nekidan (moguće da je bio ponedjeljak) praktički sam čekala u redu da potpišem peticiju. bilo mi je drago vidjeti to. ipak, kladim se da neće uspjeti skupiti dovoljan broj potpisa. koliko god da se potpisivanje zasad odlično odvija, podaci koje daju nisu vjerodostojni, a mogu i imati svakakav (nepoželjan) učinak (zato se i rezultati izbora ne objavljuju prije zatvaranja biračkih mjesta). uglavnom, mislim da nema šanse prikupiti gotovo pola milijuna potpisa i u tom smislu ova je peticija sam pokazivanje zubi. čitava priča je izvrstan primjer kako nešto dati, a da ne daš. lijepo svaka budala može uzeti u ruke ustav i vidjeti da narod ima pravo raspisati referendum. naravno, ograničenja moraju postojati (da ne bi neka ekipica nakon kave raspisala referendum), ali postaviti letvicu ovako visoko (i u pogledu trajanja potpisivanja i u pogledu potrebnog broja potpisa) znači de facto onemogućiti primjenu tog instituta. ali eto, nada umire posljednja.