Prvo čakula a onda nazdravljanja do zore.

Evo me..... malo sam još pospana.6 je sati, taman sam došla na posao, kava se polako ispija.Prije nego mi đođe Rica idem vam napisat dvije-tri riječi, jer kad ona dođe onda slijedi čakula, tada pišem blog na peci bokune, a to baš ne volim.... nekako izgubim nit.... pa mi na kraju treba dosta vremena dok ga zavšim.Prvo; jačmen je prošao, odmah sam namazala kremom i on se povukao, na kraju je bilo kao da se na oku nije ništa ni pojavilo.Hm, hm..... ja sa izgledala suupeeer (he he, vidi se koliko sam skromna), ali zaista, bila sam toliko zadovoljna.... ma haljina, naušnice, frizura, sve živo je bilo kako triba, toliko sam komplimenata " pobrala ", da vam ne trebam govorit, čak mi je palo na pamet da se slikam da da vam priložim neke sličice, ali zaboravila..... Pir kao pir je bio bez veze, ajme ajme (moj se muž ne bi baš složio), glazba je bila grozna, ekipa tako tako, ja nisam nešto bila oduševljena jer je pola naše ekipe i muževih kolega bilo pijano, pa je tu bilo (izvinite na izrazu) takvih pizdarija, da u nekim situacijama nisi znao bili se smija ili plaka, tipa; uletanja curama i pitanja; Je li mogu, mooolim tee, vidit tvoj ređipet, ej slušaj danas mi je rođendan, očeš li me poljubit, ili grljenja nepoznatih ljudi....... ma same pozdarije, meni je to bilo debilno dok je ostalima to bilo za odvalit od smjeha (ma i ja sam baš neka tetkica, kao da mi je 57 a ne 27) Jučer smo bilo ne nekoj prićesti pa sam i tu jela, popodne idem na neki rođendan pa ću i tu jesti...... tako da se bojim da sad ne nabacim koje kilo, a toliko sam se mučila da istesam nekako liniju nakon zime.Kad smo kod toga, narućila sam Orbitrek preko Neckermann-a, javit ću vam kakav je kad dođe.... Mislim da sam vam sve napisala što je bilo bitno.... uglavnom pišem vam opet sutra, adioo..

Bulju svaka čast za trud pa makar bilo samo ' ' za slikavanje u novinama ' ' al odakle ti pravo postavljat ikome ultimatume...... alka bi tribala bit iznad politike, statut bi se triba strogo poštivat a po njemu alku nemogu trčat oni koji su dokazano nedostojni tj osuđeni..... da je Jerkan osuđen za nešto u tom slučaju bi triba bit automatski prikrižen, kad bi se slušalo svaka čakula nebi niko trča alku...

Razgovor s prijateljicom kad ste obje preumorne da bi uopće razmisljale, prijatelji koji te razumiju bez puno rijeći dok se osjećaš kao stranac na ovom svijetu (i onda shvatiš kako si bila u zabludi), čakula s kolegom o starim stvarima otkrivajući nove dubine u njima, razgovor s bratom (ili sestrom ako ju imaš) i uživanje u šaljivom načinu na koji prića o zivotu.

U Društvu nema spletki, čakula, podmetanja.

p. s. Ala šta ste kontra Miše... J me se čiju je ženu yeba i jeli navodno ka mulac odigra lošije utakmicu pa ga drugi uhljeb ili pijanac proziva zbog čakula od prije 20 godina... dok ima rezultat neka vodi Hajduk, dok pobjeđuje.. to je smisao sporta.. a kad ne bude ima ništa pogotovo ka prethodnik.. neka ode ča i gotovo....

Ova plavooka sa slike mi ne ulijeva povjerenje kao sudac, ona mi više lići na dobro njegovanu sponzorušu koja čakula s babama s fitnesa u kafiću.

Pozdrav svima sa ovoga posta evo da se javin i da pohvalin Titana na par vrlo dobrih ideja.Mene nema cesto na postovima posto sam zauzet ali kad dojen guštan proćitat komentare od duje, kuranjia, dioniza i ostale ekipe jer mislim da se ove razvija dobra i zdrava čakula.

Ali puno je priča po internetskim portalima, puno je čakula po kuloarima o toj regati.

Čakula ili skup jadnih šupaka koji su pljunili cilome gradu u lice po stotiput u ovih 4 - 5 godina?

Da vam opišem jednu situaciju: Najstarija i ja pijuckamo " kavicu ", ženska čakula, ja pomalo hiperaktivna.

Pravi je užitak biti dio Mesinog rituala zen-buđenja duha i tijela, jutarnja kavica i cigara, jutarnja čakula.

more i đirada po gradu kontra suncu pa čakula, memoris sa Edon.. kako san dobija Barcelonu, Reala..

Ko je bia zna ali da kažen da je prostor potpuno uređen auto kamp na samoj plaži sa uređenim wc. i tuš kabinama.Ulaz je sa same magistrale pa nemoš nikako falit, samo je bokun pravca pa se svi zalete pa malo pripazite.Uz sami kamp ima skoro neograničen broj soba i apartmana po povoljnim cjenama.Party je petak i subotu ali ako nekome odgovara može doć već u četvrtak na kampiranje.Ulaz i kampiranje su besplatni svim motoristima.Petak svira HARPOON BLUES BAND iz Splita i BLACK SHEEP iz Sarajeva.Subota defile vodi na ručak u Dugi Rat pa na kolače u Omiš.Povratak u kamp čakula, moto igre pa koncert.Sviraju Ž/BUKA ženski bend pa gledajte ili slušajte po izboru.A možete i oboje.Bend večeri GRUHAK iz Dubrovnika.I na kraju striptiz koji je naš presjednik osta dužan od prošlog puta pa mu dajemo popravni.

Putuj Selma... i molim te ne naginji se kroz prozor. " ne da smo nas dvije krepavale,, nego krepale totalno,, a još to bila žena za volanom, ako se ne varam u benđoli.. ma ludnica je počela... i tako,, mic po mic, preko Pelješca stigosmo do Orebića... putem preko Pelješca, javljali smo se, tj. trubili svim babama i đedovima koje smo putem sreli. i tako... došli do Orebića, kupovanje karte,, blabla.. ulazak na trajekt.. kako je vani jako puhalo, odlučile smo ostati u autu tih 20 ak min... da ne zaboravim.. Cedevta bomboni su fakat zakon i probajte pojest samojedan... vjerujte, ne može se... barem ja.. ili sam zbilja ovisna o njima.. tih 20 min u autu je bilo na granici živaca, jer neki starčeki su se očigledno napalili na našu corsicu (sorry mucek, smatram je našom.... znaš zašto.. zbog ulja)... ovaj jedan svako malo luta nogom u gumu, drugi je zagradio prolaz, pa je lik što je prolazio odvalio rerovizor.. (ne mora nitko znat da je već bio na pola odvaljen)... e da, negdje još pri dolasku u Orebić, pitam mucekića moga, što se rekli njeni kad su čuli da ja stižem.. a ona meni da neznaju.. ja ostala paf.. došla odma knegla u grlo.. al prošla je onakon po minute.. a kad sam fina.. pri tome još i sramežljiva.... da se sad vratim na priču... iskrcaj iz trajekta... stigosmo na Korčulu.. još 7 - 8 min vožnje i eto nas pred kućom.. olalalala... konačno... vadimo njene kofere, čizme (3 para), laptop, putem je mucek kupio mušula i kamenica, pa sve to nosimo u kuću, skupa sa mojoj Kesićkom i ruksakom.. naravno, kuća otključana,,, zna se da je netko doma... kad ono, niđe nikoga, samo jedan dio spava na kauču.. šuljale se mi tako kroz kuću i ravno nakon minut i po izletile iz nje.. idemo dalje tražit članove familije.. e tad je krenulo moje upoznavanje sa svim tim dragim ljudima.. iskreno rečeno samo sam 5 - 6 imena zapamtila, nadam se da se ne ljute,,, slabo pamtim imena.. al face su mi ostale u pameti.. bar kojih 20 ak dana.. nakon prve ture upoznavanja.. vratili se u kuću.. tamo malo pojele juhe i lešade.. i onda sam postala ubojica mekog srca.. dakle... mucekićin tata me odabrao kako asistenticu pri klanju kuneja.. znam da vam zvuči očajno i tužno, i pitate se kako sam mogla.. al eto... sad konačno znate s kim imate posla.. prvo sam pola viđet kuneje,,, odabrane su dvije žrtve.. i tako... samo da znate, nisam nikoga priklala, niti malo krvi nije bilo na meni,, samo sam držala šape, dok je mucekićin tata gulio kožu sa kunejića... za sav taj silni trud, dobila sam repić od kuneja za sreću.. hvala... sad se bavim mišlju kako da to koristim kao privjesak za ključe.. al sredit ću ja sve to.. svestrano sam ja dijete.. mucekić moj za to je vrijeme patinala čizme i kibicala nas što činimo.. a sve ko neće još tako malo zujale okolo po kući i došlo vrijeme večere, opet se najele, valjda zbog klimatske promjene, pa onda sve nekako bolje paše.. da sad oopet ne idem u detalje.. u 21.15 smo bile u krevetu,, ravno nakon Miljunaša.. jer naravno, sa subote na nedjelju se loše spavalo, svaka po kojih par sasti,, pa onda još vožnja.. ubilo nas male sve to, pa pa kako i neće.. o tako.pošle spat.. naravno, opet je pala mala čakula u krevetu prije spavanjca.. neznam zaspale smo.. ko bebe, nakon kojih 15 - 20 min.. ujutro je mucekić naručen u zubara u 8.30 pa da ne ide sama.. trebam i ja ić s njom da joj držim ruku.. ma vraga.. velika je više ona.. i tako, ujutro je njome alarm počeo zvoniti neđe oko 7 i nešto sitno, čula sam to u polusnu,, svako malo drnda.. al ne smeta meni,, navikla sam nakon 3 puta.. 8 manje 10, pita me ona jesam li budna, ja šnjuham da jesam, a nisam i tako,, ona nije mogla vjerovat da tako funkcioniram rano ujutro.. dobro aj, nije toliko rano, koliko sam bila nenaspavana i falilo mi sna.. bila mi napeta subota.. i tako marendale nabrzaka, put pod noge, krećemo nabijanje cvika na oči, iako je bilo oblačno i krenule u zubara.. eto nas za kojih 10 ak min kod njega čekajući nju da to obavi listala sam časopis More (još uvijek se pitam, zašto privatni zubari u čekaoni imaju časopis More i Gloriju).. mucek to brzo obavio.. i odsmo na kavu u grad (Korčulu) parking nismo platile, jer kad smo pitale lika da li fakat treba platit, reko je: " ma aj ".. i tako, pije se kava, nije bogzna što bila,, al eto, navodno je u tom kafiću najbolja ona je opet slijedilo upoznavanje.. ako se dobro sjećam,, malo po malo popunio se naš stol i oko nas je bilo 5 muškića.. ala da.. opet neznam imena,, al nije bitno, zar ne?

Tomo je prošao bez nezgodnih pitanja, nije red pasti s neba i razbijati društvo koje mirno sjedi, ugodno čakula i pije piće.

Nego još jedna mala čakula dakako istinita.

Nije se ništa slavilo nego eto tako, društvo, čakula, bokun vina i sad san spremna bacit se u horizontalu.

Nakon mnogih inkarnacija, tijekom života počinju shvaćati Smisao života pa tako i osjećaju da su pri kraju s inkarnacijama te da na njih čekaju više razine Postojanja, stoga se njihova retorika uvelike razlikuje od čakula na špici.

Čakula na svakom koraku, na svakoj polici.

Najmanje jedan put godišnje sretne se svi kod nas ovde u Santiago i tada je prava čakula i razčakula.

Posebno su im drage ljetne večeri u kojima se razdragano susjedstvo skupi, pa čakula, pretresa u miru događaje iz kvarta.

ovo je dobro.. dakle imaš bezbroj varijanti kako biti romantičan, mogao bi početi sa ukrašavanjem automobila... stavi jednu disko kuglu i zapali svijeću (ne svijećicu), pospi auto laticama i donesi kakvo vno i neki fini snek, pa pusti mjuzu, nekog Jobima, lagana čakula dok ti ne dopizdi... pa ju onda kresni pitonom po glavi. (hmm 25.01.2008., 09:46:10)

Želimo grad lišen političkih igara - poručio je Bibić na press konferenciji održanoj u kavani Čakula na Rivi.

AJME MAJKO ČA OVAJ ČAKULA, JEL TO NEKI ŠOU, AJME GOSPE MOJA ČA TAJ PRIBA NAPRIČA, LIPI JA TE JEMAM VIDIT, JEMA PRIBA ČA SI MALO MAKA...

Premda će za tog ambicioznog mladića, izvrsnog studenta i potkovanog stručnjaka svi potvrditi kako mu očeve političke reference uopće nisu bile potrebne, njegovo prezime dovoljno je za pokretanje gradskih čakula.

A zamislite da sutra studio zapravo bude u kući... pa koji bi to show bio... ono tonka malo čakula, a i ovi sjede, bivši stanari, pa malo ode van i tako...

Što se tiče uvjeta u kojima se trka odvijala, Tanja kaže: Vrijeme nas je poslužilo putem, nije bilo kiše, ali je na Jelenju puhala bura koja mi je malo otežavala trčanje, no čakula sa Sarom i Tanjom sve je rastjerala.

Još uvik se odmaram, vrijeme curi, ali još ne razmišljam o danima i datumima... jer kalendar i sat su prvi koje zaboravim na godišnjem... kako rodica ne živi na moru, uglavnom uživamo u kupanju i sunčanju, neobavezno pričamo o svemu i svačemu, a najviše o raznoraznim ljetnim zgodama i nezgodama iz djetinjstva i mladosti... jer ljeto nas veže i spaja... oduvijek... i nema veze što nas dijeli čak 17 godina, jer je ona došla na ovaj svijet u zadnji čas, punih 14 godina poslije brata... i uvijek bila mezimica...... i onako u žaru čakulanja, prisjećanja i zafrkancije, u jednom momentu me onako u šali, cereći se poklopi izjavom, joj, jel ' se ti sjećaš koliko si me kacavala kad sam bila mala, još imam traume od toga... a apropo toga, kasnije smo pokušali naći književni izraz za kacavanje, i nismo uspjeli... pa, recite ako znate...... iako rečeno u šali, nije mi baš bilo ugodno, ali moram biti iskrena i priznati, da sam je sigurno dosta gnjavila na moru... ona mala, tek treba naučiti što je more, a ja puna mladosti i energije, cijeli život s morem sljubljena kao riba, jednako dobro plivam i prsno, i leđno, i kraul, ronim, glupiram se, skačem i nanoge, i naglavu, sa stijena i visina, s kojih se danas sigurno ne bi usudila skočiti... meni je sve to bilo tako normalno i tako lako...... i čakula je otišla dalje, al ' svejedno je meni ona rečenica još neugodno zvonila u glavi... a kako je rodica profesorica engleskog, i radi u školi, priča se nastavila o dogodovštinama s djecom, kaže, roman bi mogla napisati, koliko je znaju i nasmijati i razljutiti, al ' ona baš voli svoj posao... na jednom izletu, na bazenu, školski kolega je bio uvjeren da se bavila plivanjem, kaže, ma nije moguće, tako dobro plivaš... aha, tu sam te čekala, da te ja nisam tako muštrala i maltretirala, ne bi ti danas dobila takav kompliment... a ona se opet ceri... eto, meni je ipak ta zgoda došla kao mala satisfakcija... a priznajem, volila bi da nije rekla, jer znate kako se ono kaže u svakoj šali ima pola istine...... i padne mi tad na pamet priča moje mame, pa je pitam jel ' zna kako joj je tetka naučila plivati, u našem malom mistu... i pričam joj... mamina, a kasnije i moja draga teta bi pronašla nekoga da je gura u moru ispred sebe, i tako skoro do pola vale... jel ' treba uopće reći da se ona cilo vrime derala, i da je vala odzvanjala od njenog glasa: teta....... eeeeee, utopićuuuuuu tiiiiii seeeeee.... ha ha ha... rodica je umrla od smija... a kad joj je tetka to predočila ponovo, onako zorno uz pomoć i glasa i ruku... šta ću vam reć ', smijali smo se k ' o ludi...... ja iz svog djetinjstva nosim neke druge traume, ali od mora i plivanja zasigurno ne... i ne pamtim da me itko posebno učio... proplivala sam sama... da upotrebim uzrečicu mog sina kad je bio mali, a kod mene je bila više pravilo, nego izuzetak, ja sam... naime, znate kako nas djeca znaju iznenaditi nekim izjavama, da se pitamo odakle im to... e, kad bi mi našeg pitali tko ti je to rekao ili odakle ti to, on bi samo odgovorio ja sam..., pa se ti misli odakle mu...... a sin je proplivao, nažalost, u školi plivanja... zašto se je toliko bojao mora, čemu se i on sam danas smije, sambogzna, ali čim bi vidio da mu se ne ' ko približava za odvest ' ga u more, već je cila plaža odzvanjala od njegove dernjave... a ljudi samo gledaju, a mi se samo crvenimo... i onda smo skratili i svoje i njegove muke, i odveli ga na bazen u školu plivanja... a nakon toga je jedini problem bio kako ga nagovoriti da bar nakratko izađe iz mora...... šta vi kažete na te stare " pedagoške metode "?... kako se vi snalazite u moru?... kako ste naučili plivati?... imate li traume iz djetinjstva od nekih osoba ili postupaka?... budite iskreni, i podijelite vaša iskustva... guknite, golubovi...

Nakon slikanja, dugačkih čakula i vrlo kratkog zagrijavanja svi smo se postrojili ispod onog balona na napuhavanje (Jaskanci su ga cijelu noć napuhavali ručno i usnim puhalima tak da ga imamo za ujutro spremnog; -)).