Pojedina hrvatska narječja, čakavsko, kajkavsko ištokavsko, posjeduju genetsku posebnost, a osobito su važnečakavsko - kajkavske izoglose, poglavito konstrukcije uz brojeve dva, tri ičetiri, izostanak umetka ov -/- ev - u množini te vokalna realizacija a ne redukcija poluglasa u slabu položaju.

Moja familija je dijelom iz kraja oko Duge Rese i Ozlja u kojem se kajkavsko i čakavsko narječje itekako dodiruju.

Narodni čakavsko narječje od samoga početka (Red i zakon zadarskih dominikanki iz 1345. godine, i Šibenska molitva iz istoga vremena) karakterizira hrvatsku latiničnu književnost.

To pak prema shvaćanju kakvo je u nas tradicionalno prošireno znači da je čakavsko narječje u Hrvata prvo bilo uzdignuto u književni jezik.

Kajkavski govori u Gorskom Kotaru, Žumberku, i oko Ozlja nisu starosjedilački pa samim tim nema miješanih čakavsko-kajkavskih govora.

Zastupljen je u više zbornika, te antologiji Milorada Stojevića Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća (2007.).

Na temelju isprava vidi se, da je u Dubrovniku stokavština istisnula staro čakavsko narječje tek u 16. stoljeću. [ 7 ]

Novija se pismenost jezično udaljuje od crkvenoslavenskoga i u njoj prevladava čakavsko primorsko narječje, jedno od triju narječja kojima su se Hrvati služili ne samo u govoru nego i u književnosti.

Podaci su iz knjige: Cvetko Svetlik, Hajdučki pop, Istarsko čakavsko društvo dr. Ivan Rudan, 2002.

Josip Lisac autor je prve dijalektologije hrvatskoga jezika, koja obrađuje štokavsko, čakavsko i kajkavsko narječje.

Jošće žive čakavsko besida poručile su Gita i Luce predstavivši zbirku pjesama mladih čakavski h bračkih pjesnika izašlih ispod barba Štefinih skuti.

Hrvatski jezik ima tri narječja: štokavsko, čakavsko i kajkavsko, a srpski ima dva: štokavsko i torlačko.

Zastupljen je u zajedničkim zbirkama i antologijama (Korablja začinjavca Zvane Črnje i Ive Mihovilovića, Rijeka, 1969; Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća Milorada Stojevića, Rijeka, 1987; Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća - Istarska pjesmarica Mirjane Strčić, Pula, 1989; I ča i što i kaj - iz suvremene hrvatskoistarske lirike Borisa Biletića, Pula, 1997; Priče iz Istre - hrvatski pripovjedači XX. stoljeća Daniela Načinovića, Pula, 1999; Gradovi i obzori - Putopisi suvremenih hrvatskih autora iz Istre Antuna Milovana i Borisa Domagoja Biletića, Pula, 2006. i dr. Autor je ili suautor nekoliko monografskih izdanja i vodiča (Hum, Pula, 1994; Izleti po Istri, Račice, 2003.).

Vrančić čakavsko narječje naziva dalmatinskim jezikom, koje je u ono vrijeme bilo književnim jezikom i njime se u prošlosti govorilo na znatno širem području negoli danas.

Iz autorove fascinacije istarskim melosom, koja se ogleda u njegovu opusu u više navrata, u Istarskoj suiti su to napjevi Lipa moja rožice prema zapisu Ivana Matetića-Ronjgova i Uspavanka iz njegove Čakavsko-primorske pjevanke.

Nedavno je tiskan drugi dio priručnika o dijalektologiji - Hrvatska dijalektologija 2, u izdanju Golden marketinga - Tehničke knjige, s podnaslovom Čakavsko narječje.

Iskrenim i nadasve zanimljivim stihovima i pričama na čakavštini, nastalih na radionicama čakavštine u OŠ u Pučišćima i Postirima, i izložbom fotografija pod nazivom " Pogled škoju u dušu " učenici ovih dvaju škola, u petak su na najbolji način otvorili festival i time odmah na početku svima jasno poručili da čakavsko besida u njima uistinu još uvijek živi.

Zamjerka Collinsu na netočnoj karti kajkavice, stavio je pola mog kraja koji je čakavsko ekavski pod kajkavicu - bio sam jučer na Grobniku koji je po njegovoj karti kajkavica u govorio sam čistom čakavica.

Kao vrstan poznavatelj čakavštine, o čemu svjedoči njegovo Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća (Antologija.

Iako već na pragu osmog desetljeća (rođen 1930.), doajen i modernizator poezije na čakavici, bard čakavsko-štokavske recentne poezije Nikola Kraljić još ne posustaje.

Napisana je jezikom ozaljskoga kruga, odnosno kajkavsko-čakavsko-štokavskim amalgamom, kakvim su njegovi pripadnici zamišljali književni jezik.

Kajkavsko i čakavsko narječje predstavljaju jedan svijet za sebe - briga oko tog svijeta i oko tih narječja je isto njegovanje hrvatske jezične kulture, i tu država i društvo mogu mnogo napraviti.

da Fućkima (Fućki, u jednini Fućak) stanovnici čakavskih sela na Cerovljanštini nazivaju govornike čakavsko-kajkavskog narječja u selima na susjednoj Grimalštini.

Slijedeće Pulišelićeve zbirke: Tujo štivala, Kripno zemja, Litnjo mišoncija jazikov, Odića mojega krša, moje beštije, Krisi na pliši, Krtol fruta raznolika, Batude od besid, Broške kartuline, Jošće živi čakavsko besida, Žilje korova, Stepenice uz ponor, Dani pakla.... Pulišelićeve pjesme svježi su dah iz bračkih prodola, bračkih mjesta i duše bračkog čovjeka, nisu samo ljepota jednog starog jezika nego i otkriće bića što se borilo i izdržalo na svome otoku svojim trudom i svojom duhovitošću, svojim espritom, svojim temperamntom, postojanošću svojstvenom etnosu izdržljivog puka (Šime Vučetić) Zapljusnuti i pomalo ošamućeni tematskim i jezičnim bogatstvomkao prvim snažnim valovima, trebat će vremena da se dojmovi srede... (Mijo Lončarić) Za jezik ove zbirke treba reći da je njezin autor pouzdan znalac svoga zavičajnog govora, a po nekoliko svojih pjesama - antologijski čakavski pjesnik.

Da jošće žive čakavsko besida uvjerili smo se i proteklog vikenda u Škripu, gdje je uspješno održan 1. Festival čakavske riči " Štefe Pulišelić ".

Osim što se samo čakavsko narječje, kako smo vidjeli, dijeli na: cakavicu, čokavicu i čekavicu, u pogledu refleksa jata ono se distingvira na: ekavski oblik (kojem pripada dio Istre, Kastav, Rijeka, Cres), ikavsko-ekavski (gdje ubrajamo Dugi otok ili Kornate, na primjer), zatim ikavski (Korčula, Pelješac, Brač, Hvar, Vis, Šolta) i jekavski (Lastovo).

U naseljima općine Fužine govori se štokavsko, čakavsko i kajkavsko narječje, što se zadržalo do danas pa je govor svih triju dijalekata: ča-kaj-što zanimljiva karakteristika ovoga kraja.

Dubrovački jezik između 16. i 17. stoljeća postao je izrazito štokavski (dok je prije bio prijelaznog čakavsko-štokavskog tipa) zbog katoličke protureformacije koja se time htjela obratiti narodnim krugovima iz dubrovačkog zaleđa, Bosne i Hercegovine.

Bratanić iza sebe ima još dvije zbirke: Kad sve umukne govorićedu stine (2000.) i Kojin jazikon? (2003.), kojima direktno propagira čakavsko narječje.

Govori se »čakavsko-napolitanski internacionalni coctail« (tako piše u spomenutoj knjižici), što ostavlja otvorenim pitanje kamo se zapravo smješta radnja: u Napulj, u Rijeku/Fiume, u Međuzemlje?