Da Zemljina os (zamišljena crta što prolazi kroz Sjeverni i Južni pol) stoji pod pravim kutem prema Zemljinoj putanji oko Sunca, mi ne bismo imali različita godišnja doba, i svi bi dani u godini bili iste duljine.

Kako bi pojasnili suncostaje i ravnodnevice, odnosno godišnja doba, rečeno je da Zemljina os ne mijenja položaj u prostoru tijekom vremena.

Jer početi će se pomicati dok se Zemljina os premješta.

Za kruženja Zemlje oko Sunca zamišljena Zemljina os ostaje uvijek jedanko položena u svemiru, primjerice sjeverna strana Zemljine osi uvijek pokazuje točku vrlo blizu zvijezde Sjevernjače.

Budući da Zemlja kruži oko Sunca, Zemljina os u odnosu na Sunce dolazi u različite položaje.

Također je dao jasno objašnjenje godišnjih doba: to što Zemljina os rotacije nije okomita na ravninu revolucije.

Zbog složenih gravitacijskih utjecaja Mjeseca i Sunca na Zemlju, Zemljina os nije stalno u istom položaju već (relativno sporo) opisuje plašt stošca (može se reći da se Zemlja vlada poput zvrka), što se naziva precesija.

A sad odgovori: 1. Zemljini polovi su točke kroz koje prolazi zamišljena Zemljina os, a točke ne sudjeluju u rotaciji. 2. Dan i noć posljedica su Zemljine rotacije (vrtnje oko svoje osi) 3. Najjednostavnije rečeno: točke na ekvatoru moraju prijeći ili opisati najveći put, pa će i brzina biti najveća, a točke dalje od ekvatora moraju prijeći ili opisati manji put, pa će i brzina biti manja.

Znači, iznimno je važno zapamtiti kapica se NE nosi kad je vani 25 stupnjeva, nema vjetra i kiše, biometeorološke prilike su savršene, Sunce udara pod kutem od 45 stupnjeva, Zemljina os okomita je na ravninu po kojoj se kreće oko Sunca, a Mars i Saturn se nalaze u sazviježđu Djevice.

Edgar Cayse je rekao da se Zemljina os kreće 16 stupnjeva u smjeru Rusije, današnji znanstvenici kažu 17 stupnjeva.

S druge strane, nije nužno pisati sjeverni pol velikim početnim jer se često shvaća kompleksnije, npr. mjesto na kojem Zemljina os dodiruje Zemlju, sjecište meridijana i sl.

Ali, Zemljina os je malo ukošena, i to zbog toga što na Zemlju djeluju različite sile.

Zemlja je cijele godine u tom položaju, tako da Zemljina os uvijek leži u istom pravcu u pravcu zvijezde Sjevernjače.

Kažu da se zemljina os pomjerila malo u desno, pa ti i ja malo naginjem sigurnom stranom ulice put gorja.

Zemljina ekvatorijalna ravnina je uvijek nagnuta u odnosu na ravninu ekliptike za 23,5 odnosno Zemljina os rotacije zatvara s ravninom ekliptike kut od 66,5 (Slika 5 a.).

Poznato je da zemljina os ne stoji " uspravno " prilikom kruženja oko Sunca, već je nagnuta prema ravnini ekliptike tako da kut između osi i ekliptike iznosi 66 33 '.

Nakon toga ćemo se probuditi u potpuno novom svijetu jer se Zemljina os pomakla, a Ekvador došao na potpuno drugo mjesto od današnjeg.

Budući da je Zemljina os " nagnuta " pod kutem od 66 33 ', tijekom godine mijenjaju se godišnja doba, kao i trajanje dana i noći.

Zemljina os zamišljena je crta koja prolazi kroz polove i lagano je nagnuta.

Zemljina os rotacije priklonjena je prema ravnini njene staze oko Sunca za 66,5 o i kako se orijentacija Zemljine osi rotacije neznatno mijenja tijekom godine, to dovodi do izmjene godišnjih doba.

svjetska os: zamišljena os koja probada nebesku sferu u sjevernom i južnom nebeskom polu, a na kojoj leži Zemljina os rotacije.

Budući da nisu znali da se Zemljina os zakreće i da se zbog tog gibanja prividno pomiču zvjezdana jata, nadjenuli su im ista imena kao i znakovima, to jest dijelovima ekliptike podijeljenima po godišnjim dobima.

Zemlja, odnosno Zemljina os, izračunao je Gross pomoću kompjutorskih modela, pomakla se za osam centimetara.

Ako se sjećate nakon prošlogodišnjeg tzunamija mediji su nas obavijestili da se zemljina os pomakla u toku udara za nekoliko centimetara.

U ime takvih njegovih ideja vrijeme potrebno da Zemljina os opiše 360 po plaštu stošca za vrijeme precesije (25 800 godina) nazvano je Platonovom godinom.

Počeci proljeća i jeseni, poklapaju se s ravnodnevicom ili ekvinocijem, pojavom u astronomiji kada Zemljina os nije nagnuta ni od ni prema Suncu, a središte Sunca nalazi se u ravnini Zemljinog ekvatora.

Na dan proljetne ili jesenske ravnodnevice Zemljina os nije nagnuta niti prema Suncu niti od njega.

Zemljopisni polovi su točke kroz koje prolazi zemljina os rotacije.

U toj knjizi, kao i u dvije sljedeće Zemljovidi drevnih kraljeva mora, objavljenoj 1966. i The Path of the Pole (Put pola) iz 1970. Hapgood je predlagao teoriju o tome da se Zemljina os pomicala više puta tijekom geološke povijesti, a posljednji put prije otprilike 11600 godina, kad su se polovi pomaknuli za 15 stupnjeva.

Zemljina os je, kao što znamo, nagnuta, a njen nagib iznosi 23.5 (ili preciznije 23 27).