I završih u 9.3 o na moru.

Krivo mi je što si pogledao previše američkih filmova i što misliš da si Al Pacino i da moš glumit onakvog gangstera, a najviše mi je krivo što živim u državi koja je ošla u kurac pa sve to tolerira i uvjerava te da ti štima logika ⠀ završih revoltirano i osjetih vruć udarac na svom obrazu.

Heh, evo konačno jutros u autobusu završih knjigu o kojoj sam nedavno pisao.

Završih na burzi, ne dobih ni lipe otpremnine i nikome ništa

I tako, započeh članak o Fonovoj ulici, a završih sa Medicinskim fakultetom... uvijek je zanimljivo pročeprkati po povijesti jer se nikad ne zna kakve će sve informacije izaći na površinu

Naime, četiri dana prije, koseći travu po strmom brijegu, prilično nažuljah palac na nozi pod noktom, tako da istog dana završih u bolnici na saniranju rane, uz preporuku da previše ne opterećujem taj dio.

Ode ja sa troslojnog, na ulje, sa ulja na boce, pa na farbu, i završih na plahti.

Započeh s prekidom preko telefona a završih na ženama u hlačama:).

Opet nešto ne štima, il ' sam toliko glupa da je čudo što završih državni faks.

Kad završih, ustade i sjede pisati za stol.

I tako se moj samoborski izlet počeo ptervarat u samoborsko obžderavanje, onak fino obrnuto proporcionalno, krenuh sa desertom a završih na pizzetama sa sirom, i sa sirom i šunkom, lisnatim sa sirom i pecivima - kao, da si malo presječem nakon slatkog... (Bogte, da tolko ne hodam, s obzirom na želučane kapacitete koji mogu bez beda zaprimit i slona - valjda ne bi mogla hodat više uopće)

Kaže vlasnik ajkule: Dobro, jasno mi je što ja završih u bolnici.

Ekipa superkonzumovska zablejala par sekundi bez teksta, a ja završih svoj vaginin monolog: da potpišem? bože sačuvaj.

- NEZNAŠ ŠTA SU TO SOLAŽE? - prolupah ja - ne i ja i kafka prasnusmo u takav smjeh da je baš bilo.... lijepo... - javi mi kad naučiš - napokoh završih ja.... blabla, sve po starom ona još tvrdoglava.... i tada zasja svijetlo na moj um i izrekoh ja jednu glorijus idea: - Oš ti da ja tebi donesem pravi heavy metal? - ajde - pristade ona prkosno a ja reko: - želiš heavy, i dobit ćeš heavy buahahahahahah... blabla u redu i sutra dan tj. jučer sam ja njoj donjela iron maiden, htjela sam još al nisam mogla naći... cura je dobila najblaži primjer, trebala sam joj donjeti kinga dajmonda pa da joj razbije bubnjiće al nisam mogla naći..... i tako reče ona meni da je poslušala i da sad RAZUMIJE. ja ju upitah dali sada kuži da linkin park nije heavy, a ona onako polovično kimne glavom (u znak poraza, zna se.. hehe) ja nisam mogla sebi doć, da je ona priznala.... moj posao ovdje na Zemlji je dovršen prosvjetlila sam jednu osobu i sad će mi Bog dati krila oh da jesam li rekla da je naučila šta su to gitarističke solaže?

eto završih sa svojim putopisom i buđenjem uspomena od prije godinu dana. moram priznati da sam zadovoljan sam sobom da sam to uspio izgurati do kraja. inače sam ja tipični istraživač i puno mi stvari ostane nedovršeno. ne volim kad nema nikakvih novina nego se samo mora obaviti " šljakerski " dio posla. zbog toga imam i visok postotak bugova u programima: -)) no, dosta samohvale. u ovih 15 dana puno tema mi je palo napamet, ali nisam htio prekidati nit portugala. tako sad imam materijala: -)) ali neću o tome nego o jučerašnjoj premijeri filma Rat svjetova. potrebno je znati, da ja nisam bio upućen da je to remake već postojećeg filma i nisam pročita knjigu stanovitog H. G.

Sada sam na fakultetu, ali nekoć davno (: p) upisah i završih turističku školu.

Silom prilika završih na kraćem neplaniranom odmoru od posla i obitelji, ali nakon dan i po odmaranja mi je odmora pomalo već i dosta.

Iz Epiloga: Završih« Memoarske zapise »u osamdeset i drugoj godini života.

Kratki predah za ručak iskoristila sam za trač partiju s frendicom.Povela je svog brata i. završih s njim u liftu.

I taman završih sa svojim razmišljanjem o hrvatskom radniku, kad mi, opet iza leđa, zadrhti majka Ivane Hodak u prilogu o suđenju za njeno ubojstvo.

Onda, da ne duljim, završih na masakriranju, i to poslije dugog čekanja, dok je došao nalaz krvi.

evo jučer se vratih od prabake.od 30.6. samo putujem i putujem prvo sam išla kod bake u belu crkvu i bili tamo 5 dana.a putovanje je fakat bilo naporno, 5 sati u autu tamo smo se kupali u jezeru.onda kad smo se vratili imali smo dan odmora i put pod noge do zadra.ajde, do tamo ima samo 2,5 sata.tamo smo bili 8 dana.bilo je super.jedan dan sam se našla sa frendicama iz razreda, martinom i marijom.otišli smo do kafića i ispričali se. bilo mi je tako neobično, imala sam feeling da smo u zagrebu i da traje škola dva dana se nismo kupali jer je bilo loše vrijeme i tad mi je bilo super.ne znam kaj mi je bilo, prije sam se uvijek voljela kupat a ovaj put... to se mojoj sestri nikad neće dogoditi, ona bi mogla živjet u vodi.u prošlom životu je ziher bila riba i tako se vratih 14.7. u zagreb ali tu mojim putovanjima nije kraj.u ponedjeljak popodne putovah u suhopolje (u slavoniji). tamo mi je prabaka.u međuvremenu posjetih sanju na poslu.ona radi u slastičani u jurišićevoj pa je slobodno posjetite.ali jadna ona radi čak i nedjeljom, leđa joj otpadaju, diže se rano,... baš je žalim trebala sam i ja radit ali sam se prekasno javila, više sreće druge godine i tako sam ja u ponedjeljak popodne otputovala kod prabake sa sestrom.bilo je dobro, samo što smo imali probleme sa vrućinom (nije se spuštala ispod 40) i crnim bubama po noći odvratno po noći je bilo jako vruće, a nismo mogli otvoriti prozore jer bi nam ušle te ogavne crne bube uopće se nisam naspavala i tako se znači jučer vratih i završih sa putovanjima za ovo ljeto moja sestra će biti 5,6 dana u zagrebu pa se vraća natrag u suhopolje.bit će tamo do polovice osmog i njoj će tek tad završiti putovanja i tako ja napokon nešto napisah.možda ću dobiti više inspiracije kad budem sama doma i neimala šta raditi kissy, kissy

Kasnije su njihovi ostatci zajedno pokopani u Parizu " završih tužnu misao.

Na kraju završih na depresivnoj visoravni među šest planinskih vrhova i tri špicasta izvora.

No završih školu = 0 odslužih vojsku = 0 preživio rat = 0 niti imam lovu, niti............ a bogami Niti samostalnu Hrvatsku za koju sam se doslovno napatio i nauživao straha u rovovima, zemunicama, po zimi i ljetu, po suši i kiši...... što imam, što ima Hrvatska, sve rasprodali, raskomadali, uništili radna mjesta..........

Sveukupno je naše radionice slušalo (i još uvijek sluša), i sudjelovalo u njima, 1 106 učenika, najčešće završih razreda srednje škole (i osnovne škole), tj. provedeno je ukupno 48 radionica.

Kad završih, odvrati mi: »Za veleizdaju se ne bojte.

Završih sve poslove oko natjecanja - izvještaj je poslan i stavljen online (možete ga preuzeti na stranici najecanja).

Kad završih krunicu, viđenja odmah nestade.

I tako u utorak 27. srpnja završih u Drvaru u privremenom (bolje bi bilo reći prekovremenom) ovećem bogoslužnom prostoru u kojem je svečanom sv. Misom zadušnicom obilježen Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve (proteklih ratova) Banjolučke biskupije.