Oh, zamalo zaboravih i veličina alata.

DAO SAM TI POS ' O " gde se tad ne setih da mu kazem da mi nije dao i platu:) " DAO SAM TI POSAO? jel chujesh ti sebe shta prichash? " " chujem. posao na kojem su me tukli ragbisti zato shto im nisam dozvoljavao da udaraju po kompjuterima i da se dernjaju " " to nije ono shto ja znam " reko dobro.. zavrshimo tu negde razgovor.. ah da, zamalo zaboravih, rekao sam; " pa dobro onda, dodjite.. u ponedeljak, skinite antene i to je to " ne moze u ponedeljak. moze tek sledeceg meseca. platicemo ti koliko trazish i skinuti ih kad buemo mogli. sad kad me ucenjujesh moram da plati 200, 500, 750.. koliko trazish..

Za kraj zamalo zaboravih spomenuti i klupski nastup na pojedinačnom turniru u ubrzanom šahu u Cordenonsu u Italiji.

Zamalo zaboravih, probala sam danas i famozne Oreo kekse koji su prema onome što Amerikanci tvrde najbolji, najukusniji, nezamjenjivi i sve naj pa ih guraju u svaki mogući i nemogući recept.

Molim prijedlog izlaska iz ove gluposti, jednostavno nemam ideja, a ako netko ima vremena i volje i ideja, dostavljam brojeve mobitela odakle mi stižu gadosti, pa ako uspijete išta saznati bila bih jako sretna.Suprugu sam pokazala prošlu seriju sms-ova, tek da vidi, vrti glavom i pita koji je to bolesnik. dakle, evo brojeva mobitela sa kojih mi se šalju poruke: 099/7716679 i 091 5952792 hvala unaprijed za svaku ideju i informaciju zamalo zaboravih, mail mi ne radi i ne znam kako razriješiti to sa gmailom, a otvarati novi mi je jedino rješenje samo što trenutno se nisam odlučila za operatera, pa molim savjet gdje otvoriti?

Mičem prstima... mekano je, nježno... toplo... mislim da je krzno... škaklja mi kožu, gola sam.. glasovi, tiho mumljanje... bojim se otvoriti oči, bojim se pogledati istinu... Zašto se meni ovo uvijek događa?... ljuta na sebe, htjela bih se udariti, ošamarati... Zašto me poslao ovamo Da poginem još? Umrem od srčanog udara?... negdje duboko ponovo kipti onaj osjećaj sigurnosti.. Bit će sve u redu.. Samo se makni odavde... Mumljanje dalje postaje glasnije... Napola otvorih oči i onako kroz trepavice vidjeh da sam u samom kutu nekog ognjišta (barem me na ognjište podsjeća)... na sredini je vatra, na vatri kotao.. oko vatre u krugu, držeći se za ruke sjede ljudi... O moj Bože.... goli ljudi s krilima... Iznad njih nekakvi prozirni stožac... vrti se u krug, u spiralu... oni su sjedinjeni u mumljanju, u rukama, u sebi... stožac zlatne energije se diže... mumljanje je jače, i još jače, gubim se u glasovima.. tišina razbije se stožac.. nestaje... oni popadaju po podu, leže.... Jeli on jedan od njih?.. još mi ništa nije jasno... trepćem ne bih li se uvjerila da je sve samo san.... jedan se podiže... prilazi... ajme, neeeee, stisnem oči.... Vidio me Sigurno me vidio.. klekne kraj mene i osjetim dodir na čelu, ide preko nosa, polako do usana, pa sve niz bradu.... prelazi preko grudi, pupka.... nema ga više.. tako mi je ugodno.. tako se lijepo osjećam... sanjam... letim, vidim poznatu panoramu, poznate ljude, nasmješim se njihovim, uvijek istim navikama, promijenim smjer, lijepo uz vjetar, prevrćem se, param oblake.... pa sve do sunca.... osjećam vjetar što hladi mi obraze.. osjećam i toplinu sunca... grli me... miluje... topim se.... otvaram oči... onaj isti lik stoji kraj mene... s glavom na koljenima, sjedi i očito čeka.... kosa mu je prekrasna, presijava se onako ljubičastim sjajem, put bijela, mliječna, dugi prsti obuhvatili koljena, duge noge.... poviše sagnute glave luk, svijetlo ljubičasti luk... isijava... on se trgne.. bljesnu tamno modre, beskrajne oči... ja sanjam.. pod krznom kojim su me zamotali štipam se da dođem sebi.. ništa... Ah, došla si, mislio sam da ćeš dovijeka ostati tamo gore... lijepo, ha?... Ššš... t... št.... što....?... muk, zanijemila sam... Ma neboj se.., nasmješi mi se on, a tanka, grimizna usta razvuku se u najljepši osmijeh koji sam ikada vidjela.. ovo ti je sve od straha, znaš Ovdje ćeš se toga riješiti... Staha, kakvoga straha sada zaboga... nije me poslao ovamo zbog straha... Moram ići.. Moram je pronaći... Vjerujem da joj nimalo nije dobro ovdje... Ah, da, zamalo zaboravih da me upozorio kako ti nemaš pojma za ovo što je spremio za tebe... Nije ti ni rekao da si spremna? Mislim, taj starac je očito išumetao.. hmmmmm..., slegne ramenima kao da on tome nije kriv... A, ništa, morat ćemo malo izgubit vremena na razgovor... Pitanja po glavi se vrte, samo što ne iskoče kroz uši, oči, nos od silnog broja.... Ja ležim nepomično zamotana u krzno, širom otvorenih očiju i slušam... slušam... ovaj ne znam ni koga.... ne znam ni gdje.... ne znam NIŠTA

Zamalo zaboravih " kakav govor da se izgradilo u SB ", osim što se tušimo u mirisima iz BB, Marsa je pala na najnižu razinu u svojih 100 godina (u proteklih nekoliko godina). Sreća pa volim nogomet.

Vesna Pusić, koju zamalo zaboravih, možda bi zasad jedino mogla biti operna diva i prvakinja HNK, a za predsjednicu države joj nedostaje jako malo.

I da, zamalo zaboravih spomenuti kako Ferrari ove godine ima najbolji team-radio

I zamalo zaboravih Jerko Leko nije kalibar za repku

Zamalo zaboravih, od folka Boba Dylana i Simona Garfunkela.Obožavam njihove stvari..

A da zamalo zaboravih sa šuštavcem nemam nikakve veze