(osim pobjede) najbolji dio je slušati Perkovićevu pjesmu koja je puštena na kraju THOMPSON: LIJEPA LI SI Kad se sjetim suza krene zamirišu uspomene svake stope rodnog kraja i narodnih običaja.

Svojim izgledom oduvijek fasciniraju i rasplamsavaju maštu, a nitko im ne može odoljeti kad zapumpaju, kad zamirišu na vrelim gradelama.

Zamirišu, prođu sjećanjima, često zadrhte u osmijehu.Život je takav.Dodirnu nas dragi ljudi, ostave tragove i krenu životom dalje bez nas i mi bez njih.Sjećanja se pohranjuju i žive u svakome od nas.

U to rajsko, zlatno doba, prije Izgona, nije bilo nikakvih ružnih znanstvenika, dogmatika i egzorcista - samo lišće i bobice i ženke koje jednom za svakoga ophoda noćnog sunca onako baš zamamno zamirišu.

Kad se sjetim suza krene zamirišu uspomene...

Govorite o prostituciji aromaterapije - zamirišu novčići pa se zbog par kuna više u džepu lako modificiraju vlastita uvjerenja što je dokaz da prava uvjerenja nikada nisu niti postojala.

Rastopite margarin, dodajte ružmarin i kadulju te ih pržite dok ne zamirišu.

Ivice, uselih se u jednu malu sobicu sa plavim prozorima i vratima i ona je malena kao u kakvoj bajci, paviljončić za dvoje zamišljene djece, kad uvečer otvorim prozor koji gleda u šumu onda oćutim kako mirišu gljive i ptičja jaja, onda mi je mio taj prozor i znam samo to: treba zatvoriti prozor jer kad procvjetaju zvijezde i zamirišu gljive i krošnje, onda me još više boli.«

Mi smo davne 1988. godine snimili duet Kada zamirišu jorgovani, a u tom trenutku je Vesna bila među pet najtiražnijih izvođača u bivšoj državi.

Kad se sjetim šargija krene, zamirišu tufahije njene, svake stope rodnog kraja i narodna sikter graja.

- Zamirišu one lipo u brunzinu kada se kuha i što ćeš više, zaključuje ona.

Svakoga boli q... za sve.. nitko nije nadležan za ništa... a kotačiće (pojedince entuzijaste) koji se povremeno zavrte u pravom smijeru i zamirišu septička jama poput naše brzo prilagođava razini svoga smrada i tako svi zajedno nastavljamo u istom " krivom " smjeru sa vječitim upitnikom iznad glave.... kad ćemo mi postat Švicarska??

Kad se sjetim suza krene i zamirišu ćevapi iz Travnika...

Tako čovjeku zimi zamirišu trešnje i jagode.

Kad u Begovu Jabuciku prorumene kanjiške i zamirišu, ocute Otezani poznu jesen.

Nakon kraćega pečenja pospete cimetom i vanilin-šećerom, opet poklopite i pričekate da jabuke sasvim omekšaju te zamirišu cijelu kuhinju.

U mjesecu lipnju zamirišu sitni cvjetići, a oko njih zuje marljive pčelice.

Svake godine jedva čekam da zamirišu maruni, dozriju bundeve pa da napravim bučnicu, da malo zahladi i onda s guštom napravim dobru maneštru s istarskim peštom kako me naučio svekar ili pak običnu sarmu.

Ničiji pogled neče te ugrijati izbrisati bol neče nikakve kiše, znam da češ me se ponekad sjetiti se kad lipe zamirišu ulicom, i opet češ nekom drugom lagati o ljubavi.. život je rijeka bez kraja... ako se ikad nađeš na starome mjestu zapjevaj pjesmu našu, vjetar se vezati ne može, i ja ću se ponekad sjetiti tebe.. a tajnu ljubavi varljive zarobiti vječno u uspomenama

Na starogradskom trgu uz Battistelinu šternu uoči blagdana Vele Gospe zamirišu istarske slastice iz kuhinja najboljih majstorica i majstora iz hrvatskog, slovenskog i talijanskog dijela Istre, a po izboru komisije koja strogo pazi da se ne odstupa od izvornosti, ni nauštrb vizualnog dojma ni ukusa.

Kada bih barem mogla nasred neke livade zavezati ljuljačku na preostale lipe... da se ljuljam sve dok ne zamirišu u ljetnim noćima...

... bit će i ruža.. lipo su prolistale... još samo da propupaju.. procvitaju i zamirišu, a ja ću i tada biti tu da vam prezentiram koju fotografiju...

Zamirišu latice jutrom.. Zalepršaju sjećanja danom.. Prospe se nježnost s mjesečinom, a u blagodatima noći najljepši san dođe na oči..

Ohlađenim tijestom punite modlice, složite ih na lim za pečenje i pecite 10 ak minuta (dok zamirišu i porumene).

Tek toliko da se s njih skine eventualna prašina i da dobro zamirišu jer nisam sigurna ni hoću li ih dotaknuti prije sljedećeg velikog pospremanja.

Udaljenosti su kadikad bliskost približavaju se negdašnjem ushitu kao kad se zanjišu grane u lipnju zamirišu cvjetovi tihih dodira, ništa se ne čini sporim i smijeh je kotrljanje srebrnih zrnaca rasap biserne ogrlice sve pršti u zelenilu osmijeha koji je nada, a onda slijedi razdoblje opore sporosti utaje emocija i rastanci što traju u nedogled i pretvaraju se u nijemu tjeskobu, udaljenosti proždiru bliskost negdašnjih ushita...

No sve je to dio svakodnevice i bez obzora na danas popularno vegetarijanstvo i našu osviještenost u cilju zaštite životinja, još nam zamirišu domaće kobasice, čvarci, pancete, pršuti i sve one delicije koje nastaju kao proizvod majstora u pripremanju svega toga.

Krešo dragi, nisam niti mislila nešto više, samo mi je drago da se ipak razumijemo, barem donekle i sasvim mi je dovoljno virtualno razumijevanje i dobre vibre s tvoje strane tj. obostrano jer iako si ponekad stvarno zamršen ipak ovo što pišeš, barem meni ne izgleda totalno stupidno nego dapače dobro promišljanje.. iako znaš kada sam te počela čitati.. i rekla sam da skoro preljevaš iz šupljeg u prazno ali nije tako.Svako dobro i neka ti bagremi zamirišu i ovo proljeće,, hvala ti na lijepim riječima i virtualnoj nježnosti dakako.pusee

Parfem žuke je nestao iz zraka tijekom vremena, puštajući da druge aromatične biljke zamirišu moj otok.

Sto ručkova je jedinstvena kuharica, spoj ljubavi prema životu i ljubavi prema hrani i želje da se obje te ljubavi spoje, da zamirišu i zacvrče poput slanine bačene na vruće ulje i da, nakon što se ručkove konzumira, želudac bude pun, srce bude puno, a mozak tiho pjevuši šlagere.