i ne ide sve kroz priču. reći ću samo kad je bio najpotrebniji ikad je došao/odradio i rekao par rečenica. svaka je bila istinita, točna, njegova i životna. bez suvišnih detalja o njegovoj intimi. i to kad sam imala 27. godina.: mig: subjektivno daje jer fenomenalno poznaje umjetnost, detalje, za razgovor nema boljeg sudionika. o vinima, hrani, detaljima koje je skupio kroz život. objektivan je da se o njemu vrlo malo zna. koga je volio, kako se probijao, što mu ja značim, recimo. neće savjetovati, al ` ga nemoj ni pitat što se dogodilo. nema tog odgovora.

da evo sjetila sam se da bi opet nešto mogla našvrljati tu. iako nikad nemam inspiracije al okei. ja sam vam glavnom okei.. život mi ide nekim svojim tokom.. škola, praksa, trening, izlasci.. i tako.. još malo pa je škola napokon gotova. i ljetooo.hvalim te bože... jedva čekam stavit mozak na pašu.. izležavat se koliko hoću.. radit sta hoću.. kupat se.. izlazit.. ahh. a naravno. svi to čekamo. i takoc. još razmišljam o premještanju u komercijaliste.. jer ovi neki pojedinci iz raza ne zele da odem.. jer ću im falit.. a jbg. moram razmišljat o svojoj budućnosti.. drago mi je sta im nešto značim i sta ne žele bit sljdeće godine bez mene.. ali sve ima svoje prednosti i nedostatke. ehh. neke stvari mi još nisu jasne. i neznam ko mi govori istinu.. a ko sere. mah. zapravo ni nezanima me. nek svatko govori sto hoće. ja imam svoj život i ne želim se zamarat tim stvarima. ehh. i takoc. željela bi pozdravit neke ljude do kojih mi je stalo: debbie, teja, sena, jan, helly, daria, mala ana, elis, kika.. nina, čiba, barbara.. a tu je i još jedna osoba. ali neznam da li je njoj ikako stalo do mene. ehh. eto to bi bilo to ako sam nekog zaboravila sorry te. (btw nisam išla nekim redosljedom.. nego tako..) eto.. idem ja polako.. uzivajte mi. volim vas sve.

Voljela sam biti zaljubljena, imati osjećaj da nekome nešto značim, da sam nekome posebna, voljela sam osjećaj da imam nešto, neku vrstu veze, helooooo, kakve veze, ali eto barem nešto... jer to je bilo prvo NEŠTO u moje 23 godine, prvo uzvraćeno nešto, duže od 2 sata.

dajem ti sve moje uzmi i odlazi ali te jedno molim više mi ne dolazi izdržala ne bih da si tu kraj mene da te ne mogu dotaknuti da mi naviru uspomene bila sam ti samo broj samo lice i ime da ti ništa ne značim zakuni se svime vidim da ti oči lažu znam da me voliš da te ostavim uzalud moliš bit ći ti u snovima san ću ti krasti mogla sam zauvijek tvoja biti a sada ćeš noćima patiti

Netko kome nešto značim, netko tko se oko mene trudi, netko kome je stalo.

Tebi me davno privukla sila što slapu daje snagu i žamor al ' tvoja ljubav uvijek je bila ledeno sunce, ugrijan mramor Uvijek si htio na drugi način da budem ljepša, tiša i manja a ja još ne znam da li ti značim više od mora i putovanja

Nisam ja vrijedan truda niti u bilo kom pogledu značim nešto da bi osoba tvog obrazovanja i znanja gubila vrijeme na mene i " posvetila " mi bilo što.

Najženstvenije se osjećam kada me suprug nježno drži za ruku i nakon 15 godina braka i ne stidi se pokazati pred drugima koliko mu značim.

Još jedan svijet u kojem nešto značim....

Zašto bi uopće obraćao pažnju na mene, što mu ja značim?

Bojim se da nikome na značim dovoljno da bi me čuo

Možda zato što mu još uvijek nešto značim.....

Baš ti ništa ne značim riječi su kojima će vas ponovno kao i svake dočekati vaše ljepša polovica.

Mislila sam, pa naravno, ipak i ja nešto značim u toj gužvi, doći će bar na stisak ruke. a da znaš da mi je trebala prijateljica. ta prijateljica koja nije stigla izdvojit vrijeme za mene. ili koja je zaboravila.

Znam koliko bi to značilo navijačima Zadra isto kao što značim koliko im znači dobiti Cibonu ili Partizana.

napisah post... i... što se dogodi...??? ja zajebem... a nema veze... (da vraga) uglavnom.. osječam se zadovoljno sebom... danas... ali... upravo lupam po tastaturi, grizem nokte, a suze... suze same klize niz obraze... bojim se pričati o zadovoljstvu koje osječam jer znam da ono duge neče trajati... već za nekoliko sati pojavit će se nešto zbog ćega ću ponovno pasti u depresiju. osječam se kado da sam u nekakvoj zamagljenoj kugli. niti mogu izačiu iz nje niti mogu vidjeti kroz nju. sve je tako mutno. vidim tek nekakve čudne sjene.vidim da se oko mene svijet kreće ali ne mogu vidjeti kako jer oči kroz koje ja gledam ne može se vidjeti ništa osim tih beznadnih sjena... koliko puta poželim ići protiv tog bića koje mi ne da gledati lijepo na svijet i na sve što me okružuje... koliko puta? nebrojeno mnogo... ali onda, onda shvatim da se ne mogu boriti protiv njega jer tko sam ja? ja sam samo jedna crna mutna točkica na ovom svijetu... što ja značim ovdje... pa čitava kugla može se kotrljati ali mu nedostaje tek mala sitna krhotina... zar ne?

malo prije sam završila dvosatno pečenje palačinaka. crknula sam. sve sam manje i manje u depresiji. odkad me " onaj moj " nazvao osječam se bolje. a osječam se bolje ne zato što me nazvao. no dobro i zato ali prvenstveno zbog toga što znam da barem netko misli na mene. da bar nekomu nešto značim u jebenom životu. sretna sam. dobro ne baš sretna ali onako nešto čudno. ona knjiga me nekako dignula iz mrtvih.

Eto, samo se nadam da će drugi shvatiti na jesen da ako si povučen, da to ne mora značiti da si loša osoba. i da se te povučene osobe mogu promjeniti. bila sam mnogima rame za plakanje i osoba kojoj su mogli reći sve i izvući savjet. još uvijek ću to biti, samo mi je žao što su me mnogi čim su me iskoristili napustili i opet sam za njih bila samo jedna sjena u ovome svijetu... ali ja ih nikada nisam izdala kao oni mene... ali neka... ima i dobrih prijatelja kojima značim i nešto više...

meni nije mainstream muzika sterilna i dosadna - isti je kurac ko prije 1000 godina - 2 posto zanimljivih i kreativnih momenata i 98 posto korištenja " formule " (značim onoga što donosi pare i široku publiku odnosno jedine stvari koje mainstream zanima).

Ja ne značim ništa, ja sam vaš brat koji je po Božjem određenju postao vaš otac.

Preklinjem BBB-e ako im ja išta značim da nam još daju kredit mjesec dana, a onda ukoliko ne uspijemo neka proradi metla.

Ako mu već nešto značim, zašto me onda ne može, naprimjer, zagrliti prije spavanja?

Što ako kažeš da ti ne značim ništa? A ipak vidim nešto u tvojim očima »ovo je dio teksta, treba ga još obradit, dobro zvuči ok je mjuza-punk, al sve je to još moja stvar i još razmišljam s čim da se bavim u životu još sam uzela jednu pjesmu od Bijelog Dugmeta i u jednoj (manje poznatoj) pjesmi neka se ženska baš smješno dere, izrezala sam taj dio, dodala svoje riječi, a pjesma bi kao trebala bit sprdnja iz narodnjaka, al nije to ništa zlonamjerno, ja dok skupim pravi bend već budem sam snimila cijeli CD, al sumnjam da ću ga ikad skupit a vjerojatno ću snimit CD al ga nikad neću objavit bit će to samo between me my friends, kao i Marinov Jackass-eh to je ludnica, upravo se spremaju snimit novu sezonu e to ću baš morat vidjet i to bi bilo sve za danas. pusa svima

I ne samo za mene, već i za mnoge ljude koji su ga poznavali (susjedi, rođaci) i koji su znali koliko mi znači i koliko ja njemu značim.

To ne značim da me njihove reklame ne nerviraju, oooo... da.

E pa onda sam shvatila da ga doslovno boli dupe za mene, i da mu značim isto kao i vezica od njegove patike, jer jednostavno nemože biti emocija ako mu ja nisam dovoljna i točka.

Do sad su me obično oni napuštali, jer ja to ne mogu, ali ovaj je to probao, a onda gadno naje, jer je skužio da mu previše značim, pa se vratio.

Predamnom je sada velika bitka sa vlastitim razumom i osjećajima, nadam se da ću što prije shvatiti što želim i što imam u životu, te da ću se uvjeriti koji su mi prijatelji kojima značim nešto.

Neka ih, misli HR, kad je toliko dugo obigravao oko mene sigurno mu nešto značim i neće me sad ostaviti, ali moram mu pokazati da nisam samo ukras.

- kad bih nekome baRem mogLa usmjeRiti ove Riječi... a ne mogu... sve što mi je ostaLo su snovi... ne vjeRujem u obećanja, ne vjerujem u nadu... vjerujem i živim u realnosti... koja je možda za mene čak i prerealna... ali, možda... možda se nada vRati... kada će me voljeti netko kom život značim...