Umjesto da zaplješće onima koji su stvorili vladu bez tog četnika i bez HDZ-a koji su spremno koalirali s njime, ona još jedanput potezom zadnjih jadnika i očajnika staje u obranu HDZ-a

Kada je pozvan španjolski veleposlanik u RH, Rodrigo Aguirre de Carcer y Garcia del Arenal, okupljeni su spontano zapljeskali na što je on šaljivo dodao kako je red da se zaplješće tek kada čuju što ima za reći.

Branko Bubica iz klape Maslina na početku koncerta izrazio je želju da publika tijekom večeri zaplješće, zapjeva, ali i zapleše.

S jedne strane " dark horse " ovogodišnje lige prvaka koji u svakoj utakmici dignu na noge i neutralnog promatrača i natjeraju ga da im zaplješće na svaku akciju, a s druge strane najbolji klub 20. stoljeća koji izaziva divljenje na sam spomen igrača kojima raspolaže.

Bilo bi šteta da, zbog nekakva Zvonina inata ili kaprica, Maksimir ne zaplješće jednom od najvećih Dinamovih igrača u povijesti.

Potrudite se, možda jednog dana Lovro s pužekom na leđima i vama zaplješće s torte, kao što je to činio zlatnom Žuži.

Nakon što završi kazačok glazba, producentica zaplješće.

Međutim, neki jednostavno zaslužuju da im se fair-play zaplješće kao što je npr. cijeli Bernabeu pljeskao Ronaldinhu u vjerujem poznatom vam scenraiju.

Milton zaplješće njegovim osjećajima, ali Al kasnije primjećuje, " Podržat će me iskreno sve do sljedećeg puta kad pomognem nekom jadniku, a zatim ću se opet morati boriti. "

I zaplješće mu kad je to zavrijedio.

Mnogi smatraju kako je igrač koji je prije dvije sezone sa dva sjajna gola natjerao cijeli Santiago Bernabeu da ustane na noge i zaplješće mu, zauvijek nestao sa scene.

No bitno je da publika odmah zaplješće i da se u popratnim prilozima nižu prizori grljenja, plakanja i melodramatskih susreta po perivojima ko da smo u najmanju ruku upali na pola epizode Divlje ruže/srca/horde ili kakve druge latinskoameričke naricaljke.

Odustavši od bijega kroz pod svlačionice, koji im je pripremio Pokret otpora, Saveznici sjajnom igrom izjednače rezultat na 4:4. Četvrti gol je, iako ozlijeđen, postigao Fernandez, što je navelo i bojnika von Steinera da ustane i zaplješće nogometnom majstorstvu.

Recimo kad pošteni stanovnik slobodnog kraljevskog grada Osijeka vidi raskopane ceste po inerciji zaplješće ručicama.

Na stadion se dolazi zbog Dinama, Hajduka, Rijeke, Kovačića, Vukušića, Vugrinca, pa ako hoćete i zbog Čačića kojem svaki normalni ' kibic ' psuje sve po spisku kad Dinamo umara igrom, ali i zaplješće kad ekipa pruži dobru partiju.

On sjedi uglavnom na istoku ili zapadu, gleda utakmicu, zaplješće na dobru akciju, skoči ako njegova ekipa zabije gol, ponekad i zapjeva.

Zaplješće Luka, a did zagrli svoju unučicu.

Na kraju su se radovali oni rijetki navijači splitske momčadi, oni nisu došli na utakmicu organizirano, kako je to znao biti običaj, ali lako se moglo otkriti " južnjaka " kad se ustane na noge i zaplješće na tricu Sesara ili koš Rađe...

Sama činjenica da su ljudi skandirali igračima nakon u najmanju ruku prosječnog rezultata, pokazuje da ljude nije briga za rezultat u hokeju, nego zahvaljuju igračima na pruženoj zabavi, ujedno se i zaplješće organizatorima na trudu i daje stimulanns da nas se zabavi i sljedeće sezone a mi ćemo im se odužiti punom dvoranom i dobrom zaradom za njih.

Nasmijana i sretna izljubi se s nasmijanim i sretnim Jakovčićem a društvo im zaplješće.

Za 4 - 0 se Kovačić pobrinuo samostalno glavom iskoristivši rabonu Sylvestrea i natjeravši publiku da se ustane i zaplješće; jer zvijezda je rođena

On se ne veseli samo pobjedama, on se veseli dobrom poenu, on i zaplješće protivniku.

Ne možete ne reagirati na sjajnu prilagodbu Rihannine suradnje s Davidom Guettom We found love tijekom koje je uspio izdvojiti i razviti pitku melodiju, a Stjepan će udarajući ritam nogom po podu Lisinskog natjerati i onog najuštogljenijeg klasičara iz zadnjeg reda da zaplješće.

Još tri minute su se gosti držali u igri koš na koš, do rezultata 57:42. Onda je Ivanov zabio koš-faul, a Ramljak jednom rukom iz trka zakucao za 62:42. Tako je natjerao cijelu dvoranu da se ustane i zaplješće najljepšem potezu večeri, a gostujućeg trenera na još jednu minutu odmora.

Bez zezancije, čim na pozornicu izađe preplanula voditeljica i poluznojna publika pod večernjim povjetarcem zaplješće dirigentu festivalskog orkestra, odmah imam filing da je opet 83. ili 84., da sjedim pred televizorom u sindikalnom odmaralištu, podrigujem po salati od paradajza i paprika, čekam kad će me starci pustiti u improvizirani disko na rivi i nadam se da Jürgen, kojeg sam upoznala tog dana na plaži, ne gleda isti TV program kao i ja jer će onda sigurno misliti da su ljudi iz zemlje u kojoj ljetuje - totalne seljačine.

Uz pljesak maskama pri kraju karnevala A kad se pri kraju karnevala zaplješće najboljim maskama, treba im nazdraviti i vinom koje je nazvano po aplauzu, a to je Plausus Dubrovačkih podruma.

Gostujući igrači u 32 ' ruše Kalinića u kaznenom prostoru i to je prilika da se zaplješće Rukavini na prvom službenom pogotku u dresu Hajduka.

Što vrijede sve pobjede kada im mala šačica ljudi zaplješće na tribinama?

Kada bi mu se učinilo da njemu upućeni aplauz neprimjereno dugo traje, znao bi pozvati publiku da zaplješće Duhu Svetom.

Unajmio sam na nekoliko dana stan u Splitu, na Spinutu, u kvartu koji me najviše podsjeća na zagrebačku Knežiju, drveće je lijepo izraslo među socijalističkim kubusima, rječiti grafiti,« kapitalizam je droga za siromašne », Knežiju od gradskih senzacija odsijeca željeznička pruga, Spinut je zazidao Kineski zid, najveća splitska spavaonica, zastrašujuća zgrada koja zaklanja pogled na svijet, na stadion, unajmio sam taj stan poslovno, jer nije bilo mjesta u hotelima, na njemu je stajala pločica, s prezimenom moje bivše supruge, dolazili su pisci, donosili još mnogo podudarnosti, o sebi, o meni, o svijetu koji je naoko zajednički, došao je Karakaš, donio je jabuke iz Dugopolja, pozdrav od Beadera, koji se guši u Dubrovniku, kojiput je prespavao, kojiput nije, isti je lik iz svojih priča, kao i o Beaderu, i o njemu sam već napisao pjesmu, zaključujem da je još zabrinutiji, misli brzo, neočekivano, malo jede, mršav je, lebdio je između života i smrti, vrelina se provlači kroza škure, gledamo u televizor, on sjedi uspravno, preblizu, neće ništa piti a žedan je, žedan je, štedljiv naspram budućnosti, usamljen je među ljudima, od danas do sutra, ispod prevelikog šešira, navratio je Šovagović, i o njemu sam napisao pjesmu, zamračili samo dnevnu sobu, objesio sam ćebe o kuhinjski prozor, sad će pokus monodrame, Karakaš luta, i dalje luta, ozbiljno shvaća svaki dar prirode, čak i civilizaciju, čašu iz koje je pio samo jednom, lio sam u sebe velebitsko pivo tjedan dana ranije, poslije premijere filma Kino Lika, u vrtu pulskog kafića, snimio ga je po Krakaševim novelama isto Ličanin, Matanić, Karakaš je osjetio trenutak kad tri tisuće ljudi u Areni zaplješće njemu, potom se povukao, patrolira splitskim kalama, upoznajem njegove urbane likove, svoje vršnjake, jedan je doktor, u svojoj branši najbolji u gradu, rastao se, neprestano pokušava, prošle dvije Norvežanke koje, čuje, traže skipera, i odmah se prijavio, pola sata ranije na Peristilu plesačice salse, pita najpogodniju kako bi mogao postati član kluba, kad prvi put može doći?, drugi je sudac, općinski, bude ga u tri ili četiri sata ujutro, jebu mu majku, gone ga letvama, nabio šiltericu, uljudno se skriva, pokazuje diskretno, samo pogledom, spodobe u mnoštvu ispred skupog kafića,« ovoga sam, evo, osudio na četiri mjeseca... », kruži priča da je u sudnici zmaj, neumoljiva grčka sudbina, a izvan nje je, eto, svjestan vlastite nemoći, u jednom zaostalom društvu, gdje poštene suce mlate letvama kao da su malomišćanski lere, treći je Karakašev prijatelj patolog:« Em ti boga, svaki dan četri mrca rastavim za devet hiljada kuna misečno », piju pivo, na godišnjem su, nikamo neće poći, Šovagović se za koji dan pojavio na Pagu, čekao sam ga, i on će odigrati vlastitu monodramu, svoju najveću ulogu u životu, sad, u četrdesetima, je li naučio tekst?, bolje se osjećam, poveo sam pleme, djevojku i sina, i prvo jutro pisao sam novinski članak, u svijetloj sobi zagušljivog apartmana, a oni su se umirili, gule krumpir čuo je za nju, ali svega su se dosad jednom vidjeli, sad su skupa započeli dan, petogodišnjak ima brojne planove, upada tati u sobu, juriša na tastaturu, intervenira u tobože svet poredak, izbacujem ga, kao da ih više ne čujem, još sam pisao pa sam dopisao, kroz kuhinju, sobu, ravno na terasu, nosili su plastične kante s vodom, jednu za drugom, možda desetak kanti, kad bi je napunio u umivaoniku, dječak bi veselo zapomagao« poplava », tek što bi dovukla deset litara na balkon, on bi ih izlio, bilo je vruće, njega sam našao u kupaćim gaćama, polivenog, mokrog, ushićenog, vodonošica je istom kuhala i pekla, izmorena, oboje su nešto krivi, ne znam što, pa kažu, pokucala je bila, na vrhuncu zabave, gazdarica, opazila je slapić što se sjurio s balkona ponad njezine debele glave, pa je zarežala:« Znate li koliko mi plaćamo kubik vode? », u Karakaševoj noveli i Matanićevoj slici seljak je uskrati i bolesnom djetetu, prije će je dati volovima,« Mi ni cvijeće ne zalijevamo, čekamo kišu », odbrusila je na ispriku, a petogodišnjak se isprsio, prekrižio ispred sebe plastičnozlatne, baroknokineske mačeve i rekao joj:« Otrovna babo », i de facto je otjerao, nestala je iza vrata, pa su se smijali, zavoljeli su se, kiša neće pasti možda još mjesec dana, sve ima svoju cijenu, Šovagović je igrao za budućnost, dojurila su tri cigana, u velikom, starom opelu, iza ponoći, na brdo ispred crkve sv. Marije, gdje se povukao posljednju noć, posljednju noć prije praizvedbe, da proba gledajući u zid, dotjeran pred zid, istom su ga ohrabrili, sebi smotali joint, drže štandove, govore sve jezike, početkom lipnja mađarski, u drugoj polovici češki i slovački, srpanj je za sve pomalo,« samo Nijemaca više nema », Slovenci, osobito dragocjeni Nizozemci, a onda, u kolovozu, u paški konclogor za turiste pristignu Talijani, čiji jezik i smisao za kupnju i cjenkanje ovi naši ponosni Romi najviše cijene, Šovagović je pak svoj krucijalni tekst pohranio u fascikl s logotipom krovne hrvatske romske udruge, i tu ga na brdu, u tamno i divnožuto osvijetljeno doba noći sustižu podudarnosti,« Moj djed je rekao da smo mi, potvrdio je da smo mi, Šovagovići, Cigani », priopći vižljastim poliglotima, a oni se uozbiljili, sjao je mjesec, unio je nešto ponosne patetike u taj prizor, sutradan uvečer odigrao je čudesno uspješno, u svemu je pogriješio, osim u odluci da bude na sceni, moj se petogodišnjak smijao na točnim mjestima, zbližio se s mojom djevojkom, zbližio se toliko da je grli, i tuče je, mali, zbunjen čovjek, bori se za prevlast u svijetu odraslih, popeo se na pozornicu iza Šovagovića, pokraj kreveta su ostali bokal s vodom i čaša, bio je žedan, bio sam žedan, prvom sam njemu natočio i napomenuo:« To je čarobna glumačka voda, jesi li siguran da je želiš popiti? », on je, naravno, htio, znao je da Šovagović proba noću, i da Karakaš sam sebi može odvojiti palac od ruke i skriti ga u dlan druge, a i uvjerio sam ga i da je starinski krevet, na kojem je počivao Šovagović, specijalno za predstavu ukraden jednoj zločestoj babi.