Iako se prepuštanje komunalnog kormila tehnicaru-strancu isprva zamišljalo kao provizorna uredba, to se rješenje u praksi pokazalo neobicno djelotvornim te je uskoro poprimilo stalan znacaj.31 Od nacelnikâ se ocekivalo da osiguraju obdržavanje komunalnog prava, sada vec uvelike pretocenog u pisane kodekse, za koje se ustalio naziv statuta (statutum), 32 te da posreduju u stranackim sukobima koji su predstavljali prijetnju i samome opstanku komunalnih zajednica.33 Vec sama cinjenica da nacelnik kao vanjanin po pravilu nije imao osobnih veza u mjestu svoje službe, što ga je stavljalo iznad tzv. stranaka i njihovih parcijalnih probitaka, smatrala se solidnim jamstvom nepristranosti i ucinkovitosti njegove uprave.34 Nacelnicki sustav upravljanja odlikovao se k tome i strucnošcu, buduci da su nacelnici, uz odgovarajuce prakticno iskustvo steceno na upravljackim poslovima u razlicitim gradovima, po pravilu posjedovali i formalnu pravnicku naobrazbu.35 Usto su sa sobom redovito dovodili skupinu za upravu verziranih suradnika (tzv. familia). 36 Suvremenici su o nacelništvu izgradili izrazito afirmativnu, cak i idealiziranu sliku, 37 s kojom moderna znanstvena kritika nije baš uvijek suglasna.38 Nacelnicki režim nije bio samo predmetom minuciozne normativne regulative, vec i pomne teoretske obrade.