Niti postupanje prema autorima »štetnih« tekstova nije nepoznanica niti posebnost naših sredina, a karakteristièna su sljedeæa: zabrana objavljivanja, zabrana javnih istupa, pozivanje na informativne razgovore, policijski dosjei o piscima, popisi zabranjenih autora, zavjera šutnje, izoliranje autora opasnih knjiga, iskljuèivanje, odnosno neprimanje autora u strukovna društva, uskraæivanje književnih i drugih nagrada, medalja, titula i drugih priznanja, preodgajanje pisaca s pomoæu prisilnog tjelesnog rada, uskraæivanje piscu prava da se javno brani, prisiljavanje pisca da se odrekne svojih knjiga, prisiljavanje pisca na samokritiku, ne raspravljati s disidentima, difamiranje pisca s pomoæu njegovih kolega po peru: »knjige mu nemaju umjetnièku, odnosno znanstvenu vrijednost«.