Osječaj je fantastičan.Nije kod mene sve tako crno kako ja to pišem koji puta ali su promjene nagle pa me zahvati takav period u kojem mi se nagomila naoko nerješivh problema i slučajno je to bilo donedavno tako pa sam o tome pisao.Bit če i vedrijih tema pošto mi se neke stvari konačno na moje zadovoljstvo riješavaju a čekam na to dugih sedam osam godina.Šta mogu kad sam veliki emotivac pa se dobro li loše u mom raspoloženju i promjeni raspoloženja jako osjeti.Da to zapečatim nečim što me veseli odlazim na ribolov i nadam se da če me sreča i tamo krenuti jer se nadam da sreča kao i nesreča nikad ne dolazi sama.Neču ulaziti u detalje ali kog zanima nešto više nek mi se obrati na pp......

Vozili smo se nedavno s jednog izleta koji sam mislio i postirati ali povratak mi je zasjenio svaku priču o prirodnim ljepotama lijepe naše i njihove, nama susjedne zemlje.. Cijelo vrijeme su nam ruke slijetale na butine, ja sam svaki čas promašivao ručicu mjenjača i parkirao šaku izmedju njenih nogu.. I Magda je pokušavala loviti mjenjač, i uspijevala.. Brzina na autocesti je preko 100 km/h i takve igre u najmanju ruku nisu zdrave.. Ponavljam da normalni ljudi, barem se takvim smatramo, ponekad gube razum, a najčešće kad strast preuzme funkciju razuma... I poljupci postaju sve dulji i strasniji, rasporak na hlačama je otvoren odavno, moj " mjenjač " je na slobodi, uvjetno, toplinu pamučnih boxerica zamijenio je toplinom njenih usana, ne bunim se.. Mrak je, sve češće zaboravljam paliti i gasiti duga svjetla, šleperi počinju pretjecati moj oldtimer, moja ruka više ne napušta njezino medjunožje, usne sve češće spojene, gaćice na podu.. I nezine i moje.. I odjednom... Iznenada.. Razum nadvlada... Dajem desni žmigavac, parkiram u travu pored autoceste i s obje ruke dohvatim svoju dragu, skinem s nje što nisam stigao u vožnji i počinjem sisati njene dojke, prvu stanicu na putu do raja.. Naslon sjedala se sam spušta, automatski, ili se ja ne sjećam kako sam ga spustio, moja draga uvježbanim pokretom opkoračuje moje usplamtjelo tijelo u poljupcu bez prekida, " mjenjač " sam nalazi svoje mjesto već podmazano i vrelo.. Ja samo zatvorenih očiju držim njene guzice i vozim, vodim, dahćem, stenjem, uzdišem, odupirem se od sjedalo sve snage da zapečatim taj spoj vulkana u nama.. Svaki put se zakunem kako moram kupiti višlji auto da mi draga ne udara glavom u krov kad krene erupcija, ali me razum spriječi i kaže kako nije sve u novcima.. Ima nešto i u strasti.. Moj stari auto se polako prestaje njihati, automobili usporavaju i putnici pokušavaju vidjeti kroz zamagljena stakla je li sve u redu kod nas, ili su samo radoznali, neki i trube i blicaju.Jebe nam se, kod nas je pobijedio razum, a strast nije izgubila.

Molim vas i pečatni vosak da ga zapečatim; i obećajte mi pred Bogom da nećete otvoriti i pročitati pismo te da ćete ga nakon moje smrti poslati na naznačenu adresu.

Neka Ona bdije i nad skorim putovanjem, ako se Bogu svidi, u Libanon da zapečatim Posebnu sinodu biskupa za Bliski istok, zaključio je Benedikt XVI. " srdačno, kao otac i brat " pozdravljajući Crkvu i narod u Libanonu. (ika/gk)

Tako sam željela biti njihova dobra curica, a istodobno, potreba da pripadnost grupi zapečatim zadanom konzumacijom, koja je bila apsolutno nametnuta, ali jednako tako i nužna u tom trenutku... o Bože

Imate nekih prijedloga, želja što bih mogla izvesti da upečatljivije zapečatim trideseti?

Jednostavno bolje da jednostavno zapečatim ovaj blog.

Moram priznati da kad god pišem pismo ili šaljem neke kupone za nagradne igre (obožavam te gluposti) pa čak i ako šaljem neke dokumente, čim krenem jezikom prema ljepljivom dijelu da svojom DNK zapečatim kuvertu, odustanem jer mi se pred očima odmah pojavi scena u kojoj Susan, Georgeova zaručnica umire jer se nalizala ljepila s najjeftinijih omotnica koje je škrtac izabrao za njihove pozivnice za vjenčanje