U toj egzistencijalnoj autentičnosti Bilosnić ponekad spušta pjesmu u najkonkretniji mogući kronotop u kojem vjerska stvarnost nema ništa zajedničko s kakvim duhovnim eskapizmom, već biva do krvi prisutan, getsemanski zaoštren, odlučujući životni čimbenik o kojemu ovisi život ili smrt, propast ili spasenje (U mojoj je domovini rat/U moj vinograd padaju bombe/i ja mislim da me Bog ne čuje/zato što sam daleko od kuće/Molio sam i molio u crkvi/tako glasno molio/da su u Arsu mislili kako dolazi oluja).