iz (čega, koga) prij. (s G)

DEFINICIJA

1. kazuje mjesto iz unutrašnjosti kojega ili mjesto iz čije unutrašnjosti što izlazi ili potječe (u prostornom i vremenskom smislu) [izaći iz sobe; piti iz čaše; iz godine u godinu]
2. kazuje uzrok [radim iz ljubavi]
3. kazuje ablativnost (potjecanje) [to mi je još iz mladosti od mladosti
4. u vezama riječi kao: iza sna [prenuo se iz sna]

FRAZEOLOGIJA

poznavati iz viđenja (koga) ne poznavati osobno i formalno, površno poznavati

ETIMOLOGIJA

prasl. *jьz (stsl. iz, rus. iz, polj. z, ze), lit. iš ← ie. *eg'hs (lat. ex, grč. éks)

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

lz, -iz, 'iz, od, van, izvan, preko, do, -lz, iiz, –iz, .iz, iż, zbog, iy, kod, odande, unutar, oko, usred

PRIMJERI U REČENICAMA