Za ove smo sada (najvećim djelom) kriminalci, odnosno u najmanju ruku " osumnjičeni ".. jedino su izuzetno blagi prema pederima i transrodnima... mislim da je drug Lučin tu odigrao presudnu ulogu... toliko je " pederizirao " organe unutarnjih poslova... da su te u stanju izcipelarit ak nešto zucneš protiv tih jadnika

s druge strane, da me ne bi krivo razumili, ja mislim da za takvo stanje uopće nisu krivi oni koji su (pre) rano zapeli u procesu obrazovanja, po meni glavnu krivicu snose obrazovani. rijetko ćeš naime čuti od nekoga s diplomom da kaže: ma vidi onog mesara kakko šnicele riže, ko ni sebi ni svome. pa taj ni šnicelu ne zna odrizat. radije šuti i trpi sve u strepnji da mu dotični nešto ne podvali. a tko tek smije dovesti u pitanje znanje našijieh poljoprivrednika, usudi se ako imaš jaja reći babi na pijaci da je uništila kumpire (svaki zavatila motikon i sad gnjiju). ista ona koja će s neskrivenim zadovoljstvom dovoditi tvoju diplomu u pitanje, pa makar ti bio licencirani stručnjak za oraclove aplikacije ne trpi ni da je krivo pogledaš, a kamoli što zucneš protiv njezine struke, naime uzgoja blitve, sponjaka ili već spomenutih kumpira.

Sve mi se podr... ovaj, pobrkalo.: ne zna: Pa, čoe ' če, ne bi pogodijo ni da mi te ćaća napravijo... Baš sam se ja to pitala neki dan, ali mislim da će me napast svi malo kulturniji i obrazovaniji, pa reko, ćuti, bre, ima da te nema samo da mi zucneš protivu nekih manjina... i tako ja ne otvori ' tu temu, a nije da ne bi.... nego, imadeš li ti mišljenje ili, onako, samo pitaš, da osluhneš dah forumaša...?

Govno jedno, ako još nešto zucneš u novinama bit će ti preuski zidovi mrtvačnice, vikali su i tukli ga bejzbol palicama, na svaki udarac trzao bi se kao skakavac otrgnutih nogu, vukli su ga po pločniku i nisu se prestajali derati smradu jedan, eno ti gore škripe nebeska vrata.

- Ali zucneš li o problemima bježim.

Potrka zna da nisu radili što ćaća i mater rade, već međusobno što čobani sami sa sobom, tek što se čobani ne grče i ne tresu, niti ovako miruju kao živi mrtvaci, već odmah ljudski razgovaraju kao da ništa nije ni bilo. Možda su i zamantali, pomisli Potrka, te drenovačom Turčina badnu, na što ovaj skoči i prosikta: Nek te šejtan nosi To i Vrtirepku dozove k sebi, te i ona noge kao opruge, otrese i poravna módru, pograbi Potrku za rukav, skoči s njim preko plota i još mu u skoku kršćanski zaprijeti: Ako ikom zucneš, varićak ću ti žeravice u prkno sasuti

Lakše je s proračunske sise docirati o svoj sili prava koju bi djeca trebala uživati, a bez da i zucneš o obavezama.

Ali, ako opet zucneš koju prostačku, čut ćeš svoje.

Prije sudjelovanja u znanstvenoj PREVARI treba potpisati ugovor o tajnosti PROJEKTA koji ti ONEMOGUĆUJE iznošenje pojedinosti prevare bilo kome... A ako zucneš-pripremi se na milionske iznose za sudove, šikaniranje na poslu, otkaz i propast obitelji i karijere, a ako si extremno uporan... možda zagrobno mjesto.. Živjela " znanost " (Arpad Pustai, stvarni lik iz knjige Sjeme obmane. prikaži cijeli komentar

subaru: 20:51 08.04.12 ' Noame ne pušim tvoje fore, kao največi citirajuči filozof današnjice kao i Marx najcitiraniji neživući, interesantno on ni da zucne negativno o Rotšildima koji su ga kreirali da gojama zamanta ganglijama a ti ni da zucneš protiv recimo Rokingfelera koji je za tvoje sveučilište dao 100 milja dolarosa, al hau kam da ste oba jodiji, ma nemoj mi reći slučajnost, ne vjerujem vam ni kad pričate kontra Mislim da nitko nije dao tako snažnu kritiku Izraela i USA kao Chomsky.Kad sam to čitao, nisam mogao vjerovati.

Jedna rijeć, loše.. onda se većina ljudi pita zakaj ne komuniciram previše s ljudima, zak zapostavljam sve i zak se maknivam od svih.. upravo zbog tih gamadi koja hoda po svijetu bez života i sam gleda nekog kom bi se mogla umješat i sjebat ga.. nabijem ih sve na krasan kurac. i tračeve njihove, i laži koje svaki put smisle. kolko čovek može bit jadan da ide takve gluposti smišljat. kolko sam se ja tračeva naslušala o sebi, i o drugima.. priznam, ko klinka sam voljela puno tračat, al da bi ja nekaj zmislila pa rekla: S nikad. uvijek sam slušala druge i prenosila to isto trećima.. opekla se par put i prestala tračat. svatko treba naučit na svojim greškama, jer od drugih se može sam upozorit i pokušat ne napravit istu grešku.. al ne i naučit.. samo iz svojih greška se ući.. al ljudi, kužim da klinci vole smišljat i tračat. jebemu mater, mi smo već odrasli i kak se netko još može hranit lažima ii glupim tračevima.. pa daj si nađi život i potrudi se mal u životu uspjet, a ne da lažeš sve kaj zucneš. takve ljude bi tak namlatila, sam ih treba sve dobro nalupat. najradije bi se maknula od svih i ošla živit na neki pusti otok, sama. il s osobama koje volim. et, potrudila sam se zadnjih dana počet mal komunicirat s ljudima, još prošli tjedan.. mal počet izlazit s društvom van.. pričat s osobama s kojima se dugo nisam vidla nit čula.. i pričala s jednom osobom s kojom si nisam bila dobra kojih 2 i po god. i više.. burna prošlost. prije sam mu sve vjerovala, uvijek bi me pridobil sam da kaže par rijeći, pa makar i bil kriv. da, voljela sam tu osobu kojih 5 god, ak ne i više. i kad sam ju zadnji put vidla, shvatila sam da na taj način, ništa, al ništa više ne osjećam. i tu mi je drago. gledam ga u potpuno drugačijem svjetlu, ne ko dobru osobu, nikako. nakon sveg kaj je napravil i rekel, nemrem ga gledat ko dobru osobu, mogel bi on bit i tekak dobar da oče, al kad je jednostavno pokvaren i nemre se promjenit, isto ko i jedna žesnka koju znam i s kojom imam burnu prošlost isto. plakala, molila za drugu šansu, klela se da se promjenila, rekla da se oče promjenit, da sve shvača. da više nikad neće lagat, nit kaj sl. a et, nije mi trebalo dugo da shvatim kak je ostala ista, i gora. sam kaj ona zna sve kaj mislim o njoj. kad imam kaj o kome reć, velim sve. kad kažem da je netko loša osoba, ta osoba zna da ja to mislim o njoj. ne pričam za nekog da je loš i onda si kasnije dobra s njim, ko mnogo ljudi kojih znam. to me jednostavno tolko nervira. prije sam sam šutila, puštala si mira.. al počinje ić na živce, reko iskrena budem ma kolko me netko mrzim zbog tog, jer upravo to. ljudi ne vole lošu istinu, sam dobru. a nit loše mišljenje, sam dobro. a ja.. ja imam o sebi sam najgore mišljenje i očekujem sam najgore mišljenje. znam prihvatit svakakvo mišljenje, osim komplimenta.. to se trudim bar reć hvala.. makar mi neide xd ugl, skrenula s teme.. jednostavno mi se gadi ovaj svijet i ovi ljudi. ima tolko pokvarenih i dvoličnih ljudi, zat se makivam od svega, zat se zatvaram u svoju sobu jer sam tam najsigurnija i najmirnija. makar me to mjesto počelo tolko nervirat i činit živčanom da nemrem puno držat tu.. svaki tren proveden u toj sobi samo tjera na mržnju, depru, tugu.. previše loših misli je u toj sobi, previše loših trenutka.. loše misli sam kruže zrakom.. nema dobrih misli, sve potonule u nepovrat. sve izgubljeno.. jednina svjetla točka mi je bil on.. shvatila sam da mi treba netko na taj način.. da se osjećam potpuno i ispunjeno.. obitelj i on.. frendovi, također. bolje imat par ljudi kojima možeš vjerovat nek tonu ljudi koji te zapravo mrze kad nisi kraj njih. netreba to meni, dok got živimo shvačamo ko su nam prijatelji. al s vremenom se naučiš sam živjet sa sobom, kak ja.. ne se voljet, na tom moram poradit.. da se pomirim sama sa sobom i krenem živjet kak spada.. dosta je bilo zatvaranja, uništavanja i depre.. trebam počet živet, idu godine, više nisam dete. nisam srednjoškolka ni osnovnoškolka koju briga za sve, koja nema nikakve obaveze i ništ sl.. a et, lako reć, teško napravit.. samo bi htela bit ko prije, zatvorit se u sobu i da me boli kurac za sve.. da nemam nikog, d a se maknem od svih.. loše društvo sam imala podosta, radila stvari na koje se ne ponosim i za koje bi sve dala da mogu promjenit. moje djetinstvo, od kad sam počela shvačat kaj to znači živet i kakav je svijet.. poslje četvrtog osnovne.. nije oke.. imala sam sve, obitelj koju svatko može poželjet, koji bi sve dali za mene.. makar su mi starci razvedeni i to dosta utjecalo na mene jer se desilo onda kad mi je mama najviše trebala, i treba još.. kroz te godine odrastanja rijetko sam vidla mamu, a to rijetko se pretvorilo u naviku i ostalo na tome. žalosno i pre žal mi je radi svega kak se i ja ponašam prema mojima doma, al jednostavno sam takva, i nemrem pokazat osjećaje, rađe se pravim hladna i da me briga nek da pokažem da mi stalo. i mrzim se zbog tog.. jendostavno djetinstvo mi nije bilo lijepo, jer sam si sama napravila da mi nije lepo. s tim zatvaranjem i odvajanjem od svih.. navikla se i sad se teško prilagođavam svima.. i teško ulazim u taj svijet odraslih.. odustajem svaki dan, a opet svaki dan živim.. svaki smisao života gubi opče smisao, a opet živim.. htela bi nestat i napustit sve.. al kad te to nekaj drži na životu.. da nemam doma svoje, bila bi odavno mrtva.. ne volim sebe, ne volim kak sam sagradila mišljenje o sebi koje se na početku temeljilo na mišljenju drugih. osnovna mi bila koma, bila sam pre hiperaktivna i zato su me ljudi iskorištavali i uništavali mal po mal. imala lažne frendice, nisam bila prihvaćena u društvu baš.. jednostavno svi su mi zabili nož u leđa kad got su stigli, a ja bi im ponovo uvijek dopuštala.. nisam se znala branit nit izborit za sebe, ko uvijek najlakše mi je bilo odustat i maknut se od svega.. s vremenom sam se počela i mjenjat, i srednja me dosta promjenila i naučila dosta svemu.. al opet se osjećam tako glupom i htela bi sve ponovit i tolke stvari promjenit.. nisam se dobra sagradila, bez cilja, bez samopouzdanja, bez ičeg lutam svijetom.. nit pametna, nit snalažljiva, ništ.. sam uništavam sebe i ostale.. i nikak da naučim.. jednom bi trebalo bit dosta, dosta tog svakodnevnog živciranja i depre.. samo je pitanje kad.. pa da još o jednoj stvari pišem.. mislim da sam ušla u svijet zaljubljenih, nakon tolko dugo vremena.. opet sam se sjebala.. opet sam otvorila svoje misli i sebe pogrešnom.. i jednostavno više nemogu tak. prvi put nakon dugo vremena sam osjetila da bi to moglo bit to.. prvi put sam osjetila tolku snažnu volju, kakvu nikad u životu nisam.. i usprkos tome kaj sam se bojala, išla sam do kraja, trudila se, i davala sve od sebe.. očito ne dovoljno.. i da priznam, da mogu birat da sve ponovim il da ga jednostavno nikad nisam upoznala.. birala bi da mogu sve ispočetka s njim i da ga pokušam zadržat.. promjenil me je.. daljina nas dosta sjebala mislim.. da smo bliže.. možda bi nam i bolje bilo.. isto je i on sjebana osoba, povjerenje je sjebano.. nisam ni ja vjerovala nikom.. dok nije on ušel u moj život i napravil totalno urnebes, promjenil me, pomogel mi da pobjedim gotovo sve strahove, uz njega sam se osjećala sretno.. on me spašaval od depre, on mi je bil jedina svjetla točka u svem tom lošem kaj mi se događa.. a sad? sad se već 2 tjedna nemogu pomirit s tim da je gotovo.. da ga više nema, i da ga više nebude.. i sad to zadnje vrijeme trošim na to da se čim više čujemo prije nek i njega napustim.. dok got se nadam, dok got mislim kak možemo još bit skupa.. idem dalje, i držim ga u svom životu.. samo je ovaj vikend sad presudan.. previše razmišljanja, živciranja, stavova, i sveg tog kaj bi se moglo dogodit.. razmišljam i o dobrim i o lošim stvarima.. svjesna sam i jednog i drugog događaja, samo znatiželja pomješana s nadom i strahom radi svoje.. oču znat kak bude sve bilo, kak bude sve završilo.. nemrem opisat osjećaj praznine i opet bjesa i ljutnje i depre koji osjećam.. mislim da sam si za sve sama kriva, za sve kak se osjećam i za sve kak sam si skrojila svoj život.. neznam zak živim, trebal je na mom mjestu živet netko prepun života i prepun sreće, jednostavno prepun snage za borbu ma kolko ovaj svijet bil okrutan.. ljudi počeli razmišljat sam kak bi njim bilo bolje i kak bi mogli sjebat druge... di je nestala ljubav? ljubaznost? uljudnost? di je nestala sreća? zakaj su ljubav i sreća dopustile mržnji i nesreći da prevlada svijetom i ljudima.. zakaj Bog to sve mirno gleda.. zakaj nas kažnjava tak.. previše pitanja a premalo odgovora.. previše živciranja bzvz.. zakaj strah vlada svime.. di su borbe, nade, vjerovanja, di je jakost u nama da prevlada sve loše trenutke.. di je složnost.. složni budemo svi onda kad bude smak svijeta na najmogući način i kad nam bude svima samo jedno zajedničko; molitva za život i spasenje. svijet može bit tolko dobar, tolko toga nam može pružat, a mi idemo protiv njega.. sam zato jer nas nekoliko budala vodi kroz sve a mi nemamo jebenih muda suprostavit se tome i nać neko lijepo rešenje. dosta je bilo tih sranja.. lako pisat, lako pričat.. al treba sve to i pokrenut.. kad čovijek ima moć i novac, nije mu više bitna sreća drugih ljudi, nit odgovornost prema drugima.. kroz sve nas vode sam jebeno sebična i dvolična gamad. opet kaj ja tu mogu..? poštivat svijet, prirodu, ljude? kad su ljudi takva pohlepna gamad postala.. sve je postalo tak hladno, bezosječajno.. propadamo iz dana u dan sve više.. a nikog nije briga.. kad se sreća i ljubav probude, svijet bude postal bolji.. treba nam spas, treba nam nekaj kaj nas bude spasilo.. nikad nije pre kasno.. zat me vjera u Boga drži.. previše živciranja oko toga, a nema odgovora nigdi.. najlakše odustat kak to svi uporno rade.. možda se i sjete tog o čem pričam.. al sve to brzo ode u zaborav.. žalosno je to.. kolko ljudi više ne primječuju ono lepo vani.. kolko ljudi ne gleda ono savršenstvo vani.. prirodu koju tolko obožavam.. životinje koje su pametnije od nas ljudi. eh, mogu sam sanjat o tom pustom otoku.. al svaki izlazak iz moje sobe me sam spusti na zemlju.. svaki izlazak u taj odvratan svijet, ubije moja lijepa razmišljanja.. uf.. jesam se raspisala.. da.. trenutno mi okuplja misli sam to kaj mislim o njemu.. non stop.. i to kaj neznam kaj on misli.. i to kaj neznam na čem sam.. i to kaj neču vjerovat da više nebudemo skupa.. al et, subota.. dan odluke i dan kad bum sve znala.. zanima me sad užasno jako.. i nemrem čekat više.. tek je srijeda.. sam se mogu nadat i dalje. i pokušat vjerovat da bude sve oke.. i still believe in you... in us.. i only need that you believe too.... i hope you hear me.. 19:55, Komentiraj 0 Print 18.07.2010... al osmjeh tvoj je kriv da znaš što me osvajaš volim osmijeh tvoj, baš dobro ti stoji.. još ti bolje stoje poljupci moji..

Povremeno zucneš koju pametnu, a onda, oprosti na izrazu, sve zasereš neumjesnim komentarima.

Što se tiče bahatosti i visine, to je već malo teže dočarati, ali se ogleda kroz arogantno nedopuštanje da riječ zucneš, a kamo li nešto kažeš.

Triput ne zucneš ništa o izuvanju, četvrti put također nego očekuješ da sami shvate da su se pravila promijenila iako ti šutiš ko zaliven?: rolleyes:

Jedino ako misliš glumiti da si el hablante nativo ali mala je vjerojatnost da te neće skužiti čim zucneš.

Još uvijek Izrael uživa ogromni kredit steknut za ww2, što je zapravo krajnje degutantno... pljuska svim žrtvama rata, ma koje nacije, vjere ili boje kože bili... čim zucneš o nekoj nepravilnosti i grozoti koju čine danas slijedi: " ali znate holokaust... da se ne ponovi opet... vidite te antisemitske izjave... kako mi žrtve možemo pogriješiti u ičemu... pa mi smo ubijani sustavno... ali aušvic... vidi rasizam... koji neonacistički stavovi... nedopustivo...

A ja mu umalo nisam rekao: " Čovjeće, zucneš li još jednom takvu glupost smatrat ću te za glupana " Ali sam se na vrijeme svladao.