pragmàtika ž <D L -ici>

DEFINICIJA

1. pragma
2. lingv. proučavanje onoga što povezuje čovjeka, njegovu psihu i njegov svijet s njegovim jezikom, s djelovanjem pomoću jezika i s namjerama njegova iskaza; dio semiotike u kojem se proučava odnos između znakova i konteksta njihova korištenja

ETIMOLOGIJA

vidi pragma

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

frazeologija, demagogija, retorika, aritmetika, logika, kombinatorika, hipokrizija, ekvilibristika, tautologija, poltika, pragma, politička korektnost, mitomanija, megalomanija, semantika, instrumentalizacija, farizejština, dijalektika, malograđanština, uravnilovka

PRIMJERI U REČENICAMA