Evo ljudi... Vratila se ja iz depre... Mislim ostala mi je rana.... al ne mogu ja cili život trošit na to.... Ma... U svakom slučaju... Vjerujte mi da vas najviše vole ljudi koji vas vole bilo gdje ste baš onakve kakve jeste.... Nikakve daljine ni kilometri ne mogu ugasiti pravu ljubav... samo je mogu umanjiti... ali ne i ugasiti... Ako nekog volite.... Onda ste zasigurno spremni učiniti sve za tu osobu... ali zasigurno isto tako očekujete da će i ona to učiniti za vas... Da će ona biti ta koja će vas tješiti, da će ona biti ta koja će vas kritizirati kada učinite nešto loše... Da će te Vi biti ti koji će te iz te kritike nešto naučiti (ako i sami smatrate da ste u krivu)... Isto tako će te i Vi učiniti prema njemu/njoj.... To je ljubav... I još nešto (iz vlastitog iskustva i iskustva bliskih prijatelja) Sve one " prijateljice koje Vam stalno govore: " Ala šta si se loše obukla, zakopčaj se..., Uska ti je majca.... To Vam nisu prijatelji... to su osobe koje su ljubomorne na vas.... Naravno da će te nekada reći prijateljici.... da joj je kratka majca ili sl. (ako to stvarno loše izgleda)... ali ako Vam to prečesto govori jedna te ista osoba to nije prijateljstvo.... I još nešto ljubomora nema veze sa ljubavi... ljubomora je želja za kontrolom, nadziranjem (ovo znam pošto mi mama ima veze sa psihologijom).... Ja, iskreno od svog momka očekujem da bude; simpatičan (sladak). drag, dobrog srca, radišan, da me voli, cijeni i poštuje.... Ne tražim puno iako je to danas teško nači... Od prijatelja očekujem: iskrenost, poštivanje, povjerenje,...