dȃr m <N mn dȁrovi/dȃri, G dȁrōvā/dȃrā>

DEFINICIJA

1. predmet ili vrijednost što se kome daruje [dati na dar; primiti dar]
2. prirodna sposobnost za što [imati dara za što; nadarenost, talent

SINTAGMA

dar govora 1. sposobnost čovjeka da se sporazumijeva pomoću sustava glasovnih znakova, jezika 2. govornička sposobnost;
dar s neba iznenadni dar, dar kome se nismo nadali

ONOMASTIKA

m. os. imena: Bȍžidār, Dàrislav, Dàrivōj, Dàrjan, Dárko, Dȁroje, Dȁroslav; ž. os. imena: Bȍžidārka, Dárka, Dȁroslava
pr.: Dárić (Karlovac, I Slavonija), Dáris (Poreč), Dàrišić (Opatija, Hvar), Dárko (Omiš), Dárlić (Vis, Split), Darójković (Vinkovci)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. darъ (rus., polj. dar) ← ie. *deh[sub]3[/sub]rom (grč. dȏron), v. dati

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

poklon, božićni dar, božji dar, božićni poklon, rođendanski dar, milosni dar, darak, rođendanski poklon, blagoslov, dragocjeni dar, vjenčani dar, novogodišnji poklon, vjenčani poklon, nezasluženi dar, neprocjenjivi dar, svadbeni dar, najdragocjeniji dar, poklončić, buket cvijeća, pokon

PRIMJERI U REČENICAMA