nikad nisu bili isti. s vremenom smo, život zna biti takav, prestale kontaktirati, no kad se sretnemo sve je ok, popričamo, ako ima vremena odemo na kavu, i više manje smo si, iako se ne družimo, dobre. no, kao što sam rekla, odnosi su bili narušeni. kad je njen bivši, a moj frend, saznao za situaciju, popričasmo, između ostalog, o tome, i zaključismo da je to u biti svinjski, tak glumiti i pretvarati se, a ne reći što je i kako je. kao, frendovi smo, ali možda ipak nismo. dakle, to zabijanje noža je boljelo, no prešlo se preko toga. kako ljudi postaju stariji, navodno i pametniji, nauče na greškama (da, oni manje pametni koji sve moraju proć prije nego shvate), i shvate što učiniti da bi se određene situacije izbjegle. možemo reći, postanu preventivno pametni, odnosno upoznaju sebe i znaju što i kako. pa s vremenom zabijanja noža ne bole, jer se unaprijed pripreme, a ponekad na vrijeme shvate da bi se nož u leđima mogao naći, pa, isto tako na vrijeme, pripreme teren da taj isti nož zaboli drugu stranu. nedavno me se podsjetilo da sam zajebana igračica. odnosno, jedna od najboljih frendica, onih pravih koje mi nikad nisu, niti ikad budu barile dečke, mi je rekla: vega, ti si jedna od najboljih osoba koje ja znam, ali stvarno ne bih htjela bit u koži nekome tko ti se zamjeri. zanimljivo, ona nije prva osoba koja je rekla zadnji dio rečenice. jedan gospodin mi je jednom rekao da imam užasno jaku intuiciju, i da slušam feeling, da je feeling vrlo često, da ne kažem uvijek, u pravu. bilo je trenutaka kad nisam slušala feeling. i gadno se zajebala. pa naučila i to. puna sam poslovica danas. zato, eto još jedne. lako je bit general poslije bitke. zato sam si ja ufurala da do bitke ne treba ni doć. treba bit, recimo to tako, strateg. dijelom zahvaljujući poslu, dijelom mrvici iskustva, dijelom prihvaćenim savjetima meni dragih ljudi, vrlo često moje drage majke, gotovo uvijek na vrijeme skužim kad se sprema nož. neki put se zajebem, no nebitni su to zajebi. kad se broji, uvijek skužim. za kraj, disklejmer: kao što naslov govori, ovo je sasvim osobno. svaka sličnost sa stvarnim osobama je, hm, ako već ne slučajna, nehotična. no, ako se netko prepozna, eh, i za to postoji razlog.

Dakle drage moje supatnice, zaključismo da je najbolje rješenje kupiti kvalitetan vibrator i uživati u samoći. (Alecta 21.07.2008., 08:33:14)

Tek kad je ta pomoć došla, nastala je Crkva. Zaključismo Duh Sveti i mi (Dj 15,28).

Moje dijete dok je bilo beba usred obroka (a jela se riba), krenulo strašno povraćati... i to nikako nije prestajalo i mi zaključismo da je djetetu moguće košćica od ribe zapela negdje u grlu pa mu pravi podražaj... i odnesemo dijete na otorinu da mu doktor pogleda grlo... a doktor bijaše bahat i grub čovjek, nenavikao na komunikaciju izvan njegovog uskog hijerarhijskog svijeta: