dȃr m <N mn dȁrovi/dȃri, G dȁrōvā/dȃrā>

DEFINICIJA

1. predmet ili vrijednost što se kome daruje [dati na dar; primiti dar]
2. prirodna sposobnost za što [imati dara za što; nadarenost, talent

SINTAGMA

dar govora 1. sposobnost čovjeka da se sporazumijeva pomoću sustava glasovnih znakova, jezika 2. govornička sposobnost;
dar s neba iznenadni dar, dar kome se nismo nadali

ONOMASTIKA

m. os. imena: Bȍžidār, Dàrislav, Dàrivōj, Dàrjan, Dárko, Dȁroje, Dȁroslav; ž. os. imena: Bȍžidārka, Dárka, Dȁroslava
pr.: Dárić (Karlovac, I Slavonija), Dáris (Poreč), Dàrišić (Opatija, Hvar), Dárko (Omiš), Dárlić (Vis, Split), Darójković (Vinkovci)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. darъ (rus., polj. dar) ← ie. *deh[sub]3[/sub]rom (grč. dȏron), v. dati

PRIMJERI U REČENICAMA