Ta je deklaracija imala pozitivni odjek u većini hrvatskih stranaka, ali je unutar vladajuće Hrvatsko-srpske koalicije postupno prevladalo gledište o stvaranju Âťsamost alne jugoslavenske državeÂŤ.

Ono ne živi u svijesti narodnoj, ne odgovara potrebama narodnog života i razvoja, ne računa sa težnjama narodnim, pa zato se ne može i ne smije uzeti kao osnovka politike narodne.ÂŤ Osim toga, čak i u slučaju stvaranja južnoslavenske državne jedinice unutar Monarhije, koja bi neutralizirala hrvatsko-srpske napetosti, srpski su političari vidjeli nepovoljno rješenje jer bi ona ometala pijemontsku ulogu Kraljevine Srbije, odnosno njezinu čelnu ulogu u okupljanju svih južnoslavenskih područja.

Zagovaratelja hrvatsko-srpske ili obrnute složenice u nas je premnogo i oni svi funkcioniraku kao dijelovi određenog političkog projekta.

Dobro, ali nas najvise zanima kakvo se to odrazilo na hrvatsko-srpske odnose?

Članak iz 1906. o slavlju u Chicagu prigodom pobjede Hrvatsko-srpske koalicije i nekoliko napomena uz članak

" Kao predsjednici Hrvatske i Srbije uputili smo izraze isprike i žaljenja zbog toga što se dogodilo i mislim da je to važan iskorak ne samo za hrvatsko-srpske odnose, nego i za politiku cijele regije ", rekao je Tadić, ustvrdivši kako bez dobrih bilateralnih i međunacionalnih odnosa RH i RS nije moguće postići stabilnost u regiji.

Predsjednik Josipović smatra da presuda našim generalima u Haagu ne bi smjela biti presudna za odnose sa susjedima Za razliku od srpskog predsjednika Borisa Tadića, koji smatra da bi oslobađajuća presuda generalu Anti Gotovini, kojem se između ostalim sudi u Haagu zbog ratnih zločina, bila katastrofalna za ionako ' poljuljane ' hrvatsko-srpske odnose, naš predsjednik Josipović, očekivano ima nešto drukčiji stav.

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA Uprava za međunarodnu suradnju i europske integracije ' ' Natječaj za hrvatsko-srpske projekte ' ' Donje Svetice 38 10000 Zagreb

Novi kadrovi nakon temeljitih komunističkih čistki postavljeni 2012. u odnosu na kadrove hrvatsko-srpske koalicije uspjeli su povećati gubitke skoro sedam puta, sa sedamdesetak milijuna 2011. na oko 450 milijuna u 2012., još i uz povećanje broja putnika, prometa od desetak posto tako da se spremaju na otpuštanje, odjednom () dvadesetak posto radnika.

Kad je napustio HDZ, Karamarkov je egzodus bio interpretiran kao podrška Stipi Mesiću, protivniku hrvatsko-srpske alijanse u podijeli BiH.

Zagrebački Srbobran, danas doduše pod imenom Novosti, inače pokrenut za vrijeme vlasti hrvatsko-srpske koalicije Ive Sanadera, ne konstatira uzalud kako Hrvati za generale kojima se sudi, u cijelom svijetu pale svijeće i žale ih, a stanoviti Dragan Paić s Petrove gore, na kojoj su Velikosrbi 1990. oštrili svoje noževe protiv Hrvata i muslimana, kako su " Oluja i Tuđman dovršili ono što je Pavelić započeo.

Ivan Bulić je imao izlaganje o savezu Hrvatsko-srpske politike i bana Ivana Skerletza.

Pridonio je modernizaciji političkih shvaćanja u Hrvatskoj te je snažno djelovao na suvremenike, ostavivši jedan od najjačih političkih tragova u hrvatskoj novijoj političkoj povijesti. [ 2 ] Suvremena hrvatska povjesnica uglavnom dijeli njegovu aktivnost na tri razdoblja: u prvom je kao urednik Crvene Hrvatske maestralno raskrinkao velikosrpski imperijalizam; u drugom je glavnim protagonistom Hrvatsko-srpske koalicije, dok je u trećem usamljeni i izolirani borac za Hrvatsku, nemoćan u bitci protiv imperijalnih kombinacija koje su se plele u Europi i inercije Jugoslavenskoga odbora.

Optužbu režimskoga i frankovačkog tiska da su pravi veleizdajice u Hrvatskoj zapravo vođe Hrvatsko-srpske koalicije, a ne Srbi izvedeni pred sud, Seton-Watson je okarakterizirao kao odviše naivnu.

Dr. Kršnjavi nije dvojio da je Seton-Watsonova brošura bila dobro primljena samo od Hrvatsko-srpske koalicije, jer je ona, navodno, otkupila cijelu nakladu da bi ju mogla Âťrazdijeliti po svijetuÂŤ.

O Hrvatima, članovima Hrvatsko-srpske koalicije Kršnjavi nije imao nikakvih iluzija: ÂťOni su uslijed promašene politike bečke i budimpeštanske vlade došli dotle da su pristali napustiti svoju hrvatsku nacionalnost u korist ideje državne samostalnosti u okviru Velike SrbijeÂŤ.

Aludirajući time na vladavinu Hrvatsko-srpske koalicije u doba banovanja Teodora pl. Pejačevića i dr. A. pl. RĂĄkodczĂĄya, Kršnjavi je, ne bez određene doze cinizma, zaključio da bi koalicionaši prihvatili i bana Raucha da on u Zagreb nije došao s već sastavljenom vladom.

Za uvođenje izvanrednog stanja u Hrvatskoj Kršnjavi je optužio samu Hrvatsko-srpsku koaliciju, čijoj se politici suprotstavljala i njegova Stranka prava (frankovci). Ä injenica da su ban Rauch i frankovački pravaši surađivali u borbi protiv Hrvatsko-srpske koalicije, za Kršnjavoga nikako nije značila da su zato on i njegovi stranački drugovi Âťpali u banove rukeÂŤ.

Međutim, nije se nikako složio sa Seton-Watsonovim gledištima o potrebi hrvatsko-srpske nacionalne integracije u Monarhiji i njegovim kasnijim zaokretom prema potpori stvaranja jugoslavenske države na ruševinama Habsburške Monarhije jer je smatrao da su nastojanja oko jedinstva Hrvata i Srba posve neprirodna, nepoželjna i protivna povijesnim argumentima.

Politički program Hrvatske narodne zajednice uvelike se podudarao s politikom Hrvatsko-srpske koalicije u Banskoj Hrvatskoj.

Premda se ubrzo Stojković ogradio od tvrdnje da bi to bio njegov prijedlog za rješenje aktualne hrvatsko-srpske (i) jekavsko-ekavske fonološko-grafijske dvojbe (Jedno razjašnjenje), ipak je činjenica da je njegovo aktualiziranje Puratićeva prijedloga bar dijelom potaknuto spomenutim dvojbama, a ne (samo) željom da se doradi hrvatski latinični slovopis.

S tim luđacima " i političkim fanaticima i ekstremistima se išao ujedinjavat " Svetozar Pribićević na čelu Hrvatsko-srpske koalicije, i prevratničkog samozvanog tzv. Narodnog vijeća SHS.

Luka Leget je smještena na rijeci Savi, i udaljena je od hrvatsko-srpske granice tek tridesetak kilometara.

Također se bavi dosadašnjim istraživanjima etničke distance, stereotipa i percepcije na našim prostorima, stavljajući poseban naglasak na hrvatsko-srpske odnose, koji su često kroz povijest diktirali i sveukupnost odnosa u regiji.

Ipak, suprotno Supilu koji od pravaša skreće, potežući prema Riječkoj rezoluciji (1905.) i stvaranju hrvatsko-srpske koalicije na sljedećim izborima, Kamov ističe potrebu vertikalnog oslanjanja, odnosno oslanjanje Hrvata na sebe same u borbi za vlastitu samostalnost, negira tzv. horizontalno oslanjanje, odnosno oslanjanje na druge narode koji bi Hrvatima pomogli u ostvarivanju slobode.

Činjenica da je u ratnom paklu nestala zemlja u kojoj su oni utemeljeni u osnovi je poraz " Desničinih susreta ", a činjenica da su u novoj povijesnoj zbilji obnovljeni te da su već sada, poslije pet godina aktivnog djelovanja, sigurno jedan od najkreativnijih medija hrvatsko-srpske, odnosno srpsko-hrvatske akademske komunikacije, u osnovi je pobjeda " Desničinih susreta " kao interkulturnog fenomena.

U intervjuu Vesna Pusić ocjenjuje hrvatsko-srpske odnose koji su suradnjom bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića i hrvatskog predsjednika Ive Josipovića postali bolji te navodi da sada, s novim predsjednikom u Srbiji, treba pričekati i tek vidjeti kako će se odnosi razvijati.

U tom je smislu Novakovićev Vođa izrazito relevantan tekst koji pogađa u srž problema hrvatsko-srpske svakodnevnice. Ðavo je sasvim realnog ali ne i teološkog karaktera.

No, SSS nije imala niti jednog jedinog zastupnika u hrvatskom Saboru sve dok se 1905. godine nije udružila s nekim hrvatskim strankama u Hrvatsko-srpsku koaliciju, koju je vodio bivši pravaš i hrvatski politicar Franjo Supilo do 1909. godine, kada iz politickih razloga daje ostavku, nakon cega stvarni voda Hrvatsko-srpske koalicije postaje Srbin Svetozar Pribicevic, tajni agent zavjerenickog kralja Petra I Karadordevica i srpske teroristicke organizacije Crna ruka (Ujedinjenje ili smrt) iz Beograda, zajedno sa svojom bracom, od kojih je jedan brat osuden godine 1909. na zagrebackom veleizdajnickom procesu, zbog teroristicke djelatnosti.

Uz Savku Dabčević-Kučar i Miku Tripala okupili su se ugledni proljećari poput Dragutina Haramije, Srećka Bijelića koji je bio etnički Srbin, ali politički državotvorni Hrvat, tako da se ne može govoriti o HNS-u kao obnovitelju hrvatsko-srpske koalicije, čemu je težio Šuvarov SRP Krešimira Džebe, Ivice Vrkića, te poslovnih ljudi od Radomira Čačića na dalje.