Nismo li time ubrojili tekst u dijalektalno pjesništvo, koje životari zapravo na rubu književnoga standarda od defenstracije kajkavskog jezika u vrijeme ilirskog bratimljenja, pa sve do naših dana.

Tako je epika bila isključivo tekstualnog sadržaja dok je pjesništvo već imalo i snimke profesionalno pročitanih stihova pa se uz pomoć jednostavnog kompjutorskog programa, kakvim su obično i opremljene sve personalne jedinice, moglo slušati i kako domaća poezija zvuči u originalu, što je osobito važno kada je riječ o dijalektalno obojenim ili starijim djelima.

Op ć a mjesta talijanskoga mentaliteta i gestikulacije donekle su nerazmjerne s dijalektalnim bogatstvom raznih vrsta vo ć a i povr ć a koje raste na razli č itim gredicama, pa druk č ije i govore (op ć e dalmatinski ton Kruška Kruški ć a, dvije ina č ice kajkavskih dijalekata Tikvi ć a i Poriluka Poriluki ć a), no pretpostavljamo da se tako dje č joj publici željela usmjeriti pozornost na doma ć e dijalektalno bogatstvo, ali i na jezik sama izvornika.

To je očito u hrvatskim rječnicima 20. stoljeća, gdje ćete često vidjeti naznake da je nešto provincijalno ili dijalektalno, ili da je nešto zastarjelo, što u obama slučajevima sugerira da to ne treba rabiti.

Je li, po Vašem mišljenju, Bečki jezični sporazum iz 1850. godine te djelovanje hrvatskih vukovaca nagrizlo jezični identitet Hrvata, imajući u vidu bogato dijalektalno područje?

No, s druge strane Radakovićevi Virusi cijeli ispisani u proširenom prezentu, bez ikakvih flashbackova, bez osobita autorova investiranja u obrazlaganja pozadine ili motivacije bilo čega što su njegovi likovi napravili i, što je kod dijalektalno vrlo spretnog Radakovića posebno zanimljivo, bez uobičajene kaj kuiš aparature kojom je (između ostaloga) i došao na glas kao kvalitetan pisac dovoljno su zanimljiv i provokativan tekst.

U knjizi ' Dvije strane medalje - dijalektološki i jezičnopovijesni spisi o hrvatskom jeziku ' (309 str.) obrađena su, između ostaloga, hrvatska narječja u srednjem vijeku, tri dijalekta triju narječja kao najizrazitiji primjeri migracija u hrvatskom jeziku, nacionalno u srednjojužnoslavenskim organskim i drugim idiomima, leksički, sintaktički i drugi utjecaji u hrvatskim dijalektima, čakavski, kajkavski i štokavski glagolski sustav, izoglose refleksa jata u hrvatskim organskim idiomima, čakavština kao jedno od hrvatskih narječja, hrvatska dijalekatna leksikografija u 20. stoljeću, hrvatski dijalekti u 17. i 18. stoljeću, kajkavsko narječje i njegova proučavanja, dosadanja proučavanja hrvatskih štokavskih dijalekata, hrvatska dijalektologija od 1945. do 2005., Zoranićev jezik i jezik hrvatske renesansne književnosti, jezik Marina Držića, kultura hrvatskog jezika u doba " Knjige od uspomene " (1673. - 1784.), hrvatski jezik 18. stoljeća i Andrija Kačić Miošić, ' najstariji dubrovački govor ' i ' najstarija dubrovačka proza ' Milana Rešetara, hrvatski jezikoslovci Kruno Krstić, Ljudevit Jonke te dijalektalno u zbirci Vinka Nikolića ' Moj grad ', ' Ognji i rože ' Ivana Gorana Kovačića, Josip Pupačić i stari pisci hrvatski, čakavština Miroslava Kovačevića Senjanina te jezikoslovac Dalibor Brozović kao i Glorija Rabac-Čondrić i Istra.

Dobila je i pohvalnicu " Mihovil Pavlek Miškina " za dijalektalno stvaralaštvu u Križevcima, u sklopu 31. susreta hrvatskih, zavičajnih i književnih pisaca.

Prevladava metaforičan i dijalektalno obojen jezik, te specifičnost u atmosferi i miljeu.

Osječanin se, nakon nekoliko manjih i uglav-nom nezapaženih pokušaja, na vratima Komedije pojavio s raz-vedenim tekstom, prepunim teza i antiteza o hrvatskoj zbilji, solidno dramaturški upakiranim, dijalektalno razvedenim i sveukupno relativno vješto napisanim.

Pleština je hrvatska riječ, a danas to prezime nosi oko 280 ljudi u Splitu, Klisu, Solinu, Zagrebu, Supetru i dr. - Postalo je od nadimka plješko, što znači " ćelavac ", augmentativ je " Plještina " (dijalektalno: Pleština).

Dok je zainteresiranih, vrijednih i sposobnih učenika i njihovih učitelja koji ih uče i potiču na dijalektalno pisanje naša lipa čakavska rič ne će se zaboraviti.

Prosudbeno povjerenstvo dodijelit će najboljima i nagrade: Plaketu Mihovil Pavlek Miškina za pjesništvo na književnom standardu i istoimenu Plaketu za dijalektalno pjesništvo, Plaketu Ivo Kozarčanin za prozu i Plaketu Kalman Mesarić za dramsko stvaralaštvo te pohvalnice.

Sve su se one upotrebljavale na cijelome području između Drave i Jadrana prevladavajući dijalektalno šarenilo, smanjujući jezične razlike, stvarajući jedinstven jezik, a time i nacionalno jedinstvo.

Egzistencijalna potka iz prethodnih blokova ne izmiče iz ove čakavski obojene, dijalektalno visprene složbe u kojoj slikovitost idiomatskog frazarija cjelinu obogaćuje novim koloritom.

Na susretu bile su podijeljene Plakete Mihovil Pavlek Miškina za poeziju, prozu i dijalektalno stvaralaštvo, pohvale te priznanja za sudjelovanje.

Plaketu za prozu primila je Kristina Štebih iz Čakovca, plaketu za poeziju dobila je Tanja Stanić iz Jurdana (Rijeka), a za dijalektalno stvaralaštvo plakta je pripala Vladimiru Šuku iz Oroslavja.

Podijeljeno je i 8 pohvala: za poeziju dobitnici su: Domagoj Butković iz Đakova, Ivan Nadilo iz Metkovića, Vesna Vargović iz Bjelovara; za prozu: Anela Borčić iz Visa i Mirjana Mikulec iz Oroslavja; za dijalektalno stvaralaštvo: Nada Jačmenica iz Sv. Križa Začretje, Mijo Kelečić iz Oroslavja i Vladimir Miholek iz Đurđevca.

Pisana je na autorovoj materinjoj južnoistarskoj, roverskoj (Juršići) čakavici, pa je moderatora Šišovića zanimalo koliko je dijalektalno pisanje zahtjevno i što u slučaju kada na čakavštini nema riječi za apstraktne ili suvremene pojmove.

Put od pisanih i književnih jezika stiliziranih dijalektalno do jedinstvenoga hrvatskoga književnog jezika bio je dugotrajan ali postojan i postupan, jer je postojala stalna kulturna, jezična i književna osmoza među pojedinim dijelovima hrvatskoga korpusa od Boke i Dubrovnika na jugu, preko Dalmacije i Bosne, do Istre i sjeverne Hrvatske.

Međutim, valja, književnopovijesnih razloga radi, reći da novije dijalektalno pjesništvo, za razliku od starije književnosti na čakavskom i kajkavskom jeziku, svoje početke datira na pragu 20. stoljeća.

Nezaobilaznom i nepresušnom temom Dijalektalno u jeziku prapovijesti Ive Kozarca Marko Samardžija (Filozofski fakultet u Zagrebu) vodi nas na početak 20. stoljeća, značajan za vinkovački književni kružok, ali i problematiku hrvatske štokavske dijalektalne književnosti.

Jest, kao i sve zemlje svijeta ona kulturno, dijalektalno, kulinarski, klimatski, reljefno, etnički, povijesno ni ideološki nije monolitna, što je, bez fraze, njezino bogatstvo, ali nesumnjivo iznad svega dominira osjećaj pripadnosti jednoj naciji i važnosti nacionalnog suvereniteta, zajednička sjećanja i mitovi, zajedničke traume i želje.

Diftonški izgovor se doista može naći u nekim dijalektima (npr. fakultativno uDubrovniku ili po središnjoj Bosni), ali u samoj Hrvatskoj govornici tu velikom većinomizgovaraju obično dugo jē: (ako imaju razlikovnu duljinu), čija je jedina razlika od odrazakratkog jata u tome što se tu početno j u biranu jeziku ne spaja s prethodnim l ili n u ļ i ń. No to taj glas nipošto ne čini diftongom (to se lako može ustanoviti uspoređujući izgovorštok. ije s pravim diftongom ie koji nalazimo u nekim našim dijalektima, npr. u kajk. sviet i sl. u nekim govorima, i u štok/čak. dijalektalno mieso i sl. u nekim govorima).

Tekstovi za Hrvatsko narodno kazalište Zadar nastali su narudžbom HNK u želji da se dokumentira nekadašnje dijalektalno gradsko pučko življenje i identitet Zadra.

Naposljetku najpopularnijim filmom desetljeća, uopće najpopularnijim hrvatskim filmom nakon osamostaljenja postaje " Kako je počeo rat na mom otoku ", Brešanova dijalektalno-mediteranska komedija.

Na istom mjestu možete preuzeti i zbornike radova, koji su, kako kaže Željka Alajbeg, voditelj Knjižnice Grohote i član Organizacijskog odbora smotre, prave riznice zavičajnosti koje pružaju neposredni uvid u jezičnu komparativnost i neosporno dijalektalno bogatstvo Županije.

U tom novom krajoliku sigurno bi se barem donekle uspostavio emocionalni odnos publike spram dijalektalno obojena jezika, ali bi« obrazovani građanin »na to ipak reagirao s odbojnošću, jer mu je njegov nekadašnji dijalekt temeljito« istjeran iz usta ».

Pojam je dakle dijalektalno konzerviran i dočekao 21. stoljeće.

Treba istaknuti, pritom, da se pod zagrebačkim govorom ne misli na lokalni govor kafića ili dijalektalno »kajkanje«.