Davis, bezdušni, pokvareni varalica koji je, poput Montya Burnsa, mario samo za pobjeđivanje, pretvorio se u čangrizavog, tvrdoglavog starca koji svojoj djeci zamjera što su ga strpala u starački dom.

A kad ih riješim, raspoloženje će mi se naglo popraviti i postat ću apsolutno druga osoba, za razliku od čangrizavog, zlovoljnog mene prije toga.

Ali se svakodnevno, na svakom kutku čangrizavog grada susrećem s tisućama takvih bezazlenih sitnica.

mi smo valjda jedine " životinje " na svijetu koje jedu više no što im treba, koje nemaju granice ni u čemu nego samo udri, pa dok ide... vezano za to dođe mi u sive stanice danas jedno razmišljanje... sjećate se zasigurno momenta, kada vas šupi određen osjećaj potrebe biti dobar, i onda odlučite da od ovog momenta prema svima ću biti ljubazan, fin, dobar, pomagati, biti uslužan, trpjeti... i tako to krene. čak se ufuram ono u to stanje, i ono neko ti digne živac a ti pa dobro - misliš - ajde biti ću ipak dobar i neću mu razbiti tu ružnu njušku... traže te nešto, a ti eto sa osmjehom na licu dadneš, a u sebi kuvaš jer tu stvar nikada ne bi posuđivao jer ti je jako draga, bitna i lako kvarljiva - a ako je skupa da ne spominjem. i tako iz dana u dan primjećuješ kako se pritisak i zahtjevi okoline sve više i više povećavaju, osobito ljudi kojima si često okružen, nekako dobiješ lagani dojam da baš ono imaju potrebu da te gaze, da ti uzmu sve što se da uzeti i sve što ti naprave riješe rečenicom: joj kako si ti dobar...; ma pljačka im mterina, kad je meni prekipjelo pa nevjerojatno je kako ljudi nemaju granice, kako imaju potrebu preko svake mjere uzeti sve što im se nudi pa makar im to netrebalo. jednostavno tako se lako naviknu na to da te mogu jahati koliko god i kad god hoće da ne povjeruješ a ako im slučajno odbiješ nešto nakon nekoliko puta što si im dao slijede čudni pogledi, beskrajne tračpartije okolo i rečenice poput: a koja si ti p.. da ma dajte ljudi pa gdje je tu međusobna solidarnost, razumjevanje, ono ok, dao si mi, učinio si mi, pa ako mi nije baš za glavu neću te tražiti svako malo da radiš nešto za mene rijetki su oni koji su ti zaista zahvalni, i kuže da ne treba iskorištavati tvoju odluku da se popraviš, budeš dobar itd... čovječe poslije takvog zlostavljanja kada se vratiš na " staro " stanje postaješ tri puta gori, tri puta škrtiji, nljubazniji, oholiji i sve ono što si bio u malim količinama sad si u velikim, i što je najbolje živo ti se j.. be za mišljenje i priče ostalih oni su te i naterali da budeš takav, oni su i učinili ovo od tebe, samo toga na žalost nisu svjesni... niti će ikada vjerojatno biti... kada pogledam nekad nekog čangrizavog tipa koji živi samo za sebe u svome svijetu, zazire od sviju, bježi od svakoga i ne otvara se definitivno nikome - totalno ga razumijem, i uvjeren sam da su u najvećem broju slučajeva to tipovi koji su bili fakat ono kaj se veli " duša od čovjeka " i vidi sad dokle su stigli... a zahvaljujući kome...? druga strana medalje je pak da nastaviš biti dobar do kraja svog mizernog života, gledaš kako te jašu, a ti se i dalj smješkaš i ponekad se onako po bontonu kulturno braniš: pa znate, ovaj oprostite, nije da mi baš previše paše... a čuješ odgovor: ma dobar si ti izdržat ćeš, još samo malo i tako iz dana u dan, i ja sam uvjeren da se čovjek nakon nekog vremena i navikne na to i neobraća preveliku pozornost nego jednostavno prepušta se sudbini " biti dobar " i gleda mirno kamo će ga to odvesti... ima to i dobrih strana, ponekad ljudi skuže da fakat previše ugnjetavaju nekoga, pa im bude žao, pa i oni počnu biti dobri, i tu već imaš skupinu dobrih među kojima je onda super živjeti i stvar fenomenalno funkcionira i svi su sretni... da to je recimo tako idealna situacija ali do koje treba vremena i vremena... žuljeve na leđima da ne spominjem uz beskrajnu količinu živaca, volje i ustrajnosti... a tko će znati koji put je bolji, i mogu li svi izdržati ovaj drugi...? živi bili pa vidjeli, probajte pa javite

astib:))) nisam psihijatar ni psiholog, tek jedna u nizu iz mase " sretnika " koji rade, svakodnevno prisiljena analizirati neartikulirane zahtjeve čangrizavog šefa, zadivljeno slušati muža kako po trideset i šesti put priča više (ili ipak) manje zanimljivu dogodovštinu iz svoje mladosti, smješkati se dragom djetetu u onih nekoliko trenutaka kad odlijepi pogled od kompa i u tim kratkim " susretima " počasti me kakvom neurotičnom izjavom, koja ima samo jedno značenje, " skini mi se... " pa onda " dragi " susjedi, mnogobrojna rodbina, (još pokušavam otkriti njihovo neprekidno multipliciranje?) itd... itd... i moram priznati, tvoje mi mišljenje djeluje toliko normalno, da moram reći... prenormalan si čovječe... daj ne budi tako opušten i prestani čašu nazivati (optimistično) do pola punom i spusti se među nas rudare u vječni mrak i prašinu... zafrkavam naravno:))) slažem se.rujanin humor ne zaostaje puno za slavnim monty pythonovacima.crn, britak i bolno životan... ali moja kritika bila je tek " heraklov " pokušaj da zaštitim uplašenu srnu, zbunjenu i izgubljenu... i suosjećajnim zagrljajem ponudim riječ razumijevanja... a možda je pogrešan moj pristup? možda u današnjoj trci za " vlašću il ' za hljebom " nema mjesta, tankoćutnim dušama poput moje malenkosti? yo:)))) možda sam presmjelo upotrijebila riječ " psihička bolest " (iako ne sumnjam da i toga ima) i zar te slabosti karaktera, volje... ne mogu se u konačnici pretvoriti, prerasti u ozbiljnu psihičku smetnju, pa i bolest.koja nesretniku, svakodnevicu pretvara u vječitu mučnu borbu sa izmišljenim neprijateljem?... divim se tvojoj hrabrosti, snazi, snalažljivosti (inteligenciji) i mogu samo reći... yo, sretnice, zahvali dragom Bogu, pa čak i (dragim) roditeljima, čije gene nosiš, na istinskom bogatstvu, čvrstom karakteru i bistrom umu, kojim krčiš nepregledne životne prašume, nalazeći uvijek izlaz i spas:)))

Štoviše, dade se zaključiti da dojmovi čangrizavog starca o glazbeniku nisu bili toliko pozitivni koliko je potonji priželjkivao.

Rad na humorističnim serijama pomaže mi da ne obolim od Alzheimerove bolesti jednom je izjavio Jerry Stiller, glumac koji je odlično utjelovio čangrizavog starca, televizijskog oca Lei Remini, u seriji Kralj Queensa, koja se prikazuje na RTL2 Televiziji.

Drama o odrastanju smještena u Izrael u kojoj se radi o 10 - godišnjem Yoniju, koji se svakog Sabata pokušava provući u kidush kraj čangrizavog g.

Naručito su se istaknuli Ivica Vidović, koji je ulogom čangrizavog, no istovremeno apatičnog ostarjelog profesora koji je izgubio brata ostvario jednu od značajnijih kreacija u posljednjih nekoliko godina, kao i Helena Buljan u ulozi Gospođe Zittel, domaćice pokojnoga profesora.

A to je bilo pitanje koji bi glumac bio sposoban odigrati glavnog junaka, čangrizavog policajca Johna McClanea koji je spreman u sekundi skočiti iz smiješne scene u akcijsku ili dramsku i obratno.

To mi dosta smeta uvijek kad čitam horoskop, imam osjećaj da jarca uvijek opisuju kao nekog hladnog, čangrizavog poslovnog starčića bez privatnog života i s potisnutom strašću.

Milana Pleštinu u duhovitoj, stišanoj ulozi čangrizavog starca Drage, posebno uspješnog u urnebesnoj minijaturi odgode umiranja zbog strasti cigaretom, teško je poistovjetiti s njegovim blaziranim ulogama u drugom velikom zagrebačkom kazalištu.

Nakon što su zadnji tsunami i sve drugo eliminirali i počistili i takve zadnje mogućnosti, a i beskrajne partijske i napredne snage do kraja svoje redove (zdanji misleći su izbačeni nakon 1971. g. a zadnji koji bilo šta zanju osim kokošarenja lani), kada se EU kao šifra šifri pretvara u prebirokratskog i krizom uzdrmanog čangrizavog deformiranog čitača paragrafa, naglo suočavanje sa takvom već vječnost prevladanom i zaboravljanom potrebom izaziva sve jači i jači bijes revolucije (bijesprvi, bijesdrugi...), što pak lomi grane na kojima revolucija sjedi...;

Njemačkog čangrizavog djedicu toliko je nervirala ista serenada, koja je neprestano svirala, da je nazvao policiju i prijavio, kako je tada mislio, bezobrazne susjede.

Naročito su se istaknuli Ivica Vidović, koji je ulogom čangrizavog, no istovremeno apatičnog ostarjelog profesora koji je izgubio brata ostvario jednu od značajnijih kreacija u posljednjih nekoliko godina, pa Helena Buljan u ulozi Gospođe Zittel, domaćice pokojnoga profesora.

Svi bruje samo o Spocku i Kirku koji su dapače, maestralno utjelovili karaktere koje poznajemo odavno, no nimalo manje pažnje ne zaslužuje ni Karl Urban koji je najpesimističnijeg i čangrizavog doktora u svemiru tako oživio da bi se DeForest Kelley (originalni glumac) ponosio da je živ.

Imao je informaciju, ali je nije htio objaviti, ponavljam, s jasnom svrhom i namjerom: htio je da čitatelji sebi predoče lik sasvim suprotan od etablirane javne predstave o autoru intervjua: umjesto mladog, inteligentnog novinara, glasnogovornika ' Iskoraka ' i web portala ' Nacionala ', " Večernji list " nam je sugerirao da imamo posla s bogobojaznim mladićem kojega je sva ova nezaslužena slava snašla nesvojevoljno i bez svjesti o mogućim razmjerima vlastitog nedužnog čina: dječačke šale dostojne nesnosne zvonjave klinaca u haustoru čangrizavog starog susjeda

Uglavnom, savinut kao trinaesti paragraf nad stolom (ne znam koji vrag nisam sjeo?), glave pod lampom, kuhao sam se poput čangrizavog jastoga.

Kao čangrizavog starca pomisao me uveseljava, ali ne tvrdim da je to točno, pa neću ništa reći.

Kupuj... " Ako takvi ljudi sa strane imaju još i dodatan pritisak, u obliku čangrizavog partnera ili djece (koja vuku za rukav i mole " Ovo i ovo i ovo "), nervozna se u njima multiplicira i oni se ubrzavaju, želeći podsvjesno što prije pobjeći od tog pakla.

Budući da je Cainu 76 godina, uloga čangrizavog starca koji pati od demencije nije mu teško pala, a sudeći po reakciji njegove supruge, očito ni sam nije daleko od uloge koju je ostvario

Uživajte uz pregršt boja, animacija i humora uz SpužvuBoba Skockanog, Patrika morsku zvijezdu i njegovog najboljeg prijatelja, Lunu vjevericu koja živi pod morem, premda joj je za to potrebno ronilačko odijelo i dovod kisika, zatim gospodina Klještića, SpužvaBobog šefa raka, kućnog ljubimca puža Slavka i čangrizavog susjeda Kalamarka, lignje.

Tako glumu glavnih glumaca vrlo brzo zaboravljamo, dok jedino što uspijevamo pamtiti jeste odlična epizodna gluma veterana Johna Vernona kao čangrizavog i konzervativnog drota Curtisa Mooneya, koja kao da je rađena po njegovoj mjeri i koja je bez obzira što je je čisti klišej ovakvih filmova jedna od najboljih detalja KKFOS-a

Glumačka postava je odlična no svakako bih izdvojio Quinna Lorda kao misterioznog dječaka Sama, Brian Coxa kao čangrizavog starca Mr. Kreega i Dylana Bakera kao ravnatelja škole Stevena.

Ali, na našim obalama dvadeset i prvog stoljeća, užurbanim, nervoznim, grozničavim, instant plastičnim, odlazak ljeta sve više izgleda kao ispraćaj nekog debelog čangrizavog turista, onoga koji se svo vrijeme godišnjeg odmora žalio da je more prehladno a pivo pretoplo, krevet preuzak a susidov pas Vuki prelajav i svašta nešto još, i kojega su u malome mistu trpili samo zbog njegove zanosne žene Silvije, kojoj su se usput svi čudili kojega vraga uopće radi s tom bahatom budaletinom.

Definitivno, ocjene su vrhunske, komentari po forumima gotovo pa jednoglasni u odličnoj ocjeni, a pokoji lošiji komentar je više slika ljubomore nekog čangrizavog forumaša nego stvarna ocjena viđenog

On i izgleda točno onako kako bi prosječan čovjek mogao zamisliti čangrizavog starog Židova.

Bolje svijet gledati očima djeteta nego očima oronulog, čangrizavog starca

- Vi ste zvonili? - upitah ljubopitljivim glasom policajca-čangrizavog susjeda

Ipak zbog te nervoze i nemira u sebi sam u zadnje vrijeme možda bio malo čangrizav, dosadan i blago rečeno naporan, s povremenim napadajima depresije (a nitko ne voli tuđe depresije, imaju ljudi dovoljno svojih problema), pa se ovim putem svima koji me znaju, a trpili su me dosadnog, čangrizavog i napornog ispričavam i dajem časnu omladinsku riječ da ću opet biti onaj stari, dobri, normalni