Promatrajući naše kvaziintelektualce, došla sam do zaključka da svi manifestiraju određene karakteristike i stavove za koje smatraju da su neoborivi, i već time automatski spadaju u red primitivaca: - protestiraju protiv svega živoga i neživoga, ali nikada nisu u prvim linijama fronte; - svih koji se razlikuju od njih po stavovima smatraju idiotima i primitivcima (tu podrazumijevam argumentirane diskusije) - na sve gledaju s visoka - slušaju " isključivo " alternativnu muziku, neka kvazi muzička imena, što nepoznatija to bolje; oni koji su bar jedan narodnjak poslušali za njih su socijalno mrtvi - slušanje jazza je za njih vrhunac - žele uvijek biti najglasniji i da im se svi klanjaju zbog njihove pameti - uglavnom se s neistomišljenicima obračunavaju preko pisanih medija, ne pokazujući dovoljno muda da se pogledaju oči u oči - gutaju brdo knjiga i pretjerano se razbacuju definicijama i tuđicama kako bi u diskusijama mogli biti uvijek " prvi " - što znači da su stravično egoistični - masovno i na redovnoj bazi obilaze art događanja i prave se da razumiju umjetnost, svršavaju na umjetnike koji izlažu svoja umjetnička djela poput upišanih i usranih kreveta, šarenih redova kockica koji vode pitajbogatkoznakamo, praznih platna i tome slično... - većinom lijeni i nesposobni za život u svijetu gdje jači kvači - duboko iskompleksirani (ni oni sami valjda ne znaju zašto) - u stanju su beskrajno filozofirati, lamentirati i diskutirati teme bez da dođu do nekog pametnog ili logičnog zaključka, - na području empirijskog zaključivanja - totalno zakržljali.