To je genetički isti jezik kao što su američki engleski i engleski engleski isti Standardni jezik se razlikuje Beogradki srpki lakše razumiješ nego međimurski hrvatski Ali svim tim jezicima (hrvatski, srpski, slovenski, makedonski...) isto je starslavensko ishodište, a takav razvoj jezika imamo zahvaliti braći Ćirilu i Metodiju koji su u svojim poslanju razvijali služenje misa umjesto na latinskom na tadišnjim jezicima koje su zaticali po područjima na koja su dospjevali

Pisati o svetom Ćirilu Aleksandrijskom nije lako jer njegov život bijaše pun sjena i ljudskih slabosti.

Rasprava o Svetoj braći (Ćirilu i Metodu) označava početak slavenske filologije i kroatistike.

Na Efeškome saboru (431) crkveni oci za pravo su dali - u raspravi o dvije naravi Kristove, ljudskoj i božanskoj - Ćirilu Aleksandrijskom.

Pri tome nema veze je li sve što se može naći o sv. Ćirilu i Metodu i njihovu utjecaju na jezik i grafiju predmetnih isprava istina ili mit.

@Franjo, Oprosti, malo sam se zaigrao, no ne i fulao temu posta Nisi pomislio zašto stavljam onaj tekst o Ćirilu?

Podsjetio je na Isusov rast u duhu i mudrosti u obitelji, apostol Pavao hvali vjeru obiteljskog zajedništva Timotejeve kuće, obitelj Leonide iz Aleksandrije odgajala je Origena, velikog ljubitelja Svetog Pisma, a obitelj slavenskih apostola dala je vjerske temelje Ćirilu i Metodu.

Iako nedovršena, godine 1975., blagoslovljena je po biskupu ordinariju Ćirilu Kosu.

Dio izložbenog prostora bio je posvećen i fotografijama rekonstrukcije župne crkve Blažene djevice marije presvetoga ružarija, te njenom autoru arhitektu Ćirilu Metodu Ivekoviću.

Iako ispočetka i dalje bliske izučavanju crkvene povijesti, što se može vidjeti iz prvih članaka i rasprava posvećenih slavenskim apostolima Ćirilu i Metodu, te povijesti bosanske crkve, on je zacrtao jasan pravac djelovanja.

Zahvaljujem se pokojnom biskupu Ćirilu Kosu koji mi od 8. prosinca iste godine odredi župničku službu župe Sv. Barbare u Dražu

U 9. st., zahvaljujući svetoj braći Ćirilu i Metodu, slavenski su narodi dobili prijevod na staroslavenski jezik glagoljskim pismom.

Kao i svake godine u jutarnjim satima svi veleposlanici slavenskih zemalja, pa tako privremeni otpravnik poslova VRH Moskva Igor Prelovšek, u pratnji trećeg tajnika Antuna Hercega, položili su vijence na spomenik Ćirilu i Metodu.

Ulica izbija na Jezero i malu luku za putničke brodiće, gdje je, zapravo, gradski centar sa spomenicimi Sv. Klimentu, Ćirilu i Metodiju.

Osim toga, domaćini su ih vodili u muzej na otvorenom u mjestu Rožnov pod Radhoštem u regiji Valašsko te na planine Beskydy gdje se nalazi spomenik svetima Ćirilu i Metodu.

Srbi su sebi iz glagoljice napravili pismo i nazvali ga Ćirilica, po sv. Ćirilu. dalje, i prvi je Vatikan priznao Republiku Hrvatsku. da nije Crkve, koliko dokumenata ne bi postojalo, kultura, jezik, bogatstvo slika, skulptura, jezika, gramatika hrv jezika (tko je prvu napravio, nego crkveno lice, Bartol Kašić, ako se ne varam) a opet, u tom sekularnom društvu (famoznom), toliko je netolerancije, toliko je labilnosti prema ubojstvima, krađama, ČEDOMORSTVIMA, ABORTUSU (oblik ubojstva), EUTANAZIJI pa, ako će itko usaditi nekakve općeljudske vrijednosti, nešto morala, poštenja i međuljudskog odnosa, obraniti dostojanstvo svake osobe, bez obzira na spol, narodnost, vjeroispovijest, to je Crkva.

Objavio je studije: Misionar Podunavlja Bugarin Krsto Pejkić (1665 1731) i Katolička crkva u južnoslavenskim zemljama (obje 1973), radove o Ivanu Stojkoviću, priloge o slav. apostolima Ćirilu i Metodu i dr. Sudjelovao je na mnogobrojnim susretima i kongresima, neke je i sam priredio, a kao vrsnoga predavača i govornika pozivali su ga na vjerničke i svećeničke susrete.

Taj zadatak povjeren je arhitektu Ćirilu Metodu Ivekoviću.

U stručnu literaturu uveo je niz imena istaknutih arhitekata, gotovo zaboravljenih, kao što su: Giannantonio Selva, Basilio Mazzoli, Petar Pekota, a posebnu je pozornost posvetio arhitektu Ćirilu Ivekoviću, referentu za bogoštovne gradnje Dalmatinskog namjesništva, obrađujući paralelno probleme graditeljske umjetnosti u Dalmaciji, posebno njezin razvoj u 19. stoljeću, kao i razvoj hortikulture i pomorskih gradnji.

Grad je krajem 19. stoljeća imao već mnoge gradske atribute: Slatinsku štedionicu (1873.), Narodnu čitaonicu (1896.), Obrtničku zadrugu (1882.) kao prvu profesionalnu udrugu u Slatini, te ostale građanske udruge Dobrovoljno vatrogasno društvo (1874.), Učiteljsko društvo Kotara slatinskog (1896.), Hrvatsko pjevačko društvo« Zrinski »(1900.), Hrvatski sokol (1907.) Nogometni športski klub« Orao », poštanski ured (oko 1856.), zdravstvene ustanove ljekarnu« K sv. ćirilu i Metodu »(1874.) Zdravstvena općina Slatina, tj.« Občinska pošastna bolnica Slatina s šest postelja »(1894.), veterinarski kotar (1893.), Hotel Böhm, Hotel Šandl, Hotel Slatina, tiskaru Bauer (oko 1885.) i dr.

Recimo, odmah nakon pojave Okružnice iz 1881. godine o sv. Ćirilu i Metodu, gdje je elaboriran njegov poziv pravoslavnim Slavenima da priđu Rimu, Strossmayer je doživio velike napade iz Srpske pravoslavne crkve, pa je bio i " duhom nečistim zaveden ".

Glagoljicom kao lik. fenomenom bavio se od 1969., od medalje svetom Ćirilu.

Taj je dokument papa povjerio Ćirilu Aleksandrijskom obvezavši ga da ga proslijedi Nestoriju.

Za vrijeme bogoslovije u Đakovu posebno sam zahvalan mons. Ćirilu Kosu koji je bio naš duhovnik, zapravo bio nam je sve.

U " Žitijima " Konstantina Ćirila kaže se da je sv. Ćirilu na čudesan način Bog objavio pismo za novi narod, no to je uobičajeni srednjovjekovni način pisanja, gdje se sve velike stvari pripisuju izravnoj Božjoj objavi.

Tako, naprimjer, Kosta Milutinović (Vojvodina i Dalmacija 1760. 1914., Novi Sad, 1973.) govori o Ćirilu i Metodiju koji pokrštavaju ljude po Dalmaciji, a oni tamo nikada nisu ni bili.

Međunarodni znanstveni simpozij o Milanskom ediktu i Sv. braći Ćirilu i Metodu organizirali su Beogradska nadbiskupija, Srijemska biskupija i KBF u Đakovu, uz sudjelovanje Pravoslavnoga bogoslovnog fakulteta u Beogradu i predavača iz pet država regije: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Italije. (ika/gk)

Iz nje se razvila bosančica, a iz njih dvije, uz značajan upliv grčkog pisma je nastala ćirilica, koja je onda nazvana po Ćirilu, koji uopće nije ni izišao iz Rima, jer su ga otrovali.

U cijelome tome međuratnom razdoblju u Zadru se nije pojavilo ni jedno novo fotografsko ime ravno Tomasu Buratu ili Ćirilu Metodu Ivekoviću.

U međuratnom razdoblju u Zadru se nije pojavilo ni jedno novo fotografsko ime ravno Tomasu Buratu ili Ćirilu Metodu Ivekoviću.