Hm, tokalo bi finut pismo ali nemam više force za ovakve re č enice a i Trilo đ iju bih moro još jednom u č isto prepisat dvojio je u sebi sklopivši o č i.

Možda se odgovor na po č etno pitanje može iš č itati iz jedne banove re č enice koju je zabilježio njegov prijatelj Josip NeustĂ dter pri posljednjem posjetu bolesnom banu: ÂťMoje ime pripada povijesti.

Umjesto svakog opisa uz izdanje dovoljno je prenijeti re č enice koje je u katalog pri predstavljanju mape (po č etkom godine) unio fra Vendelin Kara č i ć spominju ć i je kao objedinjeni troplet rije č i, glazbe i slika, troplet iz kojega se zapretana žerava glagoljskih stolje ć a probija u plamenove suvremenog umjetni č koga stvaranja.

Stilisti č ar Leo Spitzer je, pak, pregledavaju ć i korespondenciju talijanskih zarobljenika u Austriji za vrijeme Prvoga svjetskog rata, primijetio da ponekad kao adresu pošiljatelja umjesto Kriegsgefangenlager navode Krist che fam de lader, što je Spitzer protuma č io kao nesavršenu ina č icu talijanske re č enice Cristo, che fame di ladro (Kriste, koja lopovska glad).

Lako i lepršavo teku rije č i i re č enice u ovim anegdotama, toliko druk č ije od uobi č ajenoga klasi č nog pripovijedanja.

Ponavljanje se u pravilu realizira na razini re č enice, i to tako da drugi dio re č enice informacijski udvaja upravo re č eno.

Upisuju ć i svoje ime na prazne crte u tekstu, č itatelj postaje Spinozin sugovornik, tj. preuzima ulogu jednog od pripovjeda č a (onog u drugom licu), no njegova sloboda nije apsolutna jer rije č i, re č enice, misli i pitanja ve ć su mu zadane te č itatelj doista postaje plijen romaneskne pau č ine, ali pomaže i pri tkanju romana pa se praznine mogu shvatiti i kao mjesta koja su ostavljena č itatelju da ih sam završi.

Tako smo dobili svojevrstan ready made, jer Severina gotovo da i ne mora govoriti Krležine re č enice, nego samo pri č ati svoj život.

Erika je nastupila u borbama, u kategoriji mla đ e u č enice, te osvojila odli č no tre ć e mjesto u jakoj me đ unarodnoj konkurenciji.

Jedna od posljedica su i re č enice u umjetni č kim biografijama nekih mnogo, mnogo mla đ ih kolega koji su studirali kod Mata č i ć a premda su eventualno ambiciozno mogli prisustvovati samo pokusima.

Težak ne govori napamet; on izgovara drevne, škrte re č enice, pa zna i kaže: Svaka sila za vremena.

Svi osobni iskazi postaju dio predstave, jednako se ponavljaju kao i re č enice iz An đ ela uništenja te gledatelj ne može sa sigurnoš ć u znati koliko je uistinu mu č an bio kazališni proces.

Onaj drugi fascinirani iz citirane re č enice hrvatski je pisac Tvrtko, lik koji, dakako, pripada svijetu romaneskne stvarnosti, a koji je, prema Popisu stvarnih, izmišljenih i domišljenih likova dodanom na kraju knjige, domišljen lik: Tvrtko iz Vremena laži je lik sastavljen od elemenata biografija i svjedo č anstava jednog Tvrtka (T.

Gotov č eve re č enice prožete britkim eti č kim kriticizmom ponovno sada izgovara Prica u Namjernim sje ć anjima udvostru č uju ć i tako duboku vjeru u djelo, mo ć stvaranja i poeziju.

To su re č enice koje odjekuju i koje se ne ti č u samo likova, nego svih nas.

Tako Chopinova kratka biografija iz pera Jaros ł awa Iwaszkiewicza, poljskoga pjesnika, prozaista i prevoditelja, rubno doti č e i paletu važnijih poljskih emigranata u Parizu potkraj prve polovice 19. stolje ć a: pjesnike Adama Mickiewicza, Juliusza S ł owackog i Cypriana Norwida, politi č ara Adama Czartoryskog, slikara Teofila Potockog, Chopinove prijateljice i u č enice iz uglednih aristokratskih obitelji poput Delfine Potocke i Marceline Czartoryske.

Inverznost druge re č enice nije figurativna.

Ona je posljedica uklju č enosti te re č enice u obuhvatniji iskaz.

Re č enice su č esto elipti č ne, subjekt i predikat ne slažu se, a igra smjene sveznaju ć ega pripovjeda č a i pripovjeda č a u prvom licu stalna je i pomalo zbunjuje.

I kada je ismijavao svakodnevna naklapanja o centru fraze ili logi č nom naglasku u izgovaranju re č enice, i kad je, po sindikalnoj liniji, morao držati predavanje o režiji u ZET-u

U sljede ć em ulomku iz drame Glorija Ranka Marinkovi ć a don Jere i Toma prekidaju svoje replike zbog neugode i osje ć aja da bi njihovo dovršavanje bilo neumjesno, da bi štetilo zvanju i dostojanstvu onih koji govore i onih o kojima se govori, a sestra Magdalena sarkasti č no dovršava don Jerine re č enice:

Vra ć aju ć i se pitanju o na č inu osporavanja smrti, istaknimo još jednom da na č elo fragmenta, kolažiranja i policentri č nosti prožima i odre đ uje flakerovski diskurs na svim razinama od re č enice i pojedina č nih rasprava do kompozicije knjiga i formulacija životne filozofije.

Tako na karticama vidimo kako autor filigranski gradi svoje re č enice, briše, ume ć e nove rije č i, pa ih ponovno briše, ili primjerice sam sebi po marginama papira ostavlja podsjetnike i napomene ovaj [ tonalitet ] za temu/po č ni s [ s pjesmom ] itd. i/završi s jarbolom i Florom, pripiši slici.

U toj se, glembajevskim ciklusom nadahnutoj fresci društvenih mijena tridesetih i č etrdesetih godina to č nije rasapa gra đ anstva pod pritiskom ratnih i ideoloških prijepora ni nekad ni danas dakle nije razvidjelo previše kazališnog potencijala te su je kriti č ari proglasili tek solidno zapisanim razgovorima ili polemikama o društvenim, politi č kim, ideološkim, povijesnim, esteti č kim i eti č kim temama, žale ć i što se istim povodom Matkovi ć nije č eš ć e obra ć ao kao kroni č ar i pripovjeda č (Senker), no isto tako sude ć i da je uz Krležinu fakturu obrazovno zahtjevne i vehementne re č enice Matkovi ć tu pokazao sklonost i nekim Pirandellovim tipi č nim toposima zaokupljenosti konstruktom osobnog identiteta i analogijama života i kazališta.

Ali iz te se re č enice može izvesti još jedan zaklju č ak koji vrijedi za scenariste, a glasio bi otprilike ovako: film je režiserovo djelo i scenarist se tomu mora prilagoditi.

Ujevi ć u Pobratimstvu lica u svemiru poseže za nedoslovnim preispisivanjem jedne re č enice drugom:

Isto tako i Ritam zlo č ina: sve je u njemu predivno precizno, gotovo bez suvišne re č enice.

Njegov Bukara, primjerice, izgovara re č enice poput Nosija san, brte, glavu u torbi.

U pjesništvu, tautologija se realizira u granicama stihovne re č enice, fragmentu pjesme ili na razini teksta.

Diskurzivna mjesta na kojima se ovdje realizira prešu ć ivanje su tri otpo č ete re č enice dvije don Jerine (Ovo je... i Vi...) te jedna Tomina (... pak sam mislio da nije zgodno...).