Podari joj pehar radosti i reče: Iz njega ćeš piti samo kada prošlost zaboraviš i budućnost zanemariš.

Dogodi li ti se da zanemariš školske obveze zbog plesa?

Ako zanemariš Ilicu, Savsku i Maksimirsku, Zagreb je u to doba bio od Rudolfovih vojarni do Smičiklasove, od kolodvora do Zvijezde.

A lijepo ti piše da zanemariš ako si platio račun, tako se oni uvijek obrane ako ima naivaca koji plate za svaki slučaj.

Marihuana ispada " gate drug " droga koja ga je uvela u svijet droga, samo ako zanemariš da su i nezabranjene droge jednako droge kao i one zabranjene.

Ukoliko to zanemariš uvjeren sam da će ti dokazati kako to nije za zanemarivanje.

Zanemariš li austrijski prefiks, shvatit ćeš da postoje samo Ugri, dok su ugari savim nešto drugo.;) Nadalje, Dvojnom Monarhijom nisu vladala dva naroda, pa ni tri, četiri, pet ili šest.

No tog jutra.. kad se probudiš.. suza više neće biti.. jer njima si samo poskrivečke molila.. molila boga da nije gotovo.. makar je tako bezosjećajno otišao.. molila da drama bar još malo potraje, pa makar idući odlazak još više bolio.. a znaš da će ga biti.. i tražila si izlike za njegove odlaske.. tek toliko da ti bude lakše vratiti mu se.. ako on ikad poželi da mu se vratiš.. vjerovala si da od njega bolji ne postoji i hvatala se za one trenutke sreće tek toliko da zanemariš bol i prazninu koju ti je ostavio.. osjećala si se tako ružno u svojoj koži.. i vjerovala da upravo zato odlazi.. jer mu više nisi dovoljno dobra..

A ti uredno zanemariš kako KC ima stečenu naviku neumjerenog trošenja na tuđi račun.

- Max je dobro, ako zanemariš njegovo stalno prigovaranje zbog boli u leđima. - odgovorila je Alice sjedajući za stol. je u kotao i u tanjur si stavila jednu žlicu juhe.

Nemoj da se posve zanemariš radi praznine u duši i nemira u srcu.

Kad se prekomjerno naljutiš na nepravdu, onda se držiš one Oko za oko, pa zanemariš onu Kamenujte ako ste bezgriješni.

Dakle, one kažu da je tvoja sadašnja situacija osobe koja je u stvari već trebala biti spremna na promjene ali, ovo je sada trenutak kada definitivno trebaš biti pripravna da će se one događati.. i da će ih biti svakojakih.Što se tiče talenata i vještina-imaš ih itekako, a očito ćeš trebati savladati ono što ti je u stvari poznato-kako iz raznih sastojaka, ma kakvi oni bili, napraviti dobar " proizvod ".. dakle, kako od olova napraviti zlato.Ono na što trebaš paziti jest ta jedna vrsta tvoje možda ne naivnosti ali pozitive u kojoj ne očekuješ da će ti netko napraviti nešto loše.. pa se iznenadiš.Malo lukavija trebaš postati.. Ono što će te podržavati u ostvarenju ciljeva jest-rad.. očito bi se trebalo raditi o tome da ćeš imati posao koji će ti dati mogućnost da ostvariš ono što želiš.. Potencijale ćeš ostvarivati polako, s vremenom, bez žurbe.. a tvoja je unutarnja snaga u činjenici da imaš dobre namjere, dobre zamisli i da tu nema proračunatosti.. Snaga kojom se moraš boriti i izdržavati sve što je pred tobom je snaga ležernosti, smijeha i optimizma-nikad se ne predati turobnom raspoloženju.. Ono što ti obećaje uspjeh je-komunikacija, dakle, očito da ćeš se baviti nečim na tragu onoga što si i sama rekla.. Nemoj se zabrinuti, no pred tobom je još dosta situacija koje će biti prilično teške i opasne u smislu da zanemariš sve ovo rečeno..

Ili zanemariš takvo mišljenje ako je riječ o osobi koja inače prostači i s kojom je nemoguće normalno raspravljati.

Druge mete zanemariš, ali kad glavnu pogodiš bit će i boljeg života, i boljeg standarda, i puna vreća političkih poena.

Ne može se govoriti čisto duhovnoj pripravi za dan, ako zanemariš onu tjelesnu čovjekovu dimenziju.

To ti je slično recimo kad netko pita recimo za selidbu, a radi se o recimo 4 članoj porodici, a ti pogledaš horoskop samo jednom članu te familije, a preostala tri zanemariš, ili svejedno pogledaš 2 a dva zanemariš, a preciznu sliku možeš dobiti jedino pogledavši svih 4 horoskopa...

bio mi je susjed samo na jedan dan, vjerojatno ga nikad više neću sresti... ja sam se prezentirala na tom sajmu likom i djelom, kao i on... ja sam imala umjetničku keramiku, on flinstone predmete od drveta... npr. drvo sa čvorovima grubo obrađeno pretvoreno u stolić... ja sam se uredila, nakovrčala, dala sve od sebe da na svaki način dobro prezentiram svoj obrt... on u majici prljavobijele boje, definitivno nepočešljan a duga kosa... blagoteleći pogled (poslije mi rekao da ne vidi od rođenja na jedno oko... možda mu iz tog razloga fali bistrina i dubina pogleda)... inače lijep muškarac (ako mu zanemariš loš stil i pivski trbuh)...

kad zanemariš tih desetak centimetara razlike, sve ostalo je lopta.

Kako je štetno, kad zanemariš ono čemu si se posvetio po zvanju, pa težiš za onim, što ti nije povjereno

Nekad si i nećeš priznati, nekad se uplašiš, okreneš glavu, nekad zanemariš.

Zanemariš li me - govori ti duša - postat ćeš živčan i životu nesklon, i takav ćeš ostati i od toga stradati, ne posvetiš li mi se posve novom ljubavlju i brigom.

Je li pravo da ti, kad uđeš u crkvu odeš najprije npr. sv. Anti, njega pozdraviš, pred njega klekneš, a svemogućega Boga, kome je Anto tek sluga, zanemariš, kao da ga nema u crkvi?

Ako zanemariš reptile, Icke (a njega sam isto čitao prije), je u svemu u pravu.

Trinity@ Objektivno tvoj komentar ima smisla ali, ovdje je riječ o Hrvatskoj a ne o normalnoj zemlji i normalnoj situaciji.Sve što si rekao stoji osim što situacija u kojoj se nalazi Hrvatska već 20 godina, ne daje ti za pravo da pojedini slučaj namećeš kao pravilo.Pravilo u Hrvatskoj je loše pravosuđe, jer bi u suprotnom bila sasvim drugačija situacija.Možeš ti pričati i o KZ-u i o ZKP-u i o Zakonima, o Ustavu, o obrazovanim i vrsnim svjetski priznatim dužnosnicima.Sve to mi itekako dobro znamo.No kada je hrvatska stvarnost u pitanju, svi su oni pali na ispitu vjerodostojnosti i pravilo je, kao i generalna ocjena pravosuđa, LOŠE.Katastrofalno loše.Zaista je degutantno nazivati Sabor kokošinjcem ili svinjcem.To stvarno ruši dignitet ali o kojemu dignitetu bilo tko u Saboru ima pravo govoriti i pozivati se na ove okolnosti, gdje dignitet malih ljudi i obespravljenih, kao i pokradenih, uopće nemaju ni svoj ponos a o dignitetu samo mogu sanjati? O kojim zakonima Sabor može uopće govoriti i imati " dignitet " ako je po tim zakonima izvršena najveća pljačka Hrvatske i naroda u povijesti? Ankicasreiber se rukovodi općim stanjem u državi u kojemu ne nalazi opravdanje u pojedinim situacijama za pojedine ispade ovih ili onih.Barem sam ja to tako doživio.A ni ti ni bilo tko u ovoj zemlji, nemožeš izvlačiti pojedine slučajeve a da zanemariš generalnu situaciju.Mali slučajevi i proizilaze iz generalnog s (r) tanja i dobivaju svoju iskrivljenost.Da bi se tebe ili bilo koga, smatralo ispravnim, pametnim, dobrim, najprije moraš to dokazati.Sabor nije položio ispit a Šprem tek mora zaslužiti dignitet.Rekoh već da Turudić možda nije najbolji primjer za neku pozitivnost (jer ga je Šeks i Sanader postavili na tu poziciju) ali svejedno.Svi su u izravnom ili neizravnom dealu a na štetu nas građana i nemamo razloga ne pljuvati po njima.Da su ok, sada bi ih hvalili i držali do njihovog digniteta.Ovako - zaboravi.Do daljnjega.

Nitko te nije silio da rasturiš svoj brak, da zanemariš (ostaviš) svoje dijete tolike dane zbog novaca i igre, da se pred očima javnosti (gledatelja i svoje obitelji) ispred kamera 5 dan od ulaska u kuću ispod plahte j.. knjljšipšiš...

Danas te pozivam da ubrzaš cijeli proces i odustaneš od svojih vrijednosti, od svojih ambicija, iskažeš neposluh Maslowu i njegovoj hijerarhiji potreba, zanemariš samoaktualizaciju, ostvarenje svojih snova, ne brzaš s odlukom da učiniš svijet boljim mjestom, prestaneš raditi na sebi i pomagati drugima, pročitaš Kafkin preobražaj i kao Gregor pomiri se da ćeš do kraja života živjeti kao žohar, ne vjeruj u promjenu i započni proces zatomljivanja kreativnosti ili ambicija.

Ako samo zanemariš tih par postulata, onda tvoja tvrdnja: " Inače bi sve bilo potpuno iracionalno. " ne opstoji kao skladna, tj. nema smisla.

Pred kraj ponudi i drugu da nju ne zanemariš.

Ma nije šaka u pitanju, tek oko odokativnih, mislim, tridesetak zlatnika (ma, dala bi ja i za one fine čokoladice koje su zamotane u onu blešteću zlatnu foliju, a izgledaju kao dukati, pa dok ih jedeš osjećaš se kao kralj Mida, ali tak su fine, pa zanemariš osjećaj koji će se, a što je vrlo izgledno, pretvoriti u preteču traumu iz djetinjstva)... ah, što mogu, kad me potražio (i našao) u predgrađu, dok je kišilo nad krovove grada (skoro se pa utopio u mom zagrljaju).