Osoba broj devet, osoba broj deset i sve ostale osobe koje su defilirale kroz moj ured, sjedale meni nasuprot, smješkale mi se, nastojale ostaviti što bolji dojam, gledale u bakrorez koji je visio na zidu i pokušale ga komentirati kao dio mog dobrog ukusa ne bi li mi se dodvorile, osobe iz finih obitelji, odličnih preporuka od profesora s fakulteta kod kojih su bez problema s visokom ocjenom prošle na plaćenom ispitu, pismene, kulturne, načitane, manje načitane, namirisane, kravata zategnutih oko jakih muških vratova kao i one podrhtavajućih grudi koje žele iskočiti iz push up košarica, razbarušenih, zalizanih, dugokosih, izbrijanih, s debelim zlatnim lancima oko vrata ili bez njih, sve su imale svoje pozitivne strane koje su mi nudile na širom otvorenom dlanu i tko zna koliko onih manje pozitivnih koje sam morao sam otkriti postavljajući trik pitanja i tražeći brzo snalaženje u postavljenom zadatku.