Iskustavo zadnjih dova je ovako: - Zagreb šezdesetih, a i drugi djelovi, su se za tren digli i uhvatili ritam bolji nego zapadna Evropa, a cijeli istok to nije ni blizu mogao pratiti i bio je područje zarada od toga (i BiH je, nakon duge turske vladdavine i bijede u 30 godina bila ispred pola Evrope); - onda je to počišćeno i slijedio je čuveni val uspjeha pod vodstvom partije sedamdesetih, kulturna revolucija, koja još određuje smjerove; - ali, sjećamo se i osamdesetih, stvar je nezaustavljivo napredovala kao danas, i najveći pljesak je bio za rečenicu " ako ne znamo da radimo možda ćemo znati da se bijemo ", što nije nešto izvan konteksta nego baš širi kontekst i opredjeljenje za uspjehe, pod čim se podrazumijevaju sedamdesete a ne šezdesete (uspjesi bez znanja i rada te bez pokrića); - i onda znameniti nastavci te borbe za jednu te istu matricu uspjeha.