iz- (

iza-)

DEFINICIJA

(pred bezvučnim suglasnikom i kao plod jednačenja po zvučnosti izgovara se i piše is- [ispratiti; iseliti) kao prvi dio riječi u tvorbi glagola označuje 1. napuštanje ograničenog prostora [izići]
2. odvajanje [isključiti]
3. kretanje prema vrhu [ispeti se]
4. izvođenje radnje u svim smjerovima na cijelom objektu [izbrazdati; izraniti]
5. promjenu položaja koja znači oprečnost [izvrnuti]
6. dobivanje [izboriti]
7. dovođenje radnje do krajnje granice, do završetka [ispeći]
8. radnju koja se izvršava na svima redom ili koja obuhvaća cijelo mnoštvo [izvarati; izumrijeti]
9. (uz glagole nesvrš. vida) radnju koja se obavljala mnogo puta do krajnje mjere u količini [ispromašivati se često i mnogo puta promašiti; napromašivati se

ETIMOLOGIJA

v. iz

PRIMJERI U REČENICAMA