Svi eseji u potpunosti su posvećeni interpretacijama značenjskih slojeva djela, s tek pokojim usputnim osvrtom na oblikovne aspekte, a iako autor sama sebe primarno doživljava kao semiotičara i sljedbenika Rolanda Barthesa, u većini tekstova, kao i u prijašnjim njegovim knjigama, odjekuje marksistički background združen sa žižekovskim pristupom, a kao omiljeni filozofski orijentir izranja Nietzsche (što znači da marksizam nije poništio metafizičku čežnju).