Razmišljam hoću li kupiti kartu za tramvaj i triput obilazim oko kioska.Žena unutra razgovara s nekim, ne gledam u nju, sugovornika ne čujem.Ja nemam sitnog, ali ona mi vraća hrpu željeza.Nikad ne brojim.Pospremim novce u džep kaputa iako mi je novčanik u ruci.Razmišljam o samcima koje poznajem i poželim društvo za večeru.Na tramvajskoj stanici mi pozli i oslonim se na zgradu.Stvori se kraj mene u trenu i primi me za rame.Ne želim da me nepoznati ljudi diraju.Da, dobro sam, hvala.Sedamnaestica.Stojim pokraj aparata s poništenom kartom u drugom džepu.Do mene stoji mladić koji mi je vani želio pomoći.Vidim mu lice u staklu.Nosi papirnatu vrećicu i gleda u pod.Okrećem mu leđa.Ravno u razgovor triju srednjoškolki.Izgleda da se jedna od njih zove kao i ja.Stalno ponavljaju to ime.Ne, sve tri se tako zovu i na početku svake rečenice spominju to ime.Nemoguće.Kažem im da prestanu.Sigurno misle da sam čudna, ali nisu se čak ni zacerekale.Samo utihnule.Kao mačići kad im zavrneš vratom.Mladiću iza mene zvoni mobitel.