U većini slučajeva se dijastoličko i sistoličko zatajivanje srca ne treba smatrati zasebnim patofiziološkim entitetima.

Dijastoličko zatajivanje srca se često dijagnosticira kad se simptomi i znaci zatajivanja srca pojave u prisutnosti očuvane ejekcijske frakcije lijeve klijetke (PLVEF) (normalna istisna frakcija) u mirovanju.

Liječenje akutne atrijske fibrilacije ne ovisi o tome je li prethodno postojalo zatajivanje srca ili ne.

Prepoznati trenutak kada bolest srca počinje uzrokovati zatajivanje srca stvar je umješnosti, osposobljenosti veterinara te pitanje opremljenosti veterinarske klinike.

Kao klinički simptomatski opis rabe se izrazi: blago, umjereno ili teško zatajivanje srca; pri tome se blago rabi za bolesnike koji se mogu kretati uokolo bez većih ograničenja zbog dispneje ili zamora, teško za bolesnike koji su značajno simptomatski i trebaju čestu medicinsku pomoć, a umjereno za ostale bolesnike.

Naime, kronično zatajivanje srca (KZS) je sve veći problem razvijenog svijeta i računa se da od te bolesti boluje do 2 % opće populacije što znači da u Hrvatskoj ima gotovo 80.000 bolesnika s navedenim problemom.

U neupitne indikacije za primjenu beta-blokatora (razina dokaza IA) pripadaju zatajivanje srca te uporaba nakon infarkta miokarda i aritmije (ventrikularne i postinfarktne), sa napomenom da se sve više u akutnom infarktu miokarda primjena beta blokatora započinje već u akutnoj fazi ukoliko za nju nema apsolutne kontraindikacije (pojava bloka, srčanog popuštanja ili razvoja kardiogenog šoka), a u skladu sa sve većim brojem studija koje govore u prilog benefita od navedenog načina primjene.

Popuštanje srca (srčana dekompenzacija) - postepeno zatajivanje srca u kojem srce nije više sposobno održavati ulogu pumpe koja održava cirkulaciju krvi kroz krvne žile.

U mnogim sredinama zatajivanje srca još uvijek se nedovoljno dijagnosticira i neadekvatno liječi.

Prema ispitivanjima u društvu, zatajivanje srca nastaje uglavnom u starijih osoba, medijan dobi oko 75 godina.

Kronično zatajivanje srca je klinički sindrom obilježen simptomima i znacima poremećene srčane funkcije te povoljnim odgovorom na odgovarajući terapiju (1).

Kronično zatajivanje srca najčešći je uzrok hospitalizacije osoba starijih od 65 godina.

Nedostatak: Posebno stanje beri-beri, koje se očituje kardiovaskularnom sustavu kao zatajivanje srca s edemima, na neurološkim kao gubitak senzornih, motoričkih i refleksnih funkcija Povećana potrošnja, odnosno manjak tijekom: - trudnoće i dojenja - kroničnog alkoholizma - proljeva - korištenje diuretika, tj. lijekova za izazivanje pojačanog mokrenja - vegetrijanske dijete bogate ugljikohidratima - nedostatak uzrokuje umor, mučninu, gubitak teka, zbunjenost, česte promjene raspoloženja, te anemiju.

Bolesnici s tumorom srca mogu imati simptome kao što su nedostatak zraka ili dispneja, bol u prsima, zatajivanje srca, srčane aritmije, gubitak tjelesne težine, povišenu tjelesnu temperaturu i gubitak svijesti.

U moru, obratno, tekući dio krvi biva povučen u pluća, što također, iako nešto sporije, izaziva zatajivanje srca zbog otoka (edema) pluća.

Simptomi i znaci su važni, jer upozoravaju na mogućnost da postoji zatajivanje srca.

Kliničku sumnju na zatajivanje srca treba potvrditi objektivnijim pretragama, osobito onima za procjenu srčane funkcije (slika 2.).

U sklopu Tečaja održan je sastanak Radne skupine za zatajivanje srca Hrvatskog kardiološkog društva, na kojem se raspravljalo o europskim preporukama o liječenju zatajenja srca, te Hrvatskom registru dijagnostike i liječenja istog problema.

Još je uvijek malo podataka iz kliničkih ispitivanja ili opservacijskih studija o tome kako liječiti zatajivanje srca s očuvanom ejekcijskom frakcijom lijeve klijetke.

Nisko normalna koncentracija u neliječenog bolesnika znači da zatajivanje srca vjerojatno nije uzrok simptoma.

Kad se govori o uporabi BNP i NT-proBNP kao dijagnostičkih sredstava, valja naglasiti kako normalna vrijednost ne može u potpunosti isključiti srčanu bolest, ali normalna ili niska koncentracija u neliječenog bolesnika znači da zatajivanje srca vjerojatno nije uzrok simptoma.

Kardiopulmonalni status i učinjeni laboratorijski nalazi pokazuju i dalje zatajivanje srca teškog stupnja, te istisnu frakciju smanjenu na oko 15 posto.

Zatajivanje srca (zatajenje srca, srčana dekompenzacija) je skup simptoma (tegobe koje bolesnik osjeća) i znakova (nalazi koje liječnik opaža prilikom pregleda) koji upućuju na nemogućnost srca da ispuni svoju osnovnu zadaću, a to je opskrba organizma krvlju.

Bolesnici s NYHA I. trebali bi imati objektivne dokaze srčane disfunkcije, simptome zatajivanja srca u anamnezi i primati terapiju za zatajivanje srca, kako bi se ispunila temeljna definicija zatajivanja srca.

Zatajivanje srca je sindrom kod kojega bi bolesnici trebali imati slijedeća obilježja: simptome zatajivanja srca, tipično zaduhu ili zamor, u mirovanju ili tijekom fizičkog napora, ili oticanje gležnjeva i objektivne dokaze srčane disfunkcije u mirovanju (tablica 1.).

Za dijagnozu nije dovoljan samo klinički odgovor na liječenje usmjereno samo na zatajivanje srca, iako bi se simptomi i/ili znaci uglavnom trebali poboljšati kao odgovor na one oblike liječenja gdje se može očekivati relativno brzo simptomatsko poboljšanje (npr. davanje diuretika ili nitrata).

Zatajivanje srca, muke svladavanja nestalo je.

Zatajivanje srca ubraja se među najmasovnije bolesti suvremena čovjeka i čini 30 % bolničkog mortaliteta, a liječenje bolesnika sa zatajivanjem srca predstavlja najveći trošak u sustavima zdravstva.

U cilju daljnjih sustavnih i znanstvenih istraživanja pojavnosti zatajivanja srca u nas osnovan je bolnički Registar bolesnika sa zatajivanjem srca u okviru Radne skupine za zatajivanje srca Hrvatskoga kardiološkog društva.

Nadalje, zahvaljujući suvremenim laboratorijskim i kliničkim metodama, bilo bi vrijedno proučavati u kojoj mjeri latentno ili manifestno zatajivanje srca utječe na klinički tijek i preživljavanje bolesnika koji primarno boluju od drugoga po važnosti i masovnosti kardiološkoga entiteta ishemijske bolesti srca.Cilj istraživanja je istražiti kolika je prevalencija disfunkcije i/ili zatajivanja srca i sustavno skupljanje demografskih i kliničkih podataka o bolesnicima.