Ugodno društvo lijek je mnogim boljkama i sve češće se zatičem u čežnji za njim kad nismo zajedno.

Na mulu zatičem ekipu Francuza koji su još spavali kad sam ja pristao.

Tako izluđen dolazim do stana di zatičem zaključana vrata, ključ sam naravno zaboravio, zovem cimera on u gradu, doći će za jedno sat vremena.

Izlazim van i zatičem sms na mobitelu. Zovem se Karlo.

Milo mi je gledat u čisti parapet mula i opet, kao u vrime rane mladosti, zatičem sebe kako svaka moja šetnja završava na glavi od mula.

Tu policijsko-istražiteljsku znatiželju zatičem i ovdje.

Na tom »otpad-velebitu« u sumrak dana, u staroj fotelji s pravim drvenim »nogicama«, o kakvima današnji »instant« namještaj može samo sanjati, zatičem susjeda Jožu...

I onda, tih Jugotonovih sedamdesetih, preslušavajući prvu, drugu, treću Opatiju, Zagrebe 61, 62, 63 zatičem se kako otkrivam šjor Ljubu Kuntarića i Blanku Chudobu, Vandekara i Rubenicu, Vučera, Britvića i Kalogjere, i Dedića kao Krimova, Bogliunija, Mihaljinca... (Kabiljo mi je oduvijek bio malo drukčiji, od njegova instrumentalnog ansambla koji nam je posredstvom Radio Zagreba podario čitav niz twist naslova do njegova diskografskog rada s Problemima i Atomima.

- I sjetim vam se ja - okrene se on vrhnju za kuhanje - one krupne novčanice i zatičem ju u tange, negdje blizu božanskog guza, dodirnem ga prstom, jao - trgne ruku kao da se opekao.

Zatičem dobru situaciju, kaže Košćak i dodaje da je restrukturiranje u tvrtki završeno, te da ona danas ima 307 zaposlenih.

I sama sebe zatičem pitanjem - kad smo zadnji puta molili krunicu?

- Aha, vi ste ti zbog kojih će propasti moje omiljene dnevne novine i ozbiljni novinari? - zatičem pred računalnim ekranom nagurane sve mlade iz moje uže i šire obitelji pa se stadoh i ja »starac« gurati.

.... i tako.. šokantno odjednom i ničim upozorena... ulazeći sasvim opušteno u standardno mjesto ručka.. očekujući par dobro znanih ljudi... zatičem... haos prvo u mojoj glavi, a onda i dalje...... da mi je samo bilo vidjeti vlastitu facu kada sam shvatila tko sve sjedi za onim prokletim stolom... to bih, kao svaki pravi mazohist, puštala u slow motionu samo da mogu procijeniti koliko točno sekundi nisam zatvorila usta... i kada su mi točno navrle suze očajnice.... docnije... sjedim ja tako u jednoj od svojih najgorih noćnih mora (znam, savim je plitko, ali zahvaljujem samoj sebi što barem izgledam pristojno...) i jedem nekakvu predpotopnu mesnu hrpu jada (jos jedna greska u nizu... jao)... jedva gutam, dok mi kroz glavu prolazi cijeli niz gnjusnih psovki.... naravno sve su, bez greške, upućene (for the one and only) meni.... i baš sve su se mogle svesti na: koji me je kurac tjerao da se pojavim...???. sad.. je li stvarno napadno ako uopće nisam gledala na lijevu stranu... i to što je on, blijed k ' o krpa, šutio većinu vremena i uz par kurtoaznih smiješaka i kimanja glavom, buljio u svoje jelo kao da je ispred njega, u najmanju ruku, discovery channel, a ne nešto zeleno i prilično raskuhano... nije.. i ja isto mislim... ma da.. što bi bilo napadno? samo mi uopće nije jasno zašto su ga pitali što je tako tih... pa neka je tih i treba biti tih

Subota je i u poštanskom sandučetu zatičem obavijest da mi je stigla " novčana pošiljka " iz Holandije (sjetila se majka sina jedinca), ali Pošta 2, na Novoj stanici, već je zatvorena.

Jedini malo detaljniji opis zatičem u nepotpisanom članku iz knjige " Vazduhoplovstvo u NOR Jugoslavije ".

Prestalo je nehotično ponavljanje u glavi slika vitraja u Tiffany tehnici gotičkih srednjovjekovnih katedrala, a ja više ne zatičem sebe kako srljam u dubine središnje jezgre projekcije iskrivljenog tumačenja ideje moguće ljubavi.

Neočekivano, i sam se zatičem u grupi ronilaca koji tegle sami sebe pod punom opremom.

A sada, odjednom, zatičem samu sebe kako odgovaram na gotovo dječji način.

Tražim pogledom svoj auto, ali poznatu konturu ne zatičem gde treba, nego eno ga desetak metara niže, na suporotnoj strani ulice, ukoso nabijen u neki drugi auto...

Posvuda u svim američkim gradovima zatičem okljaštrene skelete bicikala kojima su nepoznati monstrumi ukrali organe za preprodaju na monstruoznom tržištu ukradenih biciklističkih organa.

Sinula mi je ta pomisao... razrješavajuća i dosta genijalna: prikazati samu dilemu u kojoj se zatičem, u njenoj cjelokupnosti

- Hej, momci-potomci, koji to sport gledate? - u stanu svoga šure, »Sina Oluje«, zatičem cijelu ekipu mlađarije kako plazi oko plazme.

U hladno nedjeljno jutro u poluprazni autobus u kojem zatičem samo 19 planinara i 4 planinarke.

U suprotnom smjeru nailaze Stan, Nada, Goran i Tomo, a na groblju zatičem Juru i policijsku ophodnju.

Ušavši u svoju sobu zatičem ju u istom stanju u kakvom sam ju ostavio, samo što svi oni posteri po zidovima nemaju više nikakvo značenje.

Gdje zatičem predstavnika MUP-a zajedno sa zaštitarem iz onoga lokala kako pričaju kao stari prijatelji. (prisutna na suđenju je bila i predstavnica OSCE obavljajući monitoring)

U policijskoj postaji zatičem trojicu imigranata sa kojima kakav sam ubrzo krećem u razgovor.

Dolaskom u zapovjedništvo mornarice na Hvaru, zatičem mnoge poznanike iz prijeratne kraljevske mornarice uključujući zapovjednika Černija.

kad si me pitao ovo za glazbu, zatičem se da ne znam što točno reći, osim spomenuti opet onaj akord kojeg nikad sami ne bi znali odsvirati a ipak prepoznajemo kao svoj... pomislim zatim, na one savjete da se bebama dok su još u utrobi majke, pušta glazba jer one to osjete i mogu da čuju, dobro utječe na njihov razvoj i sl... pa bi se možda za jezik glazbe ipak morao tražiti neki drugi izraz, namjesto ovog slikovit... zapravo, zvukovit - po nekoj prastaroj skali i tonalitetu koja je u harmoniji/suglasju sa samim bezgraničnim unutarnjim životom našeg bića....

Kasnije ju zatičem kako razgovara s nekim tipom na hodniku.