Misu u 11 sati biskup je predvodio u koncelebraciji s okolnim župnicima iz derventskog dekanata, njih 14, te u propovijedi koju je naslovio Žao mi je naroda govorio o žilavosti vjerničkog puka koji usprkos stradanja, zahvaljujući svojoj vjeri i optimizmu, uvijek ponovo gradi na zgarištima svojih opustošenih domova.

Evo ih u ovom,« na uvid »(« Sačuvana »je tek« 15. siječnja 1992. », posebna u diskursu, u zbirci/antologiji Nad zgarištima zvijezde D.

Ruševina puno više, tu i tamo se još dimi na zgarištima, svi vani, jer sada se očekuje pješadijski napad.

To nije bio vukovarski i hrvatski Vukovar, to je bio " stranac " koji je pokušao učiniti ono što nije moguće - izgraditi život na ruševinama i zgarištima, na tijelima poginulih i ubijenih hrvatskih branitelja i civila, žena i djece.

Njegove slike iz zavičaja Miloševo Brdo, Sovjak, Bijakovac, Sjećanje i čitav ciklus Kozara sa ofanzivama i kolonama, zgarištima i suzama, rađene u crnim i prigušeno sivim tonovima, izražavaju bol, ali u isto vrijeme pred njima čovjek osjeća i svu radost života.

Kad se HV nakon tjedan dana povukla iz zauzetih naselja i predala ih UNPROFOR-u, na ruševinama i zgarištima nađeno je 18 leševa srpskih civila koji su ubijeni izbliza, a hrvatska je strana predala narednih pedesetak leševa.

I oni imaju tajkune, ali oni se nisu razmnožili na zgarištima uništenih tvornica, zamjenama beskorisnih jugo-dinara, ratnim profitima, švercom oružja.

Fotografije današnjeg Vukovara autora Senka Sorića nastale su ovog ljeta prilikom posjete Gradu heroju na čijim se zgarištima novi život rađa.

Možda ga je, onako obilježena dvama zgarištima doma i duše spopala neodoljiva želja da pobjegne koliko god je moguće dalje, što dalje...

Tamošnja je tragedija pretvorena u nacionalni mit i nema toga tko svoju monumentalnu neodgovornost u obučavanju vatrogasaca ili vlastiti dišpet u lokalnim razmiricama neće uzidati u one kamene križeve koji su tamo već nikli i one koji će tek niknuti na drugim zgarištima.

Pravi ga neispunjenim bićem koje duboko pati, koje je ranjeno i koje ranjava druge po zgarištima svojih lažnih sloboda.

Nekad su tako i ronioci bauljali po šumskim zgarištima: zubo:

Istina je da raste na zgarištima i ovu smo pronašli pokraj jednog zapaljenog (napola izgorjelog panja)

A u tome im nužno moraju pomoći stariji da se ne bi zagubili na zgarištima još jednog rata, kao što je bio nedavni, a koji je već gotovo izbrisan iz svijesti.

I dok su godinu dana prije toga znamenitosti koje su mi pokazivali bile CK, Hotel Jugoslavija, kineska ambasada, zgrade policije u centru, ova nova godina je bila obilježena zgarištima demonstracija, odlaskom Miloševića u Den Haag i naravno trijumfalnim povratkom Đ.

U ljeto 1991. u HAŠK Građanski (Složenica od imena dva najveća zagrebačka kluba koja su ukinuta ulaskom Komunista u Zagreb 1945. godine i na čijim su zgarištima tadašnji nogometni djelatnici osnovali novi klub pod imenom - Dinamo) ali budući je ta besmislica od imena doživjela debakl kod cijelog navijačkog korpusa brzo su krenule inicijative za povratkom imena Dinamo.

Takva raspodjela moći na čelu dviju ključnih globalnih makrofinancijskih organizacija bila je je jedna od ključnih postavki svjetskog poretka nastalog na zgarištima II. svjetskog rata, pa je stoga i logično da bi upravo promjena tog upravljačkog modela mogla biti i prva konkretna naznaka nastanka novog poretka, utemeljenog na rastu ekonomske, političke i vojne moći mnogoljudnih država Azije i Južne Amerike. više

... našijenaca raseljenih po svijetu, među obespravljenim konstitutivnim " Hrvatima u Bosni i Hercegovini, po zgarištima tekstil ne industrije Hrvatskoga zagorja, u Jadrankamenu i Dalmacijavinu, Uvezu, Dalmatinki...

Vjerojatno ih je mnogo ubijeno, naselja popaljena, a na zgarištima naselja stvarane su slavenske naseobine.

Na poticaj osobito iseljenih Boričevljana u Bjelovar, Slavonski Bord i ostala mjesta Sjeverne Hrvatske, od završetka Domovinskog rata na zgarištima župne crkve i obiteljskih domova okupljaju se svake godine mnogi prognanici.

Mladima nužno moraju pomoći stariji da se ne bi zagubili na zgarištima još jednog rata, kao što je bio nedavni, a koji je već gotovo izbrisan iz svijesti.

Tugu nad srušenim i devastiranim domovima, zgarištima, nadvladava ushit i usklik u srcu: Bože, pa ja sam kod svoje kuce Vrijeme zanosa i obnove brzo tece, dolazi vrijeme za realizaciju mog zavjeta.

Novi programi kao pojasevi za spašavanje, u čemu tehnokrati postaju svemoćni vatrogasci, dok su prave palikuće (neodgovorni političari) pobjegli na drugu stranu ulice, kako ne bi do kraja nastradali na vlastitim zgarištima.

Vlado tragajući po zgarištima, tražeći iskru u pepelu - smisao sebe i svega drugoga, kliče do suza: No, kad je sve tako i tako mora biti, onda ne zaboravi, molim te, ostati i ostajati moj lik, moja riječ, umjesto mene, u mome domu, na mome ognjištu, ognjištu moga djetinjstva, moga mjesta i mojega groba.

Lozić želi da se riječi nad kamenom i pepelom, nad stvarnošću bez riječi i poruke (str. 156), kad sav preraste u riječ, jave zovom nečuja (str. 157) i tako pričaju budućima o smislu riječi življenih, izgovorenih, rasutih po zgarištima, te o smislu svega što ga nosimo u sebi i čega ćemo biti posve svjesni kad se rastanemo od tijela, zemlje, ovoga života i teškoća, te dođemo u onaj iskonski nošeni osjećaj vječnosti u kojoj je naš dobri Bog

Iako su je kroz stoljeća rušili potresi i razarali požari, Crkva sv. Marka se uvijek i znova podizala na svojim ruševinama i zgarištima, mijenjajući samo izgled.

gorda šifra postojanosti utkana u tkivo ljudskosti... poetika vjerovanja u čovjeka... sviće jutro boje mramora... osjećam dušu kamena... grlim statuu ovog jutrenja... smiješi mi se praiskon vremena... osmijeh uklesan u bitak života... trag dostojanstva i molitve... stajali smo često na rubu bezdana... palili vatre na obroncima umiranja... izranjali iz pepela... rađali se na povjesnim zgarištima i nosili stijeg pobjede nad jahačima apokalipse... iz disonanci nerazumjevanja izranja suglasje rodoslovlja... svi smo mi od istog tkiva satkani... isti vjetrovi su odpuhivali naše tuge... u istim uraganima smo šaputali... homo homini homo... u patnjama smo zaboravljali Hobesovog vuka... on je zavijao u osami... na padinama samotnih visova... u razvalinama izdaje... nestajao u muku tišine... u rijeci zaborava...

Takav istorijski revizionizam odgovara interesima onih koji su profitirali na zločinima iz skorijih ratova i zgarištima koja se još uvek crne u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Razlika je tek utoliko što su kod njih akteri poslovično alijenacijom, potrošački, izobiljem, virtualizacijom, spolnom orijentacijom degažirane sjenke socijalizirane u, još neko solidno vrijeme ovdje neupitno nedosegnutoj, postkapitalističkoj atmosferi, a kod Kerekeša tragikomične homeground ljudske ljuske koje još samo simuliraju punoću postojanja na neposrednim postratovskim zgarištima.

No pitanje je koliko slobode imaju ženska lica na ratnim zgarištima: ako je suditi po liku slučajno ustrijeljene Marije iz teksta Sinovi umiru prvi, ideologijska paljba podjednako smiče muški i ženski rod.