osloviti značenje i definicija

  • Definicija i značenje riječi osloviti, kao i primjeri u rečenici

oslòviti (koga) svrš. <prez. òslovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òslovljen>

DEFINICIJA

v. oslovljavati

ETIMOLOGIJA

o (b)- + v. slovo

PRIMJERI U REČENICAMA

3

Jedina prednost sijede kose jest to što mogu osloviti lijepu ženu bez primisli.

1

Nikad me nećeš osloviti sa "ti".

1

Aparate moraš osloviti s Gospodin.

0

Bio duh zdravlja ili prokleti vrag, sa sobom nosio zrak neba ili paklene munje, bile ti namere zle il" milostive, dolaziš u tako podozrivom obliku, da ću te osloviti:

0

Odmah ću ga osloviti.

0

Ja ću ga odmah osloviti.

0

Ne mogu ga tako osloviti.

0

Onajeovdjedatise zahvali jersidosljedan ipoštenmomak koji me niti jednom nije propustio osloviti kao "moj gospodaru."

0

Možete me osloviti kao izvršni direktor Hoover.

-1

Mladiću, poklonićeš se i osloviti princezu sa "Vaša Visosti".

-1

Možemo ga osloviti ne njih... ili na Isusa, kako god žele.

Jezikoslovac.com

Jezikoslovac je nova web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!