Godine 1982. prebjegao je iz Sovjetskog Saveza u Beč pa u Zapadni Berlin, gdje je i ostao.

Imao sma razloga da u Zapadni Berlin idem autom, a mnogi su me upozoravali da je to opasno.

Naime, tada se iz Jugoslavije nije moglo letjeti u Zapadni Berlin, a zapadnonjemačka Lufthansa također nije smjela letjeti u Zapadni Berlin, pa je trebalo letjeti iz Zagreba u neku zapadnu zemlju i tada letjeti u Zapadni Berlin američkim, francuskim ili nizozemskim prevoznikom.

Zid je podignut 1961. godine i dijelio Berlin u Istočni i Zapadni Berlin.

Godine 2003. pozvan je predsjedavati nad misijom u Berlinu u Njemačkoj, koja je uključivala zemljopisno područje bivše Demokratske Republike Njemačke, kao i zapadni Berlin.

Ali našoj generaciji barem onima s kojima sam dijelila te dane odrastanja to je bio prostor slobode: imali smo pasoše kojima se moglo prelaziti iz Istočnog u Zapadni Berlin, mogli smo kupiti Interrail kartu, putovali smo, kupovali knjige, koje su ispadale iz ruksaka na carinskim pregledima.

Do ujedinjenja Njemačke istočni i zapadni Berlin dobivali su, svaki od svoje vlade, visoke subvencije, što je ukinuto nakon pada Zida 1989. godine.

S majkom i sestrama kao osmogodišnjakinja emigrira u Zapadni Berlin.

Majka je uvjerena komunistkinja i aktivistica za socijalni napredak, a otac iznenada nestaje, odlazi u Zapadni Berlin, navodno zbog druge žene.

No, i Christine ima tajnu koju polako otkriva - pravi razlog odlaska oca u Zapadni Berlin - u kojem je njoj neprihvatljiva politička pozadina.

Berlinski sovjetski sektor, Istočni Berlin, je postao glavni grad Istočne Njemačke, koja je formirana iz Sovjetske okupacijske zone u listopadu 1949. Zapadna Njemačka je osnovana 23. lipnja 1949. iz američkih, britanskih, i francuskih zona, glavni grad je bio u Bonnu. 13. kolovoza 1961. napravljen je Berlinski zid, razdvojivši Zapadni Berlin od Istočnog i ostatka Njemačke.

Njemački film, drama Das Versprechen (2. travnja, II. program, 22,30) režirala je poznata njemačka redateljica Margarethe von Trotta, a radnja filma odvija se početkom šezdesetih godina u Istočnom Berlinu, gdje skupina ljudi planira bijeg u Zapadni Berlin.

nije istina; zapadni berlin je imao funkcionirajuću demokraciju od kad su saveznici dopustili neovisnost i suverenitet savezne republike tamo 1949 il koje već... savezničko vijeće je postojalo na papiru do ' 90. ali nije imalo nikakve formalne a kamoli stvarne ovlasti

Gotovo svi Hrvati u Njemačkoj žive u zapadnom dijelu zemlje, bivšoj Zapadnoj Njemačkoj uključujući Zapadni Berlin.

Bijeg koji je izazvao najviše pozornosti bio je onaj kada su dvije obitelji 1979. g., napravile balon od najlona i odjeće i pod okriljem noći uspjele sletjeti u zapadni Berlin.

- Čitava moja parcela od 800 kvadrata opkoljena je kao Zapadni Berlin, s jedne strane Bakovićima, s druge Zubovićem.

Gledano s točke kojoj bi se mogla okačiti pridjevica jugonostalgike, imota i bekija ništa su doli istočni i zapadni berlin, makar su daleko do berlina. povijest vladavina svi više manje znademo, finalno nas podijeliše turci i talijani pod svojom upravom. došla prva i druga juga, tito ostavio bekiju prohodnom, ostavio dva centra za upravljanje, grude i imotski. došla 90 - a, zavladao rat na obje strane. počelo se šuškati o hr hercegbosni, hercegovci posanjali da će ponovo biti u jednoj državi, ali ne. već u početku na mjestu granice počelo se ukazivati poneko zloguko auto, najprije civilni auti u kojima su bili ljudi s automatima, kasnije smo shvatili da to nije neka mafija u selu, nego hrvatska policija koja prati stanje na granici jer i u bosni je rat. pojavili bi se, i sami uplašeni, istrčali iz topla auta, tražili i pitali isprave. shvatili smo da je rat, da nema šale. shvatili smo i činjenicu da živimo na granici, i samo u sebi ponekad se nostalgično sjetili svakodnevnih odlazaka u školu tim putem, vraćanja kući u kasnim noćnim satima, slobodni ili pijani pod zvijezdama. kasnije su potpuno osvojili to mjesto, nisu ga napuštali 24 sata, počeli se ponašati samouvjereno i skoro su i nas uvjerili da je tu granica za čitav život. ali, mi pamtimo dulje tu šumu, znamo taj kljen pod kojim sjede dok je još bio mlado drvo. i znamo da je manjini s druge strane crte teže, da većina ne mari, da im to nije problem. imaju svoje. oduvijek smo znali da je to samo privremeno. naučili smo ih prihvatiti, i oni su prihvatili nas. i živimo u slozi, kao pravi imoćani, hercegovci i hrvati. i gledam te ljude u naponu snage, sve te mlade imoćane koji su (p) ostalli krajišnici, ponosni čuvari granice. i sad čuvaju granicu, uvest će šengen, primat će plaću od EU jer sad će ih ona plaćati. plaćenici.... imoćani, hercegovci. plaćeni da čuvaju crtu koja ih razdvaja. ali nježni su, ne utiskuju je dublje u tlo, ne sijeku žile kljenu koji ih štiti. jugoslavija je bila lijepo oblikovana, jedra mlada, a hrvatska je krhka ljepotica, izmučena ratom i na vjetrometini okolnih oluja. dovoljan je samo obris da znamo da postoji i da voli sve što dodiruje jer zna da ne postoji samo u sebi, u svom tijelu. zna da je ima posvuda.

Bivši Zapadni Berlin bio je de facto enklava Zapadne Njemačke unutar Istočne Njemačke i imao je neke ovlasti savezne pokrajine, ali je formalno i vojno ostao pod upravom zapadnih saveznika; SAD-a, Velike Britanije i Francuske, i de jure nije bio dio Zapadne Njemačke.

Da su zračnin moston spasili Zapadni Berlin, da je to milina gledat sve te avione, svu tu pomoć, svu tu organizaciju.

Bio tako jedan pas iz Izo? noga Berlina, koji je svaki dan, unato? pogibeljnoj opasnosti, odlazio preko Zida u Zapadni Berlin.

Međutim, iste godine su gostovali i u Istočnoj Njemačkoj, gdje su čak snimili i singlicu sa Neninim pjesmama Na vrh brda vrba mrda i Opajdi, opajda, nastupali u nekoliko TV-emisija, a zadali su i teške glavobolje tamošnjim tajnim službama, jer su bez puno razmišljanja prelazili iz Istočnog u Zapadni Berlin, a da se nikome od domaćina nisu javili.

Ako je zapadni berlin bio opasan zidom a u isto vrijeme povezan autoputem sa SR njemackom ne vidim zasto se slicno ne bi moglo I u neumu.

Podjednako su zanimljive Sudbine žena, istočnonjemački film u već izblijedjelom agfa-koloru, nastao 1952., u vrijeme kad je Istočni i Zapadni Berlin dijelio samo most kojim se prelazilo bez pretjeranih kontrola.

Otkako su Istočni i Zapadni Berlin postali jedno, grad je veliko gradilište, posebice u zoni oko Potsdamer Platza.

Pod Zidom se smatralo 156,4 kilometra granične utvrde koja je okruživala Zapadni Berlin, a visoka je bila od 3,4 do 4,2 metra.

Avion je sletio u Istočnom Berlinu, gdje su ga agenti KGB-a odveli do mosta preko kojeg je u društvu američkog ambasadora prešao u Zapadni Berlin.

Desetljećima duga podjela grada na Istočni i Zapadni Berlin konačno je trajno cementirala podjelu na dva neovisna sveučilišta.

Kao umjereni ljevičar nakon pada Allendeove vlade 1973. bio je primoran u egzil, najprije u Buenos Aires, a zatim u Zapadni Berlin, sve do 1988. kada se vratio u Čile.

Jedino zapadni Berlin se sa letecim mostom spasavalo od Staljina, ono drugo je bilo podijeleno na zone vec prije.

Neki su bježali u tajnosti preko Baltičkog mora, do danskog otoka Bornholma, a neki su čak otimali zrakoplove tražeći da slete u Zapadni Berlin ili Beč, birajući radije zatvor na Zapadu od slobode na Istoku.