Ćutiš li tu neizmjernu hladnoću koja se sada izlijeva na tebe u onoj mjeri u kojoj te donedavno plavila ljubav što je u tebi budila ona najdublja čuvstva?

odlijepi svoju tugu sa podloge zar ne ćutiš u sebi sve svoje riječi tvoja šutnja me ostavlja u samoći, ležim gola i posramljena ne napuštaj me o poezijo zbog tebe su sve suze išetale kroz okvire mojih jutara ti si najljepša teorija postanka mog ženom ja te trebam ne znam da li ću se naći odvojiš li me od sebe ovo nije prijetnja, samo vapaj samoj sebi apel razuma da se udaljim jer vidim opet mi se smrtna postelja sprema

" Pa kad pomislim kakve smo dobre cigare imali prije, znaš, illustrissime " - okrene se k Batoriću - " per exemplum one kaj ih je priređival viceban Adam Rauch vu Lužnici; da, da - kad se toga setiš, još ti se sada vu nosu pričini da ćutiš onaj vugodni miris - prave delicije, kako se dijački (latinski) veli; - a... ti Kranjci, otkad ih je sam v... donesel vu Horvatsku, sve su nam zeli.

Nitko ne vidi tvoju muku što je ćutiš kada promatraš trudnice ili malu djecu.

Nježno te milujem Ti spavaš Sanjaš li Ćutiš li mene kraj sebe Nježnosti moja O, jezerska vodo moja plava Znaš li da je ovo ljubav prava Zašto se dodiri Gube u kosi Mirisi, mirišu snom Grlim te mislima Snagom svom Dušom toplom Lipo mi je u naručju tvom Poljubac jedan Dodir blag Ljubavna igra Mir, savršenstvo Ispunjena je svaka Najsitnija praznina mene A, jutro ljubavlju miriše Dok moje zlato pored mene diše

U toj blaženoj noći, u tim hodu ka crikvi mora ti biti pomalo i zima, i gladnoća ti čini skrušenost, ćutiš Ditića u štalici, siromaštvo a bogastvo

Stara advokatska teorija, to sam čuo od Srđe Popovića i još negde, tokom suđenja disidentima krajem 60 - ih i početkom 70 - ih bila je - sediš i ćutiš, pa neka oni izvole se baviti dokazivanjem.

Nije teško, ako se bude iskren prema sebi, ako se prizna sebi svaki mikro-djelić onoga što ćutiš i onoga što od tebe izlazi prema drugima... Bar ćeš znati da počinješ.. tja.. napokon stojiš, ako ništa drugo onda... na zdravijim temeljima, mnogo zdravijim nego pre, kad si bio s motikom i mašlinom u ruci..:)

" Zašto ćutiš " - pitaće me Gospod, sav u modrim munjama.

Ljubiš me i ćutiš, plašiš se izgovoriti našu želju, prošle godine se nije ostvarila.

U gladovanju privikavaš se na poniznost, ćutiš kako se siti sve smjelije i drskije dižu nada te...

Komadaju ti zemlju, a ti sediš u kući i ćutiš kao pička

Sloboda pojedinca je nemjerljiva dobit, slobodom se ćutiš ko čovik a svako naguravanje tuđeg interesa gnječi do izdisaja.

moj grubi... i ti bi za promjenu moga počet u nešto virovat... taj vitar kojeg ti ćutiš ne nastaje iza prvog brda koje vidiš... već dolazi iz daleka... pa već ako i misliš da je bura zašto ti je u glavi efekt juga

Stari ti da ćutiš panjino stara šta si se ti tako upalio nemoj da te ja dohvatim ovom oklagijom, ostavi dijete na miru, da dijete nije on više dijete to je momčina tetkova momčina koja će postat pilot kao i tetak a cura ma tek tada će bit cura.

Hteo si da budeš Staljinov maršal Šta ćutiš, banditu matori - priskoči mu i prosikta onaj koga su oslovljavali sa " upravnik " - - Nismo se sretali u ratu, ali svejedno, biće dosta vremena da zapamtiš do kraja života Antu Raštegorca. (pukovnik UDB-e, upravnik Radilišta 101 na Golom otoku).

Ono dobro i slatko čuvstvo, što da katkad ćutiš, učinak je milosti nazočne u duši, i neki prethodni okus rajske domovine: ali za njim ne valja odviše težiti, jer čuvstvo odlazi i dolazi.

Zato ne misli, da si pravi mir našao, ako ne ćutiš nikakve poteškoće, i ne misli, da je tada sve dobro, ako ti se nitko ne opre, i da je to savršeno, kad sve ide kako ti srce hoće.

Sve su to Mirisi koji me vraćaju u ona mliječna jutra Kada se rosa plela po vlatima trave A koke su brbljale protežući svoje kljunove Kad bi prva sunčeva svjetlost prosula se - Znaš li kako rano izjutra ljeti Zrake sunca izgledaju kao šaka puna Sitnih čarobnih štapića, Vlasi vila Što ti se smješkaju A onda ćutiš miris kruha što na stolu u sobi mirisao je Cijelu noć.

Ah, za našastoga u crkvi, o mati, dragog sinka tvoga, kćer mi moju vrati " I jerbo se trudiš, a pomoć ne ćutiš, poginuh ja, sudiš, i bol žešću ćutiš.

Pa ako i nerado čuješ i ćutiš uzrujanost, svladaj se i ne dopusti da išta neurednoga izađe iz tvojih usta čime bi se maleni mogli sablazniti.

Mirno je i tiho, u srce se uvlači nekakovo čeznutljivo sanjarenje, a trepereći traci zvijezda, koje nekako djetinjski ili anđeoski izgledaju, izazivaju u duši bogzna kakove osjećaje, kojih ne poimaš ali ćutiš da te nečemu veličanstvenom približuju.

Kad ti kažem da ćutiš, ima da ućutiš.

Vidin ja da ti pisanje našega kuma Kreše, ćutiš deboto ka silovanje, ma prika moj, ako već nemoreš nikako škivat silovanje, provaj uživat u njemu, a nakoncu konca, more bit da ti se Krešo u zanju i svidi.

Ćutiš samo da je opalio hitac i da te golo tane pogađa usred tintare.

tmina te nema ti je paraš kristalom i zatvaraš pa se nahodiš u tišini i vapijućem zrcalu u sredini koja je izgubila svoje krajnosti ćutiš odjeke Praska al neće te sjaj akane ti svjetlo ništi zastao si ušutio ustuknuo gubitak tmine preboljeti nećeš

J. W. Goethe je u predgovoru napisao između ostalog namjeru, svrhu: A ti, dobra dušo, koja ćutiš isto onakav poriv kao on, crpi utjehu iz njegove patnje i neka ti ova knjižica bude prijateljem, ako zbog USUDA ili VLASTITE KRIVNJE ne možeš naći bližega. Da djeca ne znaju zašto nešto hoće. da pak i odrasli, poput djece, po ovome zemaljskom tlu tumaraju i poput njih ne znaju odakle dolaze i kamo idu, jednako tako slabo djeluju u prave svrhe. dobro je onima koji svojim bijednim poslovima ili možda čak strastima pridaju veličanstvene nazive, te ih ljudskom rodu prikazuju kao divovske pothvate za njegov spas i blagostanje

S Runjićen a da ne ćutiš put moš doć sve do Londona ili Moskve.

Sad imaš moju riječ Da neću ti olakšati Ako zbog mene ćutiš ti I sve što pričaš Samo govoriš u zid Jer s tobom neću

Malo smo brbljali o tim šokantnim brojkama, a onda me on upitao onako kolegijalno pa kako si sada, nevista, kako se ćutiš.