Goran je rođen u Zagrebu i istočno od Dugog Sela prvi je put bio u kolovozu 1991. kad se kao dragovoljac HOSa zaputio u Osijek.Dolazi iz dobrostojeće obitelji i kao dijete je bio srednje problematičan, razmažen i dosta plačljiv.Lokal nije nikad patriot ali se u zadnje vrijeme dosta druži s gemištom, onak iz gušta, ne iz jada.U osjeku je nakon pada Vukovara a naročito Laslova, ostalo možda dvadesetak tisuća stanovnika a čak se i zapovijedništvo zbornog područja pripremilo na pad grada uvativši getvu prema Miholjcu.Grad je obranjen zahvaljujući tvrdoglavosti Generala Branimira i njegovih bojovnika kojima se nije palo na pamet izvlačiti iz grada.Sjećam se da je poslao autobuse vojne policije u istru i Zagreb po pizdeke koji su osramotili Srce slavonsko bijegom pod krevete svojih žena i majki u izbjeglištvo.Sijećam se i dobro organizirane snajperske vatre po gradu i petokolonaškog navođenja granatiranja.Sijećam se i zaklanih gardista po Osijeku i više od tisuću stradalih civila ali se ne sijećam da sam čuo za ijedan procesuirani slučaj zločina protiv tog grada i njegovih ljudi.Znam samo za sramotno proganjanje branitelja i molim boga da dođe dan da slijepci progledaju, gluhi čuju a nijemi progovore, jer ovu smo zamlju obranili zbog Hrvata i njihove djece.