Za one koje zanima kako zvučimo te što sviramo neka dođu na JUMF i poslušaju, govori Sauerborn.

Mi naime, na koncertima zvučimo jednako kao i na snimkama jer sami sve snimamo, imamo stalni vrhunski mandolinski orkestar (dvije mandoline, dvije akustične gitare i kontrabas). 8. " Klapa Maslina legitimni je sljednik najboljeg u šibenskom pjevanju - od toverne do koncertne dvorane... " rekao je Arsen Dedić za vas.

Možda zvučimo neskromno, no nakon toliko godina istraživanja i rada čvrsto stojimo iza svojih vizija.

Album izlazi početkom godine, a ovaj smo put promijenili producenta pa će zvuk na novom albumu biti siroviji i puno vjerniji onome kako zvučimo na pozornici.

Pisanjem o konstantnom i upornom ometanju prometa, točnije pješačkog prijelaza, od strane kamiona dostave u makarskim trgovačkim lancima i marketima, sami sebi već pomalo zvučimo poput pokvarene gramofonske ploče.

Nama su isprani mozgovi i zato zvučimo tragi-komično.

Tako je svejedno što dok pjevamo zvučimo lošije od Zepterovog pretis lonca, ne hodamo s dinosaurom od 70 godina i hvalimo se njegovim smokvicama (budimo realni, u tim godinama to tako zaista i izgleda), svejedno je što ne bacamo sisu gdje god stignemo da se javnost njome igra, nismo možda ni omiljena igračka u svlačionicama nogometaša pa nakon toga samoprozvana spisateljica a nismo ni fešn gurui, modne mace ni modni prasci da dijelimo svoje bisere loše obučenim sudionicima cirkusa zvanog scena.

Mi mu vjerojatno zvučimo kao hrpa engriš (piđin engrišh) Rusa iz filmova B produkcije J Kaže da ga sljedimo dio puta te će nam pokazati kuda da idemo dalje.

Hladan tuš, pola litre crne kave i to je formula kako svako jutro zvučimo veselo i odmorno

Zvučimo li kao iz neke propagandne poruke?

besmisleno je pisati o muzici. nepotrebno je i tvrdim nemoguće, usput. svekoliko rječenje, sporječkavanje, pisanje i piskaranje o muzici glomazni je gubitak vremena samoživih i egocentričnih. nego, na posao, da čujemo, što je to zvuk? najjednostavnije (i o tome wiki naravski šuti), to je sisavcima najpoznatija premisa muzike. hajdmo reć, on je njena prethodnica. ko pješadija i artiljerija carskoj diližansi. u tome i je fora; dok prašinari i topdžije ginu, kraljevna, pomno skrivena u bunkeru, čeka princa. i manikira nokte. ako ćemo pak o riječima kad zbore o zvuku, tu je puno gora startna pozicija. ponekad se riječ o zvuku uspije mimikrizirati u sasvim simpatičnog nametnika (oboje su samo sredstvo), ali u perspektivi nije partner za ozbiljniji brak. riječi su opće prostituirano dobro. njima je donekle moguće opisivati stanje, ali ne i materijalizirati, a kamoli oplemeniti esenciju. oduzimam svaki legitimitet pisanja o nedodirljivom ekstraktu muzike. o onome što nema oblik, materiju, kratku i jasnu definiciju i čemu riječi mogu samo škoditi. dapače, oduzeti joj, obesmisliti je. i još nešto; zvuk, dokazano je, ne prolazi kroz vakuum. nije loše promatran na dnevnoj bazi, vakuum je stvarna i metaforička konstanta genijalnog potencijala; rijetkima i rijetko alkemijom, slučajem ili greškom (prosječnom uspravnom dvonošcu neobjašnjivo), dopusti da iz zvuka iscijede nektar; muziku. te sretnike, vidjet ćemo ubrzo, zovu Nemirni. muzika je zvuku savršen avatar. ona je njegovo ovjekovječenje i konačni smisao. za razliku od zvuka, sve prisutnog i svakom dostupnog, muzika, unatoč uvriježenom mišljenju, sasvim je slučajna, sporadična pojava, gotovo eksces. i dok je zvuku svojstvena manje više kratkotrajna manipulacija senzacijama, muzika jest stanje. s druge strane, zvučna se uzurpacija doima postojanijom jer je muzici, na žalost, doseg tek kratkotrajni relief. kažu neki da se bave muzikom lažu. što bi to značilo? bavljenje podrazumijeva ovladavanje, kontrolu, a kontrola je u muzici ubojstvo s predumišljajem. ha, baviti se, kako to majčinski zvuči sorry, u ovom kadru ne vidim ništa osim ogromne pra-sise kojom nepoznati neimar doji svemir. stvarno pretenciozno sranje učinit će se lakonski, ali čvrsto vjerujem da je neznanje u ovom našem zvučnom slučaju sasvim poželjan početak. i sasvim neizbježan kraj. naprosto je super ne znati kamo i ne znati kako. (ako baš ne radimo u korporativnom biznisu, tamo je to prilično pogubno, haha) zato pliz, svi koji unaprijed točno znaju što bi i još točnije kako bi, ili ovo me posebno iznervira kako je nešto trebalo kreirati neka odmah idu doma. privilegija neznalica je igra, neizvjesnost, rječju njihov i samo njihov put. pritom rezultat gotovo da nije bitan. bitna je radnja, dječji otisak i trag u potrazi za bilo čime, pa tako i za muzikom. u vječnosti, naime, ima mjesta samo za tišinu. ona je samozatajni početak i kraj. svepristuni kozmički background. mama zvuka. pitam se kako, sto mu šuma darkvuda, uhvatiti/shvatiti zvuk, ako ne poštujemo tišinu? jer svaka intervencija u tišinu je opasna nepodopština. na koncu, zvuk = vibracija, a vibracija = ne - mir. svemir (osim što se u lošim pjesmama rimuje) fakat i jest nemir, s napomenom da prema Nemirnima zna bit nemilosrdan i gadan. zvuk, dakle, sam od sebe i sam po sebi nije muzika. ni šmokljanski vjetar, ni turbulencija žitonosnih silosa, ni gripozni tramvaj, ni zveket žetona iz blackjacka. ni gitarski e. da, ni on sam za sebe, osim što, eto tako, naprosto zvuči, ne predstavlja baš ništa. u vremenima polupanih lončića i pikselizirane stvarnosti devalvira sve odreda: ljudi, pojave i pojmovi. terorizirani zvukom umišljamo da nešto znamo o muzici. znanje je, kažu, utabano u riječima. a riječi su buka. pa smo za tu buku patentirali novi termin: cvrkut hm, a što ako je sav taj riječno zvučni metež ipak samo najobičniji prdež? okej, predajem se priznajem, i prdež je zvuk. evo dokaza da svi zvučimo ipak, riječima nećemo stići daleko, tamo gdje je muzici kuća. koliko god se trudili vibrirati.

U relativiziranju cjelokupnoga života, od politike do književnosti, ne iznenađuje da često zvučimo poput eha u praznini koja nas okružuje.

Uz rizik da zvučimo kao kopija Tonke Blaće, HNK stvarno ima najbolju (a moguće i najpametniju) publiku na svijetu

Mi zvučimo potpuno drukčije od velike većine klasičnih jazzera premda moram reći da se u Europi u posljednje vrijeme javlja dosta jazza sličnog onome što ja radim, a to je veza između improvizacije i tradicije.

vratimo se na ploču koja to nije. dakle, mnogi su nas nedavno slušali uživo i primjetili su kako manje zvučimo kao šarlo akrobata a više onako krkanski i da je više stvari na engleskom. e, pa to su nove stvari koje se ne nalaze na ploči koja to nije i samo što nije. one će se naći na idućem izdanju. otom potom.

Taj dan slavim i svoj 45. rođendan, pa pozivam sve koji nas vole da dođu poslušati kako zvučimo - zaključio je Gobac.

uskoro će nam nastup u srednjoj školi sesvete, ja i Tamara sviramo u gudačkom orkestru s još 7 članova 7 violina na 2 violončela, i to dva očajna violončela s tim da je jedna violina drugi razred znači da se zaključiti da katastrofalno zvučimo još ćemo tamo imat konkurencijuuu, puhači su npr. ooodlični bi će još zbor glazbene škole u kojem sam ja ponosni član e mi rulamo, ma rasturat ćemo sve tamo i još to nije sve sviram ja i u onom istom triu tak da vidite, ja sam vam poslovna žena hehehee

Zvučimo li kao oni s televizije koji vam prodaju i set noževa?

pa mi zvučimo kao meteo stanica: rofl:

U relativiziranju cjelokupnog života, od politike do književnosti, ne iznenađuje da često zvučimo poput eha u praznini koja nas okružuje.

Iako zvučimo kao marketinški materijal, oduševilo nas je što je sve ovo stvarno i istina te možemo reći da je ovo najbrži Android telefon s kojim smo se imali prilike susresti.

Golupčić: " Ja, ja želim da mi zvučimo savršeno.

Ideja je bila da ovaj put stvarno dobijemo zajedništvo benda, kako zvučimo na koncertu da tako bude i u studiju kazao nam je pjevač Aki Rahimovski nakon press konferencije u Spaladiumu tijekom koje je s Huseinom Hasanefendićem Husom, Berislavom Blaževićem i Marijanom Brkićem ' prošetao ' kroz 35 godina dugu povijest benda.

Kao fora je reći« hej, zvučimo kao iz osamdesetih ».

Iako bi nas prijatelji u takvim situacijama uvjeravali kako je sve u redu s vašim glasom te da tako zvučimo i inače, malo tko bi im vjerovao.

E da, ako možda zvučimo kao da pretjerujem s ovim najavama i izvještajima o metlama to je zato šta smo svi jako ponosni na naše članove.

Sada imamo sjajnu ekipu i mislim da zvučimo bolje nego ikad ranije.

Sad već postoji opasnost da zvučimo kao dežurni higijeničari, ali kosa i nokti mnogo govore o nama i upotpunjuju spomenuta pravila.

zvučimo kao ogranak knjiških vitezova templara;)

Vjerojatno zvučimo kao prosječan muškarac, no zbilja, morate pogledati.