Tužba za naknadu štete zbog povrede zaštićenih znakova razlikovanja je kondemnatorna tužba.

Zahtjev za naknadu štete mora biti postavljen zajedno sa zahtjevom za utvrđivanje povrede ili ugrožavanja prava, a može biti postavljen kumulativno i sa ostalim tužbenim zahtjevima koji su za slučaj povrede, odnosno ugrožavanja zaštićenih znakova razlikovanja predviđeni odredbama ZID i ZŽ.

Unatoč činjenici da su posljednje izmjene zakona kojima se regulira zaštita znakova razlikovanja izvršene pod utjecajem Direktive 2004/48/EZ iz odredbi ZID i ZŽ na prvi pogled se čini postojanje određenih odstupanja od pojedinih stavova Direktive 2004/48/EZ.

Iz ovako postavljenih odredbi nameće se pitanje što bi sve predstavljalo štetu kod povrede znakova razlikovanja i koju bi od ranije navedenih metoda trebalo koristiti za utvrđivanje visine stvarne štete?

Ovako široko postavljen krug tužbenih zahtjeva koji stoje na raspolaganju nositelju povrijeđenog znaka razlikovanja posljedica je posebnosti prava koja proizlaze iz zaštićenih znakova razlikovanja, ali i posebnosti načina na koji ta prava mogu biti povrijeđena.

Za razliku od ostalih tužbenih zahtjeva koji se mogu smatrati i djelomično preventivnim u borbi protiv krivotvorenja zaštićenih znakova razlikovanja, ovaj tužbeni zahtjev je za nositelja najzanimljiviji jer je njegov cilj da se nositelju nadoknadi sve ono što je izgubio zbog zlouporabe njegova prava.

Na osnovi gore iznesenog vidljivo je da krivotvorenje i piratstvo zaštićenih znakova razlikovanja uzrokuju gubitke nacionalnom gospodarstvu, ali da najveće gubitke ipak trpe nositelji zaštićenih znakova razlikovanja.

Najnovijim izmjenama hrvatskog zakonodavstva koje su posljedica procesa usklađivanja sa europskim zakonodavstvom, na području građanskopravne zaštite znakova razlikovanja došlo je do ujednačavanja građanskopravne zaštite sukladno odredbama Direktive 2004/48/EZ, tako se kod povreda zaštićenih znakova razlikovanja predviđaju mogućnost postavljanja više tužbenih zahtjeva protiv povreditelja zaštićenog znaka, pa je tako nositeljima industrijskog dizajna i žiga, ostavljena mogućnost podnošenja tužbenih zahtjeva:

Ovakvim pristupom, koji ne mora uvijek predstavljati dvostruki iznos koji se plaća za korištenje znakova razlikovanja, već bi ovisio o stupnju krivnje oštećenika zasigurno bi u svakodnevnom životu ispunio osnovne kriterije zaštite prava nositelja zaštićenih znakova razlikovanja od neovlaštene upotrebe.

Izmjenama Zakona o industrijskom dizajnu i Zakona o žigu izvršenim u skladu s odredbama Direktive 2004/48/EZ o provedbi prava intelektualnog vlasništva izvršene su značajne izmjene u obeštećenju nositelja zaštićenih znakova razlikovanja.

Nositelj prava zaštićenih znakova razlikovanja temeljem čl. 56, st. 2, ZID i čl. 78, st. 2, ZŽ, može tužbom zahtijevati plaćanje naknade u iznosu kojeg je s obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u ugovoru o licenciji, da je sklopljen.

4.2. Vrste štete kod povrede znakova razlikovanja

Zbog posebnosti nastanka povrede zaštićenih znakova razlikovanja ponekad gubitak poslovnog ugleda može predstavljati veću štetu od stvarne materijalne štete.

Neki autori smatraju kako gubitak nastao povredom poslovnog ugleda zapravo predstavlja izgubljenu dobit, a ne nematerijalnu štetu, što je po mišljenju većine drugih autora neprihvatljivo, a u prilog nematerijalnoj šteti kod povrede znakova razlikovanja može se iznijeti i činjenica da je povreda poslovnog ugleda svedena pod povrede prava osobnosti.

Tako bi sud ako procijeni da to težina povrede zaštićenih znakova razlikovanja i okolnosti slučaja opravdavaju, mogao dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete.

Na kraju valja zaključiti da prilikom određivanja visine neimovinske štete zbog povrede zaštićenih znakova razlikovanja sud bi trebao voditi računa o tome da suđenje u predmetima neimovinske štete zahtijeva pravičnost, a ne matematiku koja proizlazi iz mehaničke primjene Orijentacijskih kriterija.

Nositelj zaštićenih znakova razlikovanja temeljem čl. 56, st. 4 ZID i čl. 78, st. 4 ZŽ čije je pravo povrijeđeno može kumulirati tužbene zahtjeve za naknadu štete, a obveza je suda da prilikom odlučivanja o kumulativno postavljenim zahtjevima pazi na opća načela iz ZOO a, odnosno da postavljeni zahtjevi ostvare svoj cilj.

Zakonske definicije različito određuju pojmove znakova razlikovanja, unatoč tomu isti imaju određene zajedničke karakteristike.

Prva, karakteristika znakova razlikovanja je da svi znaci koji služe za razlikovanje robe moraju biti različiti od već postojećih znakova obilježavanja i moraju po svojim vanjskim obilježjima, biti novi u gospodarskom prometu, i razlikovati se od ostalih znakova uvjet distinktivnosti, odnosno novosti.

Da bi nositelj prava znakova razlikovanja mogao podnijeti tužbeni zahtjev za naknadom štete, odnosno da bi neka radnja štetnika predstavljala povredu prava znakova razlikovanja potrebno je kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki:

Po uzoru na čl. 13 Direktive 2004/48/EZ naši zakoni (ZID, čl.56, st. 3., i ZŽ čl. 78, st. 3) kojima se uređuje zaštita znakova razlikovanja predviđaju mogućnost podnošenja tužbenog zahtjeva za vraćanjem stečenog bez osnove, pri čemu je određeno pravo nositelja zaštićenog znaka razlikovanja da protiv svake osobe koje je bez osnove u pravnom poslu, odluci suda ili zakonu neovlaštenim poduzimanjem zakonom propisanih radnji povrijedilo zaštićeni znak razlikovanja ima pravo podnošenja tužbe za vraćanjem ili naknađivanjem tih koristi prema općim pravilima o stjecanju bez osnove iz ZOO.

Ta dobit je rezultat povezanog djelovanja raznih okolnosti, tako da oštećeni može računati na jedan određeni dio dobiti koji je u neposrednoj uzročnoj vezi sa povredom zaštićenih znakova razlikovanja.

Iako se takvim propisima proizvođačima određenih proizvoda (primjerice vrste francuskih sireva i vina) dodjeljuje svojevrsni monopol na upotrebu imena regija u svojim proizvodima, u teoriji se smatra da takva upotreba ima opravdanje u osiguravanju visokog nivoa kvalitete proizvoda i time zaštite prava potrošača.Upravo iz ovih razloga, zakonska zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla (GI ' s, odnosno geographic indicators - geografski indikatori) je slična zaštiti koja se pruža određenim vrstama intelektualnog vlasništva, pogotovo znakova razlikovanja.

Iz ovako postavljenih odredbi o šteti nameće se pitanje je li je naš zakonodavac prilikom posljednjih izmjena postupio ispravno kada je kod tužbenih zahtjeva za naknadu štete zbog povrede znakova razlikovanja (industrijski dizajn i žig) uputio na odredbe ZOO, ne uvažavajući posebnosti nastanka štete kod povrede prava nositelja zaštićenih znakova razlikovanja.

Naime, raščlambom svih tužbenih zahtijeva koji se mogu podnijeti zbog povrede zaštićenih znakova razlikovanja dolazi se do zaključka da je za većinu dovoljna objektivna odgovornost štetnika.

Ako uzmemo u obzir da je kod zahtjeva za obeštećenje nositelja zaštićenih znakova razlikovanja nositelju ostavljena mogućnost postavljanja tri različita tužbena zahtjeva, postavlja se pitanje kada će se primijeniti kriterij subjektivne, a kada objektivne odgovornosti.

Metoda se sastoji u utvrđivanju i novčanom iskazivanju razlika u imovini oštećenika usporedbom stanja u kojem bi se njegova imovina nalazila da nije došlo do povrede zaštićenih znakova razlikovanja sa stanjem u kojem se njegova imovina nalazi poslije povrede zaštićenih znakova razlikovanja.

Ovako obračunata šteta obuhvaća korist koju bi oštećenik da nije bilo povrede prava zaštićenih znakova razlikovanja, ostvario prema redovitom i predvidljivom tijeku stvari.

Njena mana je, međutim, da počiva na jednom hipotetskom tijeku događaja koji bi se dogodili da do povrede znakova razlikovanja nije došlo.

Savez pruža usluge pretraživanja stanja tehnike, čime inovatori stječu uvid u mogućnosti dobivanja zaštite u RH i inozemstvu, odnosno usluge savjetovanja i vođenja postupka zaštite izuma, modela i znakova razlikovanja u RH i inozemstvu (EU, SAD, Ruska Federacija).