U samo nekoliko re č enica Koschnick otkriva svoje veliko neznanje o prostorima nad kojima je vladao.

Dora Ruždjak Podolski iznimnu je darovitost neporecivo demonstrirala u kreaciji toga Menottijeva djela, kad je u sku č enosti prostora iskazala svima razumljiv jezik s mnogo rije č i i re č enica.

Re č enica uvodne proze daje objašnjenje slike: Pregaženi č ovjek misli o konju pijanom na livadi u letu, u skoku u prostoru (str 14).

Na usredoto č enost prema književnosti jedne hrvatske regije koja se pokušava sagledati u širem kontekstu upu ć uje ve ć intrigantna prva re č enica knjige, koja je svojevrstan odjek naslova uvodne studije Zašto su mali pisci prešu ć ivani u hrvatskoj književnoj historiografiji?: Zašto u književnim povijestima i pregledima nastalim u XX. stolje ć u nismo mogli prona ć i imena pisaca poput Josipa Karlovi ć a (1853 1905), Mladena Barbari ć a (1873 1936) ili Josipa Crepi ć a Aurela (1890 1940)? Autorica problemu pristupa iz postmoderne perspektive pokušavaju ć i nadvladati odre đ enu napetost izme đ u internacionalnoga, nacionalnoga i regionalnoga, što je evidentno i u samim terminima svjetske, nacionalne i regionalne (zavi č ajne) književnosti, a osobito nacionalnoga i regionalnoga u hrvatskoj književnoj historiografiji te ispomažu ć i se razmišljanjima Antuna Barca o veli č ini malenih i Vinka Breši ć a o novom regionalizmu u hrvatskoj književnosti dolazi do zaklju č ka o lakšem ulasku malih pisaca u književnu povijest i znanost u postmodernom stanju, na č emu temelji dalje istraživanje.

Ako se na ijednoga glumca u proteklih nekoliko sezona može primijeniti re č enica publika mu je jela iz ruke, onda je to Rakan u ovoj predstavi.

Nije li, uostalom, i u samu tom poeti č kom polilogu i njegovu upozoravanju na silnu mnogostrukost umjetni č kih i duhovnih svjetova Vesna Parun bila izvrsna u č enica velikog u č itelja, dakako, Tina Ujevi ć a u njegovoj programatskoj konstataciji Jedna sam osoba složena od više drugih.

Glumci tijekom predstave izgovore tek desetak re č enica, a tuma č e životinje koje simboliziraju razli č ite elemente.

Ukazano im je na umjetni č ke vrijednosti, posebno crkvi iz 18. stolje ć a (Donja Gra č enica, Osekovo, Kutina) te na sadržaje postava kutinskog Muzeja Moslavine i njegove Galerije.

Gilles-du-Gardu, Vézelayu i Leonu, a autor se doti č e i katedrale u Chartresu te kroz nekoliko re č enica ocrtava razmišljanje svojstveno č ovjeku 1100. kada se križari uspore đ uju s Mojsijem, Makabejcima, Karlom Velikim pa i sa samim Kristom (kroz književnu figuru metafori č ke komparacije).

Glumci su vrlo šarmantno odigrali sami sebe, osvr ć u ć i se na svoju situaciju u predstavi s blagom dozom ironije te primjerice podjednako duhovito, ali i bolno, zvu č i re č enica Ane Kari ć, mentorski upu ć ena izvedbenom umjetniku Darku Japelju: Ja bih glumio, ja bih glumio.

U č enica prvog razreda Ana Š imuni ć ovogodi š nja je naj č itateljica u Osnovnoj š koli Zlatar Bistrica.

U prostoru gra đ anskog salona Musil u govoru č etvero protagonista gomila valovlje re č enica kojima bez ikakve linearne fabularne linije gradi oteš č ale grozdove (be) smisla.

Re č enica nije izgovorena ili napisana misao, kako su nas u č ili u školi, nego se re č enica ra đ a iz č ovjekova bi ć a, koliko on toga trenutka umije i zna.

Minimalisti č ka dramaturgija s preciznim rit-mom re č enica i izmjenjivanja doga đ anja u ritmu svakodnevnih poslovnih, školskih, bolni č kih obveza i u ritmu ispijanja kave vrijednost ima u prolazu iza: iza subjekta, iza kronotopa sadašnjosti, u prostoru sje ć anja, žudnje, boli, nesigurnosti, u duhovitim replikama koje se ubadaju u život pokušavaju ć i lije č iti njegovu nepodnošljivu lako ć u težinu trajanja.

Prva re č enica ostavlja dojam i plijeni pozornost.

Što biste rekli kada bih vas zamolio da svoju knjigu sažeto prepri č ate u nekoliko re č enica?

Najpoznatija je u tome kontekstu završna re č enica Pripovijesti o tome kako se posvadio Ivan Ivanovi č s Ivanom Nikiforovi č em: Dosadno je na ovome svijetu, gospodo U Kabanici je, pak, kraj pripovijesti doslovce povezan sa smr ć u glavnoga lika, tj. s aktivnoš ć u utvare umrloga Akakija Akakijevi č a Bašma č kina, koji iz onostranosti zahtijeva ispravljanje nepravde u č injene na ovome svijetu.

Dva su na č ina pojavljivanja palindroma u literaturi: 1. komponiranje teksta kao serije palindromskih struktura koje se realiziraju na razini pojedinih tekstualnih sastavnica (stih, strofa, re č enica) i 2. gradnja č itavoga teksta kao povratne strukture (monopalindrom).

U takvim se tekstovima redovito javlja re č enica koja glasi otprilike ovako: Znanci su prelazili na drugu stranu ulice da me ne bi morali pozdraviti.

Ta re č enica, dakako, mnogo govori o atmosferi toga doba, ali otvara i zanimljivo pitanje.

U prigodnom glazbenom programu nastupila je na klarinetu Sanja Jagec, u č enica Glazbene škole u Varaždinu, te u č enici Graditeljske škole Č akovec.

Ne samo da je ovdje potpuno jasna razlika izme đ u na č inskih i poredbenih re č enica nego su poredbene dobile novo ime: usporedne.

Izbjegavanje razgovora, č ak i kad se razgovarati mora, vodi u pregršt re č enica kojima se ne govori baš ništa bitno, a koje jako dobro svi poznajemo iz života.

Tko želi prevoditi i nakani prenijeti svaku rije č doslovno, te u isto vrijeme robovski se držati poretka rije č i i re č enica u izvorniku, susrest ć e se mnogo teško ć a.

U predgovoru tomu prijevodu, po kojem su se mnogi Francuzi upoznali s Homerom, stoji njezina poznata re č enica: Prevoditelj je kao kipar koji nastoji iznova stvoriti rad slikara. Prevoditelje je posebno cijenio Johann Wolfgang von Goethe (1749 1832).

To leži iznad svega u snazi doslovnosti u prevo đ enju sintakse, i č ak pokazuje da je rije č, a ne re č enica, prevoditeljev izvorni element. Bliže ć i se našem vremenu, spomenimo da je Vladimir Nabokov (1899 1977), rusko-ameri č ki romanopisac i entomolog, nakon mu č na iskustva s prijevodom Puškinova remek-djela na engleski u prozi, ustvrdio: I najnespretniji doslovni prijevod je tisu ć u puta korisniji nego najljepša parafraza. [... ] Želim prijevode s obilnim bilješkama, s bilješkama koje se dižu kao neboderi do vrha ove ili one stranice tako da se ostavlja tek tra č ak jednoga retka teksta izme đ u komentara i vje č nosti. Završit ć emo sa suvremenim piscem koji je bdio nad prijevodima svojih knjiga na strane jezike i stekao grozno mišljenjo o prevoditeljima.

Odradila je fotosession na velikoj vru ć ini bez imalo pogovora, o bivšem suprugu nije govorila s nimalo gor č ine i bijesa, a svaki odgovor joj je ni re č enica previše ni re č enica premalo.

No problem je ležao u tome da su njegove upute o utemeljenju i organiziranju nagrade u svih pet kategorija napisane u nekoliko re č enica, na samo jednoj stranici njegove oporuke, što je poslije izazvalo niz problema u dešifriranju posljednje volje slavnog izumitelja.

Da bi nastala ta re č enica, bilo je potrebno poslužiti se sinonimijom i homonimijom, a da bi se razumjela ili posredovala drugima neophodno je pravilno akcentuirati svaku rije č.

Ovom ć u se zgodom zadržati na dvjema figurama konstrukcijama koje se zasnivaju na sintakti č kom preklapanju dvaju dijelova re č enice ili pak dviju re č enica.