Ako zavirimo u Istrorumunjsko-hrvatski rječnik Augusta Kovačeca (Pula, 1998.), vidjet ćemo, na primjer, da je glavni broj " deset " - zeče ili zete, žete.

Šušne l ' gdjegod pokraj puta guja, Il rujeva ispod grma zeče, Tad on, negda ljući guje ljute, Malne zeca plašljiviji kleca.

Marjanović očajno stisne rukama usta da ne primami zlotvora cvokotom, klepetom zubi i slukti kao uplašeno zeče.

To je krađa, gospodine mladi zeče, krađa

Naiđe medvjed i pita ga: Zeče, šta radiš

Otkolem je Vučkoviću Zeče i kavalir Grčić dom Ivane, otklem li su ostali serdari i na glasu cetinski glavari neg od Bosne i Hercegovine, vitezovi zvani od starine?

- Ma, brzo ovamo, zeče, čovječe

Osim otoka Unija, Suska i Zeče nema znatnijih otoka.

" Hej, zdravo zeče ", reče lisac

Lažeš zeče, jebat ću ti majku ako lažeš odvrati krava i izjapureno ode i uputi se ravno svinjama

Tada naiđe vuk i upita: - Zeče, što radiš

- Nemoj zeče, evo popeo sam se a ti me sad pusti na miru

Zeče, znaš koja je krucijalna razlika između tebe i mene

Kojot otrča do pećine i povika: »Bježimo, prijatelju Zeče