jèzik m <V -iče, N mn -ici, G jȅzīkā>

DEFINICIJA

1. anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav jezik]
2. pren. a. ono što oblikom podsjeća na jezik [vatreni, plameni jezici vrhovi plamena koji palucajub. dio zemlje koji se ne ore ili koji zalazi u njivu; plaz c. izduženi poluotok
3. a. sustav glasova, gramatike, naglasaka, riječi i fraza kojima ljudi izražavaju svoje misli i osjećaje b. riječi i metode njihova kombiniranja koje upotrebljavaju i razumiju drugi ljudi [brusiti jezike; na jeziku; oštra jezika; poganim jezikom; imati dug jezik; imati jezik kao krava repc. čujan i artikuliran sustav za prenošenje poruka proizveden radom govornih organa
4. sustav artikuliranih glasova izdvojen od drugih [latinski jezik]
5. a. sustavan, usustavljen način iznošenja misli, sudova, ideja i osjećaja upotrebom konvencionalnih ili prihvatljivih znakova, zvukova, gesta itd. [jezik gestab. sustav koji se koristi u pojedinim strukama [pravni jezikc. sredstvo jednosmjernog davanja signala među životinjama
6. poseban način upotrebe izraza kao a. oblik ili način verbalnog izražavanja [svjež jezik; poletan jezikb. izbor termina i frazeologija koji služe na nekom posebnom području stvaranja ili znanja [jezik diplomacije]
7. inform., v. jezik (programski)
8. zast. a. narod b. govor [nalegoše na jazik rvacki zapis popa Martinca iz vremena osmanskih osvajanja

SINTAGMA

birani jezik ekspr. razgovor, govor kada se riječi biraju, kada se govori oratorskim, književnim ili diplomatskim jezikom;
dječji jezik jezik djece i mlađih adolescenata 1. u procesu usvajanja materinjeg jezika uglavnom do 5. ili 6. godine života, analogije izvedene iz gramatičkih oblika [zovio, prid. rad.: zovem, prez.2. žargon uzrasta kad se maternji jezik već usvoji u obliku posebnih tvorbi [slad (oled) + kać ← slatkać, hip.; rođ (endan) + kas ← roćkas, hip. u zn. proslave rođendana;
drugi jezik razg. strani jezik koji se uči odmah nakon materinjeg i njime ob. vrlo dobro vlada;
ezopovski jezik alegorijski, zamaskirani jezik;
jezik tijela, usp. govor tijela, v. govor ;
književni jezik 1. razg. normirani jezik koji služi kao uzor i čije se norme uzimaju kao »pravilne« i općeobvezatne te koji se stavlja nasuprot dijalektima i razgovornom jeziku; standardni jezik 2. lingv. osebujni stil u jeziku kojim se koriste književnici u pisanom izražavanju, a čije su značajke bogatstvo izričaja, slikovitost i izražajna sredstva (za razliku od publicističkog, znanstvenog i dr. jezika);
kontaktni jezik miješani jezik koji nastaje sam po sebi kao rezultat potrebe internacionalnog sporazumijevanja na raznojezičnom teritoriju = kreolski jezik;
lovački (nijemi) jezik način davanja signala ostavljanjem na razne načine složenih jelovih grančica;
materinji jezik jezik koji dijete najprije nauči govoriti [ (to je meni) materinski, materinji jezik svoj jezik (za razliku od stranog jezika);
mrtvi jezik jezik koji više nikome nije materinski (npr. etrurski), opr. živi jezik;
neverbalni (nijemi) jezik, v. jezik (5a);
obložen jezik med. bijeli jezik na kojem je skupljena tjena;
okretan jezik 1. vješt, lucidan stil (govora) 2. način govora osobe koja se dobro snalazi u komunikaciji, prepirkama, diskusijama;
prirodni jezik 1. naziv za svaki jezik kojim se govori i koji je nekome materinski (za razliku od esperanta i sličnih umjetno stvorenih jezika); jezik čija su pravila nastala spontano i evolucionistički, opr. umjetni jezik 2. ukupnost vokabulara, gramatike, izraza i konstrukcije rečenice u ustima izvornoga govornika nekog jezika (za razliku od riječi itd. koje funkcioniraju kao termini unutar neke strukture ili djelatnosti);
programski jezik inform. skup simbola i sintaktičkih pravila za njihovu upotrebu koji služi za davanje instrukcija kompjuteru;
službeni jezik jezik koji je ustavom, zakonom ili međunarodnim propisom određen kao govorni ili pisani u određenoj državi, nekoj međunarodnoj instituciji i sl.;
strojni jezik inform. binarni jezik (niz 0 i 1), koji procesor učitava i izvodi;
stručni jezik jezični podsustav namijenjen jednoznačnom sporazumijevanju u određenoj struci koji sadrži nazivlje i druga jezična sredstva;
svjetski jezik jezik materinji velikom broju ljudi koji često služi kao sredstvo komunikacije između govornika drugih jezika (engleski, francuski, španjolski, ruski, njemački, talijanski, ob. još kineski i portugalski);
šatrovački jezik, v. šatrovački ;
umjetni jezik mat. inform. konačan ili beskonačan skup uopćenih matematičkih znakova kojima se modelira sintaksa programskih jezika, jezik izgrađen prema pravilima nekog logičkog sustava;
univerzalni jezik jezik (geste i sl.) koje svi ili mnogi razumiju (kompjuterski termini na engleskom, znak V za pobjedu i sl.);
višenamjenski jezik inform. programski jezik opće namjene;
zao jezik (zli jezici) meton. osoba (osobe) koja se bavi ogovaranjem, onaj koji olajava, onaj koji kleveće, koji u zloj namjeri priča neistine o trećoj osobi (o onome tko nije prisutan), klevetnik ili klevetnici;
živi jezik 1. jezik kojem se i danas ljudi služe, opr. mrtvi jezik 2. jezik kojim se služe ljudi u svakodnevnoj komunikaciji, opr. učeni jezik, književni jezik, pisani jezik

FRAZEOLOGIJA

došlo mu na jezik došlo mu da izusti, morao je reći;
držati jezik za zubima paziti na riječi, uzdržavati se od suvišnih izjava i riječi;
govori pet (sedam, deset, sto i sl.) jezika odlično je, sjajno, izvrsno, napravljeno je na najbolji način [ova pita govori pet jezika;
(imati) dug, dugačak jezik pejor. previše govoriti;
imati lajav jezik biti lajav;
imati oštar jezik govoriti izravno ob. neugodne istine;
isplaziti jezik izbaciti jezik iz usne duplje u ruganju;
jezik mu (je) otežao teško govori;
jezik nije matematika (ob. u pedagoškim poukama) u jeziku se pravila ne ostvaruju slijepo ili toliko dosljedno da ne bi poznavala ograničenja ili da ne bi bila ovisna o situaciji u kojoj se ostvaruju;
jezik pregrizao! onome tko je rekao nešto što sluti na zlo ili što se nije smjelo odati, blaga opomena da to više ne čini;
lomiti jezik slabo govoriti strani jezik, loše se izražavati na stranom jeziku, ne moći što lako izgovoriti;
(imati) prljav, pogan, šporki jezik biti sklon ružno govoriti o drugima, sklon ogovaranju;
(to je meni) materinski, materinji jezik svoj jezik (za razliku od stranog jezika);
mlatiti jezikom previše govoriti, govoriti nekontrolirano, brbljati sve i svašta;
naći zajednički jezik (s kim) sporazumjeti se;
navrh jezika mi je znam, ali se ne mogu sjetiti kako se kaže;
nema dlake na jeziku uvijek će reći ono što treba, neće se ustručavati da kaže;
odrezati jezik (sebi, komu) 1. dosl. 2. a. pov. b. učiniti da tko ostane bez riječi, oduzeti mu argumente, svojim argumentima učiniti da sugovornik ostane bez riječi;
pet (deset, sto) jezika govori odlično je, izvrsno je (ocjena okusa jela);
plesti, zapletati jezikom nejasno izgovarati ili nesigurno govoriti;
pokazati jezik otvoriti usta radi postavljanja dijagnoze pregledanjem jezika;
povući (koga) za jezik učiniti, dati povod komu da progovori, da kaže i ono što nije namjeravao reći;
skratiti kome jezik učiniti da manje nepotrebno ili nepoželjno priča;
sladak na jeziku koji umije lijepim riječima prikriti svoje namjere ili koji se ulaguje;
svrbi ga jezik svakako želi nešto reći (ako i nije potrebno);
što na srcu to na jeziku što osjeća, to govori;
ugristi se za jezik reći što i odmah se pokajati;
(to su) zli jezici oni koji govore loše o drugim ljudima

ONOMASTIKA

top.: Jèzik (Jàzik) (uz obalu kao ime duguljastih uskih poluotoka)

ETIMOLOGIJA

prasl. * (j)ęzykъ (stsl. językъ, rus. jazýk, polj. język) ← ie. * (d)ng̕hu- (lat. lingua, njem. Zunge)

PRIMJERI U REČENICAMA